Zatvara se pogon koksara, odluka je kompanije ArcelorMittal usljed brojnih izazova sa kojima se suočavaju od polovine prošle godine. Rezultat je to rasta troškova, smanjene potrošnje, ali i dotrajalosti spomenutog pogona. Da li će to značiti i otkaz za 200 uposlenika još nije poznato. Neizvjesno je i da li će ovi problemi, posljedično, uzrokovati veće cijene grijanja?

Zatvaranje koksare gorka je istina na koju su zaposleni ukazivali od 2018. godine. Dugogodišnji pokušaji nisu bili dovoljni da joj se produži životni vijek. No, to ne smije biti razlog da se prekine radni vijek zaposlenih, kaže jedan od njih, predsjednik sindikata Rašid Fetić.

“Imamo mi ostale pogone koji će raditi, preraspodjela će biti u druge pogone i jedinice, tako da tvrdimo sa ovog mjesta, nijedan radnik neće ostati bez posla. Ima sasvim dovoljno mjesta i ovdje, i upražnjenih radnih mjesta”, kaže Fetić.

Uprkos tome što se koksna baterija gasi krajem aprila, ova kompanija nastoji održati svoje poslovanje u Bosni i Hercegovini u kojoj zapošljava oko 2.300 radnika.

“Nastavićemo sa integralnom proizvodnjom u Zenici, nastavićemo da kupujemo koks koji je neophodan za proizvodnju čelika i nastavljamo sa proizvodnjom koja je neophodna za naše tržište. Trenutno prolazimo kroz teške faze, cijene su male, a ogromni su nam troškovi. Vjerujem da ćemo za jedan ili dva kvartala uspjeti riješiti situaciju”, poručuje Nikhil Mehta, generalni direktor kompanije ArcelorMittal Zenica.

Za bh. ekonomiju bilo bi dobro da se problemi riješe i da kompanija nastavi sa poslovanjem. Naročito imajući u vidu da je od 2004. godine izdvojila 490 miliona KM ukupnih investicija. Oko pet i po milijardi maraka uplaćeno je dobavljačima i partnerima, dva i po miliona lokalnoj zajednici. Na godišnjem nivou, plate i porezi iznose oko 62 miliona. Za okoliš 200 miliona. Sa druge strane, od dolaska u BiH, bilo je samo šest profitabilnih godina. 2023. zadala je najteže udarce, gubitak od 159 miliona KM. Sve su to podaci kompanije ArcelorMittal. No, aktivista Samir Lemeš, navodi da se barem u okoliš uložilo manje.

“Onih 200 miliona, koliko tvrde da su uložili u ekologiju, od toga je pola novaca otišlo za tehnologiju, dakle nešto što njima treba za proizvodnju. Trebalo im je 15 godina da naprave filtere na aglomeraciji, na čeličani, na visokoj peći, da naprave novu toplanu, na koksari nisu ništa radili, evo sad se zatvara. Zenica bi mogla imati sada čišći zrak, a vidjećemo šta će za ove druge probleme”, navodi Lemeš.

A drugi problemi već se naziru. Bez koksnog plina, troškovi proizvodnje će porasti. Hoće li građani skuplje plaćati grijanje, uprkos sedmogodišnjem ugovoru o fiksnoj cijeni.

“Ovim zatvaranjem praktično prestaje proizvodnja koksnog plina, ostaje samo prirodni plin. Logično je da je prirodni plin duplo skuplji nego što je to bilo u ciklusu proizvodnje sa koksnim plinom, i logično da se to mora odraziti da li na krajnju cijenu ili će neko preuzeti obavezu subvencioniranja, to je stvar dogovora. Sama proizvodnja toplotne na bazi prirodnog plina je skuplja i radi se o više miliona KM te razlike”, pojašnjava stručnjak za energetiku Almir Bečarević.

No, o grijanju će se razmišljati, vjerovatno tek kada se riješi problem zaposlenih.

Sudbina 200 radnika koliko ih je trenutno zaposleno u koksari, ostaje neizvjesna. Ona će zavisiti od poslovanja ove kompanije u budućnosti, kao i od načina preraspodjele radnika.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad