Kontinuirana su poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Bosni i Hercegovini. Voće, povrće, pite, luksuz su za građane. Najavljuju se i nove cijene goriva. Uzrok svemu tome, kaže struka, je između ostalog nedostatak radne snage.

Teško da će se omiljeno bosanskohercegovačko jelo – pita jesti sa slašću kao nekada, uzmu li se u obzir nove cijene. Od skoro, kilogram bureka košta i do 20 KM. Sirnica i zeljanica 18, a krompiruša 14.

“To je stvarno preskupo, preskupo je 20 maraka za burek. Ne znam, nisam pametna, meni je penzija 600 KM”, govori nam jedna penzionerka

“Skuplje je bilo napraviti kod kuće, nego vani jesti. Da, skupo je, od 800-100 maraka plate, baš je preskupo”, govore nam još građani.

“Burek mislim da je preskup, 20 maraka, ipak je to cifra. Jedan normalan građanin jede pola kile, 10 i mlijeko i ode to visoko baš, visoko za prosječnog stanovnika”, navode još.

“Šta se može, kao i za sve ostalo. Kupiće onaj ko ima para, ko nema neće. Svi ćemo smanjiti kupovinu, i voća i povrća i svega. Tako je kako je”, još je mišljenja.

Gostima iz regije, pak, nije skupo. Što i ne čudi, s obzirom da je životni standard komšija koliko-toliko bolji.

“Jeftino je i lijepo je. Lijepo je ponekad otići. Ja nisam odavde, iz Srbije sam, tamo nemam toga što imam ovdje. A ovdje je mnogo lijepo”, kaže turisti iz regije.

Najveći rast zabilježen je kod voća i povrća. Kilogram domaćeg krastavca kreće se do 4 marke. Crveni luk je oko 1,15 KM, kilogram krompira 1,50 do 2 KM. Paradajz do 5 KM, mrkva oko 2-2,5 KM.

Kada govorimo o povrću, kupus je nekada bio najjeftniji. Kilogram kupusa koštao je od pola marke do 1 marke. Danas, kilogram kupusa plaćamo u prosjeku 2 KM.

“Buraniji je spala cijena bila je 10, sad je 6, raštika je malo spala bila je 10, sad je 7-8. Tikvice su malo poskupile bile su 4, sad su 5. Paprike roge i ovo sve je ostalo isto. Salati je malo spala cijena, bila je 10, sad je 7 KM. Žale se skupo im, skupoća, ne znam šta da ti kažem. Kupuju, koliko ko može, toliko i kupi. Nije kao što su prije ljudi kupovali, sad je manje, upola manje”, kaže Vasvija Hadžić, prodavačica na pijaci.

Manje se kupuje, jer plate stagniraju. Potrošačka korpa iznosi preko 3 hiljade maraka, a prosječna plata ni 1390. Mjere nadležnih izostaju, osim zaključavanja cijena pojedinih namirnica. No, ni to nije urodilo plodom, kaže struka.

“Takođe, uredba Vlade FBiH koja se odnosi na isplatu pomoći radnicima u FBiH je nešto što uvijek ne može proizvesti i ne proizvodi željene efekte. Tu prije svega vidimo krivce u poslodavcima, koji iako su oslobođeni svih nameta, još uvijek veliki broj tih poslodavaca nije spreman da isplati tu pomoć i to se odražava na ekonomsko socijalni položaj svih radnika, ali i na standard života svih građana u FBiH”, govori Adis Kečo iz SSSBiH.

Kao u začaranom krugu, težak položaj građana uslovljen je visokim cijenama namirnica, koje su pak takve upravo zbog nedostatka radne snage, kažu analitičari.

“Kad pogledate situaciju da neko treba da obere, zapakuje, donese, vi imate situaciju da nemamo radne snage da prikupi plodove koji su sazreli. Fizički ih ne možete naći. Ja sam razgovarao sa ljudima u selima, koji imaju voćnajke, njima pomažu uglavnom žene koje su ostale u domaćinstvima, ali muške radne snage nema”, kazao je Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.

Dok domaće nema ko ubrati, naša država oslanja se na uvoz. Pa u prošlogodišnjoj trgovinskoj razmjeni bilježimo deficit od 3,5 milijarde maraka.