Kada je Han izgubila posao dizajnera interfacea u Pekingu u februaru, smatrala je da 10 godina iskustva znači da neće morati dugo da traži alternativni posao.
Ali kako se potraga za poslom odugovlači, ona počinje da brine. Poslala je stotine molbi za posao – a pozvana je na samo četiri intervjua.
Okrenula se poslovima sa skraćenim radnim vremenom kako bi sastavila kraj s krajem, radeći kao dostavljačica hrane – gdje je imala “sreću da zarađuje 20 juana (2,8 dolara)” dnevno – i kao voditeljica za kupovinu, od kojeg je odustala nakon što je dobila akutni apendicitis, kaže zbog predugog stajanja.
“Pokušala sam sve moguće poslove, ali su ili trošili previše energije ili su bili premalo plaćeni”, rekla je. “Čini se da je teško održavati osnovne troškove svaki dan.”
Ona vjeruje da je korijen Haninog problema u tome što je jednostavno postala prestara u očima mnogih potencijalnih poslodavaca. Ona ima 34 godine.
Han, koju CNN identifikuje samo po prezimenu zbog zabrinutosti za privatnost, među mnogim je milenijumskim radnicima u Kini koji se boje da su podlegli “prokletstvu 35.”
Termin je prvobitno skovan na društvenim mrežama kako bi opisao glasine o otpuštanju starijih radnika u velikim tehnološkim kompanijama, ali je od tada postao toliko raširen da ga spominju čak i savjetnici kineske vladajuće Komunističke partije.
Svako ko sumnja u moć prokletstva treba samo da pogleda bezbrojne online liste poslova i sajtova za zapošljavanje na kojima se izričito navodi da kandidati ne bi trebali biti stariji od te dobi, što mnogi stručnjaci čak ni ne smatraju srednjovječnim.
Ili pogledajte na društvenim mrežama; u junu, pritužba putnika da hosteli u Pekingu obično odbijaju goste starije od 35 godina izazvala je žestoku debatu, kao i regrutacija u jednom taoističkom hramu u junu kada je rečeno da novi monasi moraju biti “mlađi od 35 godina”.
Zaista, čak i kineska vlada isključuje kandidate starije od 35 godina za mnoge pozicije državnih službenika – politiku koju je osporio poslanik na prošlogodišnjem godišnjem skupu kineskog parlamenta i najvišeg političkog savjetodavnog tijela.
“Nevidljiva starosna diskriminacija za 35-godišnjake je oduvijek postojala na radnom mjestu”, rekao je poslanik Jiang Shengnan na skupu, prenosi državni časopis China Youth Daily. “Ogroman je gubitak talenta odbijati kandidate zbog njihovih godina.”
Čak su i vrhunski akademici i zvaničnici priznali problem. U izvještaju državnog lista People's Daily iz 2022. godine, profesor u vladinoj Centralnoj partijskoj školi – koja obrazuje kadrove Komunističke partije Kine – nazvao je prokletstvo „uobičajenim fenomenom na masovnom tržištu rada“ i okrivio ga da izaziva široku zabrinutost javnosti.
Ove godine, državna novinska agencija Xinhua predložila je ono što je smatrala mogućim rješenjem – posebne politike koje favoriziraju radnike iznad 35 godina, zajedno s finansijskom pomoći i propisima protiv diskriminacije na osnovu godina.
Za mnoge među stotinama miliona kineskih milenijalaca rješenja ne mogu doći dovoljno brzo. S obzirom na to da se Kina još uvijek bori da se oporavi od ekonomske štete uzrokovane pandemijom i znaci da se njen rast usporava, nezaposlenost je postala hitna briga za mnoge. Na nacionalnom nivou, zvanična stopa nezaposlenosti porasla je na skoro rekordnih 6,1% prošle godine, i dok je kraj karantene donio izvjesno olakšanje, ona ostaje na 5,2%.
Pitanje je djelomično dovedeno u prvi plan zbog uspona kineske tehnološke industrije i njene ozloglašene “kulture 996” – koja radi od 9 do 21 sat, šest dana u sedmici.
To je beskompromisan raspored na kojeg se teže pridržavaju stariji zaposlenici sa porodicama, ali to je uobičajeno očekivanje u visoko konkurentnom – i relativno mladom – tehnološkom sektoru u zemlji.
Stručnjaci takođe ističu da su mladi radnici angažovani direktno iz škole obično jeftiniji, iako drugi sugerišu da se preferencija ne odnosi samo na održavanje niskih troškova.
U izvještaju Xinhue za 2021. obrazloženo je da se zaposlenici koji do 35 godina nisu unaprijedili na nivoe menadžmenta mogu smatrati manje uspješnim, pa stoga podložnijim otpuštanjima.
Profesor Centralne partijske škole je to istakao u svom prošlogodišnjem izvještaju, rekavši: „Uopšteno govoreći, većina zaposlenih sa 10 godina iskustva će postati lideri ili menadžeri tima ako su njihove sposobnosti zaista dobre. Drugim riječima, ‘prag od 35 godina’ se ne odnosi na samu starost, već na mjeru radne sposobnosti za poslodavce.”
Ali ova ograničenja znače da se mnogi ljudi nađu u situaciji kao što je Han, stanovnica Pekinga: prekvalifikovani, obrazovani, iskusni i bore se da se održe na površini.
Ovo je posebno tačno jer sve više ljudi stiče magistarske i doktorske diplome u nadi da će steći prednost na prezasićenom tržištu rada – čime se ironično odlaže njihov ulazak na tržište rada.
Jedan kreator sadržaja, Tao Chen, privukao je pažnju širom zemlje u martu nakon što je objavio svoje iskustvo na internetu. Nakon što je magistrirao filozofiju na prestižnom univerzitetu Sichuan, otpušten je s novinarskog posla, a zatim se upustio u niz propalih poslovnih projekata. Sa 38 godina, s malo drugih perspektiva, postao je dostavljač hrane – na kraju je odustao i od tog posla jer prihod nije bio dovoljan da sastavi kraj s krajem.
“Iako sam imao stvarno dobro radno iskustvo i magisterij, zaista sam nekonkurentan nakon 35. godine”, rekao je Tao Chen u svom Douyin videu. Više od 98% njegovih molbi za posao ostalo je bez odgovora, dok su ostali utvrdili da “nije sposoban” za poziciju na koju se prijavio.
“Umalo sam doživio psihički slom”, rekao je.
Za mnoge Kineskinje, “prokletstvo” se nadovezuje i dodatno pojačava ukorijenjenu rodnu diskriminaciju koja je već dugo prisutna na radnom mjestu.
Radnice u ovoj starosnoj dobi često kažu da se suočavaju s pritiscima poslodavaca koji ne žele platiti porodiljsko odsustvo. One navode da nisu dobile unapređenja jer se njihov poslodavac plaši da će uzeti dužu pauzu, ili još gore – možda im uopće ne ponude zaposlenje.
“S obzirom na ovo doba, mnoge kompanije nisu voljne da vas angažuju”, rekla je Han, stanovnica Pekinga. “Oni više vole mlade. Na kraju krajeva, možda ću se udati i imati djecu u njihovim očima. Iako im kažem da ne namjeravam da se udam, oni ne bi vjerovali.”
Kada se 35-godišnja stanovnica Shenzhena Liu vratila na posao u firmi za bioinženjering nakon šestomjesečnog porodiljskog odsustva, očekivala je da će se pridružiti novom projektu. Umjesto toga, rekla je, naglo je otpuštena i njena pozicija je data novom diplomcu.
Mjesecima kasnije, ona tek treba da nađe drugi posao. Liu vjeruje da je porodiljsko odsustvo dovelo do njenog otpuštanja.
“Oni su veoma realistični. Kad im ne trebaš, zamjenjujem te jeftinijom radnom snagom,” rekla je.
I muškarci mogu biti pogođeni. Liu se sjeća da je svjedočila kako muškim kolegama koji su upravo postali očevi daju, kako je rekla, neprikladne zadatke, poput slanja na službeni put odmah nakon porođaja supruga.
Rekla je i da je vidjela da su milenijalce i uposlenike srednjih godina izdvajali i sramotili ih tako što su od njih tražili da podignu ruke na sastancima ako su stariji od 30 godina ili tako što ih nisu pozivali na žurke u kompaniji.
Liu sumnja da je najveća motivacija za poslodavce jednostavno njihov krajnji rezultat. „Mnoge kompanije razmatraju isplativost“, rekao je Liu. “Misle da je moja plata veća od novih diplomaca, pa bi radije birali tek svršene studente.”
Stručnjaci kažu da je zakonska reforma najbolji način da se zaštitite od starosne i rodne diskriminacije.
Yiran Zhang, docentica na Pravnom fakultetu Cornell, rekla je da, iako kineski zakon o radu zabranjuje diskriminaciju na osnovu etničke pripadnosti, spola i vjerskih uvjerenja, to ne čini na osnovu starosti.
Čak i u oblastima u kojima je ponuđena određena zaštita – kao što su majke koje koriste porodiljsko odsustvo – primjena zakona je slaba, a rodna diskriminacija je i dalje uobičajena, rekla je ona.
Zaposleni koji uspješno tuže svog poslodavca mogu dobiti samo nisku odštetu, destimulirajući neke od pokretanja pravnog postupka, dodao je Zhang.
„Velika dobna diskriminacija je intersekcionalnost – diskriminacija po godinama, spolu, trudnoći i privatnim obavezama“, rekao je docent.
Zhang i drugi stručnjaci primijetili su da je u prošlosti bilo pokušaja da se donese zakon protiv starosne diskriminacije, pri čemu su neki političari smatrali da je prioritet ukidanje pada nataliteta, ali do sada nije uspjelo proći u parlamentu.
Određeni mali napredak postignut je ranije ove godine, kada je nekoliko pokrajina i regiona ublažilo starosna ograničenja za poslove državnih službenika, podižući granicu sa 35 na 40 godina, izvještavaju državni mediji.
U međuvremenu, Liu – bivša projektna menadžerica u Shenzhenu – sada se nada da će zaraditi za život kao kreatorka sadržaja kako se ne bi morala vraćati na tradicionalno radno mjesto na kojem postoji starosna diskriminacija
„Bila sam i u velikim i malim kompanijama, vidim njihove trikove“, rekla je. „Samo želim da pobjegnem odatle.”
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!