Strani investitori napuštaju Srbiju, više od 1.500 ljudi ostaje bez posla: "Gradili smo imidž zemlje jeftine radne snage"

Stručnjaci kažu da je zatvaranje pogona u Srbiji posljedica loše vođene ekonomske politike subvencionisanog dovođenja stranih investitora koji su ovdje željeli iskoristiti pogodnosti i jeftinu radnu snagu, a sada to isto traže na drugim tržištima, piše RTS.

DRÄXLMAIER definitivno zatvara pogon u Zrenjaninu

Još prije godinu i po dana u DRÄXLMAIER-u se pričalo da će kompanija napustiti Srbiju. Od tada do sada broj radnika je smanjen, a oko 1.100 njih, koji su i dalje zaposleni, dolazilo je na posao i bilo u neizvjesnosti do kada će imati svoje radno mjesto.

Prije dva dana menadžment je potvrdio da je odluka o napuštanju Srbije konačna.

"Kompanija DRÄXLMAIER uložila je značajne napore kako bi pokušala da obezbijedi održivu budućnost za pogon u Zrenjaninu. Nažalost, nismo uspjeli da obezbijedimo novi projekat za fabriku, a kao rezultat toga trenutni projekti u fabrici bit će obustavljeni do kraja januara 2027. i fabrika zatvorena do kraja marta iste godine. Ostajemo pri svojim obećanjima i preuzetim obavezama da će svi zaposleni dobiti dogovorenu otpremninu u skladu sa Programom tehnološkog viška i Kolektivnim ugovorom", navedeno je u saopćenju koje je dostavljeno radnicima.

"Teško nam je što ostajemo bez posla, ali sada konačno znamo na čemu smo"

Radnici kompanije kažu da su se još ranije pomirili sa činjenicom da će u jednom trenutku morati potražiti novi posao.

"Februara je bilo prvo saopćenje da će se fabrika ugasiti i radnici su, koliko je to moguće, bili spremni za ovu odluku. Ispregovaran je dobar socijalni program, kojim smo zadovoljni. Moram da kažem da nam je svima sada na neki način laknulo, jer konačno znamo da li se zatvaramo ili ne. Bilo je mnogo tenzija u prethodnim mjesecima zbog te neizvjesnosti. Naravno, teško nam je što ostajemo bez posla, jer u Zrenjaninu nema mnogo prostora za zaposlenje kod drugog poslodavca", objašnjava dugogodišnji radnik DRÄXLMAIER-a.

Otpremnina koja je dogovorena iznosi trećinu bruto plate plus 385 eura po godini staža.

"Mi se jesmo srodili sa ovom fabrikom, ali Bože moj. Dobra stvar je što nećemo proći kao mnogi radnici koji su ostajali bez ičega kada su se kompanije zatvarale. Nije lako, ali ta otpremnina će nam biti osnova dok ne pronađemo novi posao", dodaje radnik.

Više od godinu dana pokušavali zadržati pogon u Zrenjaninu

U Industrijskom sindikatu Srbije, koji jedini ima sindikalnu organizaciju u DRÄXLMAIER-u, također kažu da informacija o zatvaranju fabrike nije iznenađenje ni za radnike, ni za sindikat, niti za javnost. Navode da su u prethodnih godinu dana sa menadžmentom kompanije činili sve kako bi, u nešto smanjenom obimu, pogon u Zrenjaninu ostao raditi.

"Bilo je naznaka do prije dva mjeseca da će se određeni poslovi iz Rumunije, odakle je DRÄXLMAIER i došao prije 18-19 godina u Srbiju, prebaciti i to je bio signal da neće svi zaposleni ostati bez posla. Ideja je bila da se donese jedan potpuno nov, vrlo atraktivan, sofisticiran nivo industrije. DRÄXLMAIER bi u Srbiju doveo nove tehnologije i mnogo kvalitetnije poslove, koji su vezani za elektro automobile", objašnjava Dragan Matić, predsjednik Industrijskog sindikata Srbije.

Ipak, prije dvije sedmice stigla je najava da će kompanija napustiti Srbiju.

"U Srbiji se, kao i svuda u svijetu, provodi trend da investitori mijenjaju svoje lokacije. Razlog zašto DRÄXLMAIER to radi, nama kao sindikatu nije baš potpuno jasan, s obzirom na to da je pogon u Zrenjaninu bio jedan od najproduktivnijih u čitavoj grupaciji DRÄXLMAIER-a koja obuhvata desetine hiljada radnika. Ono što nam se čini jeste da Evropa nekako želi da pokrije Ukrajinu, Moldaviju i neke druge zemlje koje su manje ili više, direktno ili indirektno uključene oko sukoba u Ukrajini. DRÄXLMAIER odlazi, ali to ne znači da se možda neće vratiti jednom u Srbiju", dodaje Dragan Matić.

Sindikat: Dobri uslovi za odlazak iz firme jedino što je moglo biti učinjeno

Prema najavama menadžmenta, do kraja januara bez posla će ostati 85 posto trenutno zaposlenih, dok će ostali biti angažovani na finalizaciji zatvaranja pogona u Zrenjaninu do kraja marta.

"U ovom trenutku u fabrici ljudi rade, sindikat je prisutan, prava iz kolektivnog ugovora se poštuju i primjenjuju. Tokom naredne sedmice očekuje se dogovor o povećanju zarade za januar od 9,1 posto za radnike koji će tada još biti u fabrici. Mi smo prije mnogo godina ispregovarali da minimalna zarada u DRÄXLMAIER-u ne bude ona početna koja je na republičkom nivou, već za 10 do 15 posto više", kaže Matić.

Sindikat pokušava dovesti nove investitore, jer Zrenjanin ima dobru infrastrukturu i ozbiljan industrijski kadar.

"Preko naših evropskih sindikalnih struktura poručujemo investitorima da u Srbiji postoje industrijski kapaciteti i radnici koji su obučeni, što znatno može utjecati na uštede u njihovim troškovima i početnom ulaganju na novom tržištu. Ono što me raduje jeste to što, prema najavama, u programu buduće vlasti postoje dijelovi koji tretiraju industriju Srbije na jedan inovativniji način nego što je to bilo do sada. U osnovi te paradigme jeste da se potrudimo da industrija koja dolazi u našu zemlju ne bude tzv. šrafciger industrija. Međutim, pitanje je koliko naše školstvo to može pratiti i imamo li kadrove za to", navodi Matić.

ASNS: Čim su subvencije potrošene, investitori su se povukli

U Asocijaciji slobodnih i nezavisnih sindikata (ASNS) podsjećaju da ovaj sindikat već godinama upozorava da ekonomski model davanja subvencija investitorima nije dobar.

"Ovih dana se uglavnom priča o kompaniji Valy iz Valjeva u kojoj je zaposleno 713 radnika i ta fabrika je samo jedna u nizu fabrika koje su posljednje dvije godine otišle iz Srbije poslije isteka 10 godina perioda u kojem su dobijali subvencije. Samo u prošloj godini otišla je gomila fabrika - LEONI, Benetton, Kentaur, Novares, Kajzen, Golden Lady, Jeanci, ne mogu više ni da se sjetim svih i samo na jugu Srbije je više od 5.000 radnika ostalo bez posla", ističe predsjednica ASNS-a Ranka Savić.

U najavi je, kaže, pored DRÄXLMAIER-a, i odlazak Aptiva iz Zaječara, Flendera iz Subotice, Grunera iz Vlasotinca, Yure iz Leskovca, što nikako nije dobro ni za ekonomiju zemlje niti za radnike tih kompanija.

"Vlada Srbije vodi pogrešnu ekonomsku politiku"

"Asocijacija već nekoliko godina govori da Vlada Srbije vodi pogrešnu ekonomsku politiku. Privlačenje niskoproduktivnih i slabo plaćenih radnih mjesta, odnosno takvih fabrika u Srbiju, bilo je potrebno u periodu prve dvije ili tri godine kada je vlast smijenjena, jer je stopa nezaposlenosti bila velika. Međutim, prije dosta godina država je morala prekinuti takvu ekonomsku politiku i u fokusu je moralo biti pomjeranje sa slabo plaćenih manuelnih poslova na tehnološki razvoj i bolje plaćana radna mjesta", objašnjava Ranka Savić.

Kapital ide za profitom

Kapital, dodaje Ranka Savić, traži sve veći profit. Zbog toga fabrike masovno napuštaju Srbiju.

"Kada prestanu subvencije, kada poraste cijena radne snage, kapital se seli na druga tržišta gdje traži slične uslove koje je imao u našoj zemlji. Mi smo dovodili niskoprofitabilne fabrike, dok su domaći privrednici bili potpuno skrajnuti. Njima su dolazile inspekcije, oni su maltretirani. Nismo posvećivali nikakvu pažnju ni razvoju malih i srednjih preduzeća, a činjenica je da su mala i srednja preduzeća okosnica privrednog rasta svih zemalja Evropske unije", rekla je Savić.

Veliki kritičar davanja subvencija za otvaranje radnih mjesta stranim investitorima, još u vrijeme kada je ovaj program usvojen i promovisan, bio je Mahmud Bušatlija, savjetnik za razvoj i investicije.

"Kada je donesena, ovo je bila politička odluka. Da se privuku investicije iz inostranstva tako što ćete vi državne pare pokloniti nekome ko će ovdje doći i na neki način poremetiti tržište. Ako investitor dobije novac, a ne mora da ga vraća, on smanjuje svoj ulog u investiciju i onda su naši investitori u lošijoj poziciji. Oduvijek sam govorio da davanje novca nije opravdano ni u jednom sektoru, osim u poljoprivredi, jer nigdje u svijetu poljoprivreda ne može opstati bez subvencija", objašnjava Bušatlija.

Srbija sama kreirala imidž zemlje s jeftinom radnom snagom

Ovakva ekonomska politika, kaže Bušatlija, privlačila je spekulativni, odnosno nestabilni, a ne razvojni kapital. Jer uspješnim kompanijama subvencije nisu potrebne.

"Ti koji su uzimali subvencije su lagodno dolazili ovdje, jer su praktično subvencije pokrivale našu radnu snagu i to se sada vidi. Mi smo zemlja koja je gradila imidž zemlje jeftine radne snage. Umjesto subvencije, država može ući u partnerstvo sa bilo kojim investitorom i tada bi to bila investicija države. Kod nas se kapitalom uglavnom smatra novac. Međutim, kapital su i fabrika i znanje i nove tehnologije", navodi Bušatlija.

"Bez dugoročnog planiranja nema napretka"

Ono što Srbiji nedostaje jeste dugoročno planiranje, jer je samo tako moguć napredak. Podsjeća da je nekada u Jugoslaviji postojao Zavod za planiranje.

"Tada su se donosili planovi na 25 ili 30 godina i oni su bili obaveza za svaku sljedeću vladu. To se već dugo ovdje ne dešava. Podsjetit ću vas da, kada se rekonstruisala bilo koja vlada od Đinđića do sada, odmah su se mijenjale i neke dotadašnje ideje, a kada dođe nova vlada, ona potpuno radi sve novo iz početka. To tako ne može. Vidimo šta je cijena toga već duže vrijeme", upozorava Bušatlija.

Pogledi usmjereni na buduću vladu

Oči javnosti u narednom periodu bit će usmjerene na poteze i programe buduće vlade. Mnogo je bitno, kažu stručnjaci, kako će ona upravljati zemljom, pa samim tim i ekonomijom.

Akcenat je, ističu, na upravljanju, a ne na vladanju, jer upravljanje donosi boljitak svim stanovnicima, dok vlast radi samo za sebe i svoju oligarhiju.