Emir Hrnjić profesor je finansija na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru. Sarajlija s uspješnom karijerom danas je priznati stručnjak u oblasti finansija, čest je gost na brojnim svjetski uglednim sveučilištima, a sjajan je primjer kako se uz težak rad može napraviti nešto veliko.

Profesor Hrnjić sve svoje uspjehe ostvario je izvan granica zemlje u kojoj je rođen. Kako je u razgovoru za N1 kazao, drukčije nije ni moglo biti. U cvatu mladosti, na njegov rodni grad spustila se tragedija rata, opsada Sarajeva prekinula je sve planove, a odlazak za jednog mladog čovjeka bio je solucija koju nije želio propustiti.

”Sarajevo je grad koji je definisao cijelu moju generaciju, a naročito one koji su otišli iz Sarajeva i imaju nostalgični odnos prema gradu. O tome bih mogao pričati danima, ali dovoljno je pročitati eseje Aleksandra Hemona ili Miljenka Jergovića da se shvati taj sarajevski gen koji je duboko u nama. Oni su to opisali puno bolje nego šta ja mogu. Moje djetinjstvo vezano je za moje roditelje, sestru i širu porodicu. Mislim da je to poprilično nezavisno od šireg okruženja. Moje tinejdžerske godine u Sarajevu se vežu za raju iz Druge Gimnazije (usput, pozdrav raji iz IV-4) i eksploziji umjetnosti koja je tada nastajala u Sarajevu i ekspresno inficirala ostatak Jugoslavije”, ispričao je Emir Hrnjić za N1.

Sjećanja na prve ratne dane još su svježa. Kako naš sagovornik kaže, težak je bio odlazak 1994. godine, a put prema Maleziji gdje je dobio priliku da nastavi školovanje, trajao je puna četiri mjeseca.

”Iz Sarajeva sam otišao 1994. godine nakon što sam dobio stipendiju da studiram u Maleziji. Izašao sam, kao i mnogi moji sugrađani, kroz tunel ispod aerodroma. Moj put u Maleziju je trajao četiri mjeseca, a uspomene iz tog perioda su prilično izmješane. S jedne strane, bilo je jako teško studirati u novoj sredini s vrlo malo novca i relativno skromnim znanjem engleskog jezika. Međutim, za 22-godišnjeg štrebera je bilo više nego dovoljno da je Univerzitet u Maleziji bio relativno dobar i da su uslovi za studiranje bili relativno dobri. Sve ostalo je bilo manje bitno”, dodao je naš sagovornik.

Nakon što je završio doktorat na Tulane Univerzitetu u Americi, dobio je posao na prestižnom Virginia Tech Univerzitetu.

‘‘Posao je bio dobar (a para laka), ali se meni grad nije sviđao. Inače, mnogi američki univerziteti su u malim gradovima. Nakon nekoliko mjeseci odlučio sam da se preselim u veliki grad. Singapur je bio jedan od velikih gradova sa odličnim univerzitetom koji je te godine imao poziciju za docenta u finansijama. Poslao sam aplikaciju, a ostalo je stvar procedure, konkurencije i sreće naravno. Preporučio bih čitaocima da odu na EmirHrnjic.com za više detalja za ovaj rad i ostale moje radove”, kazao je Hrnjić.

Gost je uglednih radionica i eminentnih televizijskih programa. Povremeno govori i za ugledni BBC. Ne krije da voli kad mu pruže priliku da govori o stvarima u koje se razumije.

”Moja medijska karijera je počela sasvim slučajno. Profesor Joe Cherian mi je ponudio da budem lider u najprestižnijem centru u NUS Business School. Nakon kraćeg razmišljanja, ja sam to prihvatio mada nisam imao iskustva u radu sa medijima. Vrlo brzo nakon toga, NUS business school je organizovala trodnevni media workshop gdje sam savladao osnove rada sa medijima. Nakon toga, došao sam kontakt sa raznim medijima koji su pisali na teme bliske mojim radovima i tako je počelo. Na početku su mediji bili skeptični i konzervativni, a kasnije sam stekao određenu reputaciju i sve je išlo puno lakše”, dodao je Hrnjić.

Osim saradnje s BBC-om, još jedna interesantna epizoda je moj rad koji se pojavio u Washington Postu. Moja dva ko-autora i ja smo napisali rad na temu fonda Muddy Waters i njihovog napada na kinesku firmu Focus Media. Kada smo mi to napisali, napadi fondova na kompanije su bili relativno rijetki. Medutim, pošto su ti napadi postali učestali, Washingon Post se zainteresovao za temu. Mi smo već imali rad i nije bilo teško da ga sumiramo i prilagodimo za Washington Post”, kazao je.

Povratak kući?

”U Bosnu bih se vratio ako bi me neko zvao kome je stalo do znanja i napretka. Za sada ne vidim gdje bih ja mogao doprinijeti. Nauka i obrazovanje su jako skupi i predstavljaju ulaganje na duge staze, a vrlo malo zemalja to može priuštiti”, kazao je za kraj razgovora za N1 profesor Emir Hrnjić.