Sve veći broj radnika u Velikoj Britaniji zarađuje minimalnu plaću, kojom ne mogu pokriti osnovne životne troškove, pokazuje istraživanje Resolution Foundationa, fondacije koja se bavi istraživanjem životnog standarda.
Uvođenje minimalne plaće donekle je uspjelo iskorijeniti ekstremno niske zarade radnika, ali nije uspjelo uticati na podizanje viših nivoa plaća.
Dok je udio slabo plaćenih radnika na istom nivou od sredine devedesetih, od 2009. godine snažno je porastao broj radnika koji ne zarađuju plaću dovoljnu za pokrivanje osnovnih egzistencijalnih potreba.
Prema podacima iz aprila 2013. godine, čak 4,9 miliona radnika ne zarađuje dovoljno za život.
Sve su veće razlike među plaćama za poslove s višim kvalifikacijama, od onih s nižim, a jedan od uzroka je i sve veći broj imigranata koji ruše cijenu rada niskokvalificiranih radnika.
Svaki dvadeseti radnik u Velikoj Britaniji je na “minimalcu”, što je najveći udio od uvođenja propisane minimalne plaće.
Rast britanske privrede poboljšao je situaciju na tržištu rada, jer se smanjila nezaposlenost, no rast plaća je izostao.
Dobrovoljna minimalna satnica dovoljna za život podignuta je ove sedmice na 7,85 funti, dok je zakonska minimalna stanica 6,5 funti.
Britanski Laburisti u kampanju za sljedeće izbore ući će s obećanjem o povećanju minimalne plaće na osam funti.
Ministar finansija George Osborne nedavno je izjavio da će osigurati da i nisko plaćeni radnici imaju koristi od gospodarskog rasta zemlje.
