Sastanak predstavnika poslodavaca i rukovodstva Elektroprivrede BiH završen je bez dogovora o ponuđenim cijenama električne energije za 2027. godinu. Prema navodima poslodavaca, za pojedine kompanije povećanje ide do 31 posto.

"Očekivao sam malo konstruktivniju raspravu, međutim dočekali smo samo pozivanje na zakon, na klauzule zakona, na metodologiju izračuna nove cijene električne energije, usklađenja na godišnjem nivou i sve ono što je nas, u najmanju ruku, zateklo", kazao je Imširović za N1.

Kako je naveo, privrednici su se navikli da se iz godine u godinu suočavaju s promjenama cijene električne energije, ali je ovog puta riječ o povećanju koje bi moglo imati ozbiljne posljedice.

"Po našim procjenama, imat će izuzetno negativne posljedice po ukupni ekonomski ambijent, prije svega po opstojnost dobrog dijela proizvodnih preduzeća, a u najmanju ruku jako negativno utjecati na konkurentnost tih preduzeća", upozorio je.

"Struja će biti skuplja nego u Njemačkoj"

Imširović je iznio i poređenje cijena električne energije koje su napravile članice Udruženja poslodavaca koje posluju na međunarodnom tržištu.

"Prema zvaničnim podacima, cijena električne energije u Bosni i Hercegovini bit će na nivou od nekih 163 eura po megavatu. Radili smo komparaciju unutar kompanija i članica Udruženja koje posluju na svjetskom tržištu. Cijena električne energije u Njemačkoj je 159,96 eura, u Češkoj 140 eura, a, paradoksalno, u Sjedinjenim Američkim Državama 125 dolara po megavatu", rekao je.

Takva cijena, naglasio je, direktno ulazi u trošak proizvodnje.

"Dolazimo u poziciju da input koji je sastavni dio svakog proizvoda značajno ide gore i sasvim je razumljivo kakve će to refleksije imati po konačnu cijenu gotovog proizvoda", kazao je Imširović.

"Privreda plaća cijenu nedovoljno kvalitetnog upravljanja"

Govoreći o stanju u Elektroprivredi BiH, Imširović smatra da se problemi koji su se godinama gomilali ne mogu jednostavno prebaciti na privredu.

"Trebalo je provesti restrukturiranje i očito je da se Elektroprivredom nije upravljalo na najbolji mogući način. Ne bih ulazio u interne izazove Elektroprivrede, ali nije korektno da se svo to nedovoljno kvalitetno upravljanje prevali na teret privrede i, na kraju krajeva, na teret krajnjeg potrošača", rekao je.

Na pitanje znači li to da privreda danas plaća tuđe gubitke i nerad, odgovorio je:

"Mislim da se to tako može reći. Na kraju krajeva, svi indikatori to i pokazuju."

Najavljeno povećanje, prema njegovim riječima, posebno će pogoditi dvije važne grane domaće privrede.

"Najavljeno povećanje cijene električne energije za prehrambenu industriju je 29 posto, a za metalnu industriju 31 posto. Domaći proizvođači u prehrambenoj industriji i metalna industrija kao nosilac izvoza time su direktno pogođeni. Radimo apsolutnu štetu ukupnoj privredi Bosne i Hercegovine i položaju preduzeća, bilo da posluju na domaćem ili inozemnom tržištu", poručio je.

Gotovo 11 milijardi KM trgovinskog deficita

Imširović je upozorio i na rast vanjskotrgovinskog deficita Bosne i Hercegovine.

Prema podacima za prvih devet mjeseci 2026. godine, vanjskotrgovinski deficit iznosio je gotovo 11 milijardi KM, dok je pokrivenost uvoza izvozom pala na 55,5 posto.

"Visoko smo ovisna uvozna zemlja, a iz godine u godinu trgovinski deficit se povećava. I kao da nam ni to nije dovoljno. Jednostavno ne razmišljamo kakve će refleksije naše odluke imati po ukupnu privredu", kazao je.

Prema njegovim riječima, konkurentnost domaćih kompanija niska je zbog visokih troškova proizvodnje, spore administracije, niske produktivnosti i nedovoljnog tehnološkog razvoja.

Hoće li građani ipak platiti skuplju struju?

Iako domaćinstva imaju regulisanu cijenu električne energije, Imširović smatra da će krajnji potrošači povećanje cijene za privredu na kraju osjetiti kroz proizvode i usluge.

"Privreda ispašta cijenu nekakvog socijalnog efekta za koji mislimo da nije trebalo čekati toliko godina da se nešto desi. Krajnji potrošač će, direktno ili indirektno, ponovo platiti cijenu električne energije", rekao je.

Posljedice za proizvodne kompanije, upozorio je, mogu biti mnogo ozbiljnije.

"Proizvodnja će kao refleksiju imati ili povećanje cijena ili, u konačnici, smanjenje obima proizvodnje. Najvjerovatnije ćemo se suočiti i sa smanjenjem broja radnih mjesta. Pitanje je šta je bilo pametnije", naveo je.

"Minimalna plata od 1.500 KM nije realna"

Dodatni pritisak na privredu predstavlja zahtjev sindikata za povećanje minimalne plate, pri čemu se spominju iznosi od 1.500 do 1.900 KM, zavisno od stručne spreme.

Imširović smatra da minimalna plata od 1.500 KM u ovom trenutku nije realna.

"Očekujem od svih nas koji se pojavljujemo u javnom prostoru da pokažemo malo odgovornosti. Ovo je, u najmanju ruku, neodgovorno i neozbiljno", rekao je.

Kako je naglasio, rast plata mora pratiti rast produktivnosti i tehnološki razvoj.

"Rast plata može pratiti samo produktivnost i tehnološki razvoj. Sve ostalo je kratkoročna iluzija sa dugoročno dalekosežnim negativnim posljedicama", poručio je.

Dodao je da određivanje minimalne plate prema stručnoj spremi smatra pogrešnim pristupom.

"Ekonomija stvara novu vrijednost, zaposlenici stvaraju vrijednost i trebaju se vrednovati spram onoga što su stvorili, a ne spram onoga što smo mi stekli svojom stručnošću i učenjem", rekao je.

"Tekstilna industrija je skoro nestala"

Komentarišući posljedice ranijeg povećanja minimalne plate, Imširović je naveo da nije došlo do otpuštanja u obimu koji je dio poslodavaca ranije najavljivao, ali da su pojedine grane pretrpjele ozbiljne posljedice.

"Imamo značajno smanjenje ili stagnaciju broja zaposlenih. Nije to u obimu kako se govorilo, ali činjenica je da su neke branše, pogotovo mala preduzeća i dobrim dijelom zanatlije, značajno devastirane. Tekstilna industrija je skoro pa nestala", kazao je.

Prema njegovim riječima, u Srednjobosanskom kantonu desetak kompanija prestalo je proizvoditi, dok su pojedine velike tekstilne kompanije značajno smanjile broj zaposlenih.

"Produktivnost rada jeste osnovni parametar za određivanje vrijednosti plate. Ukoliko plate rastu više od produktivnosti, suočit ćemo se s dodatnim pritiskom na cijene, padom profitabilnosti i gubitkom tržišta. To se neće odraziti samo na izvoznike, nego na cijelo tržište kroz pad investicija, niže stope rasta i vjerovatno gubitak radnih mjesta", upozorio je.

"Za neke kompanije ovo će biti pitanje preživljavanja"

Na pitanje šta znači kombinacija poskupljenja električne energije i mogućeg novog povećanja minimalne plate, Imširović je kazao da neće sve kompanije biti jednako pogođene.

"Za neke kompanije je preživljavanje. Imamo mi i visokoprofitabilne kompanije. One će se definitivno odreći ovog profita o kojem smo govorili, kao što su i do sada, ali većina i dobar dio kompanija, posebno niskoakumulativnih i energetski intenzivnih kompanija, sigurno to sebi neće moći priuštiti", naglasio je.

Rješenje vidi u smanjenju opterećenja na rad i troškova proizvodnje.

"Realni sektor teško može namiriti javni, osim pod okolnostima da ostvarujemo sinergijski efekt i da dođemo do konačnog rasterećenja cijene rada, smanjenja troška proizvodnje i jačanja konkurentnosti", rekao je.

Više od 2.800 parafiskalnih nameta

Jedan od problema na koje poslodavci godinama upozoravaju jesu parafiskalni nameti.

"Postoji dio parafiskalnih nameta koji ima svoju svrhu i namjenu. Međutim, dobar dio njih nema apsolutno nikakvu svrhu i ne znamo gdje završava novac od tih parafiskalnih nameta. To je nešto što definitivno trebamo promijeniti", kazao je Imširović.

Pozitivnim je ocijenio ranije smanjenje stope doprinosa, ali smatra da reforma mora biti nastavljena.

"Nadam se da će se u narednom periodu razmišljati o provedbi druge faze, a to je onih dodatnih pet posto. To bi značajno relaksiralo poziciju proizvođača u Bosni i Hercegovini. Ne bi je drastično popravilo, ali bi je dobrim dijelom relaksiralo", rekao je.

"Ovakav odnos javnog i realnog sektora je neodrživ"

Imširović je posebno kritikovao odnos između realnog i javnog sektora.

"Realni sektor čini 98,6 posto ukupno registrovanih privrednih subjekata u Bosni i Hercegovini. U prihodima učestvuje sa 90 posto, a u dobiti sa 95 posto. Javni sektor u broju registrovanih preduzeća čini 1,2 posto, u ostvarenim prihodima devet posto, a u stvaranju profita samo pet posto. A na to imamo 32 posto zaposlenih u javnom sektoru. To je jednostavno neodrživo", rekao je Imširović.

Smatra da povećanja plata u javnom sektoru ne mogu biti potpuno odvojena od produktivnosti i stanja realnog sektora koji puni budžete.

Šta poslodavci nude zauzvrat?

Na pitanje šta bi privrednici ponudili ukoliko vlast konačno provede ozbiljnije rasterećenje rada i poslovanja, Imširović je odgovorio - nova ulaganja, veće plate i zapošljavanje.

"Sav taj novac većina poduzetnika bi sigurno koristila za reinvestiranje, dobrim dijelom i u energetsku efikasnost. Sa dodatnim opterećenjima poslodavci obustavljaju investicije, nemaju prostora za nova zapošljavanja jer obim proizvodnje pada i samim tim nemaju mogućnosti ni korigovati plate zaposlenicima", rekao je.

Rasterećenje privrede, zaključio je, osnova je i za rast primanja zaposlenih i za jačanje domaće proizvodnje.

"Često se pitamo zašto je neki proizvod jeftiniji u Njemačkoj nego u Bosni i Hercegovini. Kalkulacija i trošak proizvodnje u BiH daleko su veći. Ozbiljne države subvencioniraju svoje proizvođače. Naš proizvođač s ovakvim troškovima proizvodnje definitivno ne može dugoročno biti konkurentan. Cilj svih nas mora biti jačanje konkurentnosti domaćih proizvođača, razvoj domaće proizvodnje, veći broj zaposlenih, a samim tim i veća primanja", zaključio je Imširović.