Prvi put u historiji: Najam supertankera premašio milion dolara dnevno, slijedi novi inflatroni šok

Cijena zakupa naftnog tankera na najvažnijoj svjetskoj trgovačkoj ruti prvi put je premašila milion dolara dnevno, jer rat između SAD-a i Irana ostavlja premalo brodova spremnih da prođu Hormuški tjesnac i pokupe teret. Prema podacima londonske Baltičke berze, brodovi koji prevoze naftu iz Perzijskog zaljeva u Kinu iznajmljivani su po 1,035 miliona dolara dnevno, a od tada je rekord pomjeren na 1,1 milion.

Riječ je o tzv. VLCC brodovima (Very Large Crude Carriers), plutajućim gigantima koji nose oko dva miliona barela nafte. Prije eskalacije sukoba krajem februara, zakup takvog broda na istoj ruti koštao je oko 132.000 dolara dnevno, cijena je, dakle, porasla više od osam puta u referentnim podacima, a Bloombergov kolumnista Javier Blas govori o 12-strukom skoku na rekordnih 1,1 milion. Za usporedbu, i rute koje ne prolaze kroz Hormuz sada koštaju oko 644.000 dolara dnevno, daleko iznad historijskih normi.

Uzrok je ozbiljan nedostatak brodova voljnih ili sposobnih da prođu Hormuški tjesnac, uski prolaz između Irana i Omana širok svega 32 kilometra na najužem mjestu, kroz koji je prije rata prolazila otprilike petina svjetske morske nafte i tečnog plina – oko 125 brodova dnevno. Vlasnici brodova ne žele rizikovati iranske napade, pa se izvoz iz Zaljeva odvija zaobilazno: manji tankeri prevoze naftu kroz tjesnac i prebacuju je na velike VLCC brodove koji čekaju u sigurnijim vodama Omanskog zaljeva. Taj sistem održava dio protoka, ali ne rasterećuje cijene.

Situaciju je dodatno pogoršao napad dronom na saudijski naftovod prema Crvenom moru, zbog čega, kako je rekao Lars Barstad, direktor tankerske kompanije Frontline, "Saudijska Arabija mora znatno više učestvovati u ovom poslu", odnosno sama posjedovati brodove. Rat u Ukrajini istovremeno je sankcijama, problemima s osiguranjem i "sjenovitom flotom" izbacio značajan broj brodova iz normalnog komercijalnog prometa.

Bloomberg upozorava da se "svijetu ponestaje supertankera" i da to prijeti dugolinijskim tokovima nafte: azijske i evropske rafinerije moraju nadoknaditi izgubljene zaljevske isporuke naftom iz Atlantika – američki izvoz sirove nafte na rekordu je, a rastu i Brazil, Gvajana i Argentina – što znači duža putovanja i još veću potražnju za brodovima. Rafinerije su, prema WSJ-u, postale glavno usko grlo globalnih energetskih zaliha.

Posljedica je, prema Blasu, novi inflatorni pritisak: kada trošak prijevoza jednog barela nafte iz Zaljeva u Aziju premaši 11 dolara, kako pokazuju rekordi Baltičke berze, to se prelijeva na cijene goriva, plastike, đubriva i transporta širom svijeta. Cijena Brenta i dalje je iznad 100 dolara.

Brodovlasnici, s druge strane, zarađuju kao nikada. Fortune piše o "novim jednodnevnim milionerima". Prema Reutersu, ove je godine naručeno više od 217 novih VLCC brodova vrijednih preko 20 milijardi dolara, dvostruko više nego lani. Oko 20 posto postojeće flote starije je od 20 godina, a analitičari upozoravaju da bi brodovi naručeni na vrhuncu krize mogli stići na tržište kada se ono smiri i opteretiti zarade u sljedećoj deceniji.