Uobičajeno mjesto zločina – policijska traka, policajci na svakom ćošku, mediji pune ulice, mještani sa izrazima umora i užasa na licu. U vremenu prije petka 11. 2023., tipičan i miran bosanski grad Gradačac u sjevernom dijelu zemlje bio je uglavnom poznat po šljivama i sajmovima privrede.
Međutim, to se naglo promijenilo kada je 35-godišnji Nermin Sulejmanović tog kobnog petka ponosno najavio da će ubiti svoju partnericu dok je to prenosio uživo na Instagramu. Samo dva sata kasnije ispunio je to obećanje.
Snimak jezivog ubistva mlade majke bio je dostupan na društvenim mrežama satima nakon što se dogodilo. Dok tuče svoju partnerku Nizamu Hećimović, u pozadini se čuje plač njihove devetomjesečne bebe. Nakon toga joj je pucao u čelo.
Zatim je krenuo u ubilački pohod, pucajući na policajce i ubio dvojicu svojih bivših poslovnih saradnika, oca i sina. Kasnije je sam sebi presudio.
Kako je zemlja još u procesu oporavka od jezivih događaja, a institucije prebacuju “vruće krompire” krivice, jer niko ne želi da preuzme odgovornost za okolnosti koje su dovele do ovog nemilog događaja, N1 je imao priliku da razgovara sa vodećom eksperticom za nasilje i nekim ko je svoju karijeru posvetio razumijevanju osnovnih faktora koji doprinose takvim tragičnim događajima.
Životopis dr. Miriam Lindner je prilično impresivan. Predmet njenog doktorata je reakcije javnosti na činove terorizma, dok se njeno nagrađivano postdoktorsko istraživanje na Univerzitetu Harvad, pod mentorstvom čuvenog psihologa Stevena Pinkera, bavi muškom agresijom nad ženama.
Imajući duboko razumijevanje psiholoških osnova nasilnog ekstremizma, naša ekspertica je dobro upućena u zamršene veze između faktora kao što su mizoginija, masovno nasilje i samoubistvo. Specijalizirajući za incel psihologiju i nasilje, ona nam može pružiti sveobuhvatnu perspektivu psihologije nasilja nad ženama.
U našem razgovoru ulazimo duboko u složenu mrežu društvenih pritisaka, psiholoških faktora i sistemskih nedostataka koji potencijalno mogu podstaći vrstu nasilja kojem smo bili svjedoci u Gradačcu.
Zapadni Balkan i muška agresija
Na pitanje kako društvo koje se smatra patrijarhalnim može uticati na mušku agresiju prema ženama, dr. Lindner nam je rekla da je evoluirana muška psihologija reaguje na specifične znakove iz okoline.
Da bismo ovo razumjeli, prvo bismo trebali razumjeti šta je evoluirana muška psihologija. Postoji određeni stepen rodnog konflikta između muškaraca i žena i ovaj konflikt je doveo do razvoja posebnih mehanizama u muškoj i ženskoj psihologiji. Muška psihologija je posebno osjetljiva na znakove koji se odnose na rodni konflikt. Jedan od načina na koji se muška psihologija reaguje na te znakove je činovi agresije ili prijetnje agresijom.
„Zamislite sada ovu psihologiju u okruženju u kojem društvene norme aktivno podržavaju, pa čak i podstiču izražavanje ovih sklonosti. Ovaj scenario postaje posebno izražen u duboko patrijarhalnom društvu poput zapadnog Balkana”, kaže ona.
Ovdje, kaže ona za N1, međusobni faktori postaju očigledni: ukorijenjena muška psihologija nailazi na okruženje koje podstiče određena ponašanja. U društvu u kojem patrijarhalne vrijednosti imaju duboke korijene, ono utire put da agresija iznađe put do površine. Sinergija između evoluirane psihologije i preovladavajućih normi stvara kontekst u kojem takve agresivne tendencije nisu samo prisutne, već se čak mogu i pojačati.
Na osnovu ovoga, čini se sigurnim zaključiti da tradicionalna struktura Zapadnog Balkana kojom dominiraju muškarci ima značajnu ulogu u oblikovanju manifestacije evoluirane muške psihologije, nudeći bolji pogled kroz koje možemo bolje razumjeti dinamiku u igri.
Zapadni Balkan je u mnogim aspektima još uvijek duboko tradicionalan u pogledu većine društvenih pitanja i podaci to pokazuju.
Žene su i dalje neproporcionalno manje prisutne u radnoj snazi, manje je žena u politici i na rukovodećim pozicijama, iako su obrazovanije. Često su žrtve nasilja, od silovanja do ubistva.
Prošlost protiv sadašnjosti
“U prošlosti su muškarci imali koristi od vršenja prisile nad ženama, njihovim partnerkama. Jedan od razloga je, na primjer, bio roditeljska investicija, strah od odgajanja tuđeg djeteta. Ovo ponašanje i agresija nad ženama koristili su muškarcima u prošlosti. Dakle, njihova psihologija je evoluirala tako da želi da se uključi u ponašanja koja će vršiti kontrolu, prisilu i biti posesivna”, objasnila je dr. Lindner.
Nije da je muška psihologija uvijek prisilna ili posesivna u svojoj prirodi, pojasnila je, ali to dolazi do izražaja kada postoje znakovi koji se odnose na rodni konflikt koji su na štetu muškarca.
Na primjer, kaže dr. Lindner, ako parternica da do znanja da želi napustiti vezu. Upravo u tim slučajevima dolazi do izražaja tendencija da se postane agresivan ili posesivan.
Međutim, takva praksa prisile u modernom okruženju nije dobra ideja.
„Vremena su se značajno promijenila samo u posljednjih 50 godina. Još 1973. godine, Engleska je imala zakon koji je muškarcima davao pravo da zatvore svoje žene ako žele da ih napuste. Na Zapadu smo sada svjedoci fascinantnog fenomena. Moderna žena se više ne oslanja na muškarca koji će joj obezbijediti život i stoga može odlučiti da ne bude više dostupna 'na tržištu'”, rekla je dr. Lindner za N1.
Prijetnja nasiljem kao sredstvo odvraćanja
Ipak, čak i u progresivnijim društvima, žene se i dalje suočavaju s mnogim izazovima koji podsjećaju na one s kojima su se suočavali naši preci. Muška agresija će se najvjerovatnije prvo manfestirati kao prijetnje prije nego što se upusti u stvarno nasilje.
Dr. Lindner nam kaže da je muška agresija prema ženama uglavnom rezultat ostataka mehanizama u prošlim vremenima.
“Kao što sam ranije spomenuo, muški reproduktivni uspjeh bi imao koristi od prisile i posesivnosti u prošlosti naših predaka. Na taj način smanjuju šansu da će ih partnerica napustiti, a obeshrabruje varanje, koje bi moglo rezultirati podizanjem djeteta drugog muškarca. Prijetnje agresijom mogle su poslužiti kao sredstvo odvraćanja u ovim situacijama. Moramo imati na umu da je sam čin nasilja najekstremniji oblik ove agresije jer predstavlja rizik za počinioca. On takođe može biti povrijeđen u procesu povređivanja druge osobe. Stoga se muškarci oslanjaju na prijetnje nasiljem, nadajući se da će to biti dovoljno da odvrate njihovu partnericu od traženja drugih prilika za reprodukciju”, kaže dr. Lindner.
Kada se ispituju slučajevi femicida, postaje očigledno da ovaj ekstremni čin često proizlazi iz odgovora na ove percipirane prijetnje. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da veliki dio femicida čine žene u nasilnim vezama, a počinili su ih sadašnji ili bivši partneri.
Očigledno je da su slučajevi u kojima muškarci napadaju svoje intimne partnerice često izazvani faktorima kao što su sumnje u nevjeru, prijetnja odlaskom partnera ili čak želja da se uspostavi kontrola nad partneričinom neovisnošću.
Kontrola bijesa
Suprotno shvaćanju da su, kako nam dr. Lindner kaže, evolucijski psihološki pristupi nepromjenjivo deterministički, ona tvrdi da ljudska interakcija sa okolinom igra značajnu ulogu. Preovlađujuće nerazumijevanje da je muška psihologija fiksna i nepromjenjiva je dokazano pogrešna, jer zamršena međusobna igra između prirode i odgoja dolazi u prvi plan.
Najvažnija stvar za ovo pitanje je potreba za sveobuhvatnim obrazovanjem u vezi sa načinom funkcionisanja ljudske psihologije, a posebno razumijevanje kompleksnosti evoluirane muške psihologije.
“Imamo slučaj bijesa. Dugo vremena smo o bijesu i ljutnji razmišljali kao o negativnoj emociji. Međutim, evolucijski psiholozi su otkrili dublju funkcionalnost ljutnje. Vođen odgovorom na percipiranu nisku društvenu evaluaciju, ljutnja se pojavljuje kao mehanizam ponovnog kalibriranja.
Umjesto da ga vidimo kao protivnika, trebali bismo razumjeti signal koji je izazvao bijes ili ljutnju. Možemo povući paralelu sa sličnim biološkim tjelesnim odgovorom. Kada dobijete temperaturu, shvatite da je to simptom nečega što nije u redu u tijelu. Na sličan način bi trebali razmišljati i o ljutnji”, objašnjava dr. Lindner.
To nas navodi na razmišljanje o mogućim rješenjima u liječenju muške agresije općenito.
Potencijalna rješenja
Put ka ublažavanju muške agresije zavisi od prihvatanja znanja o ljutnji.
“Uzmimo za primjer svakodnevni scenario s kojim se svi možemo povezati: muškarac priđe ženi, ali ga ona odbije. Kada se to dogodi, prirodno je da osjeti navalu bijesa. Ali evo gdje znanje može napraviti razliku. Razumijevanje zašto muškarci snažno reaguju na odbijanje i ljutnju koja slijedi daje nam alat da zastanemo i razmislimo prije nego što reagujemo – to je kao da imamo emocionalnu mapu puta,” kaže dr. Lindner.
Koristila je primjer stereotipa.
“Naš mozak je zasnovan na traženju obrazaca jer želi sačuvati mentalnu i kognitivnu energiju. To je prirodni biološki proces. Međutim, ono što predlažem je da svaki put kada imamo misli koje se mogu smatrati stereotipima moramo biti u stanju da ih prepoznamo i zastanemo. Trebali bismo raditi na tome da imamo ovu vrstu metakognicije, znanja o tome kako se spolne razlike imaju ulogu u odgovoru na odbacivanje i seksualni sukob i kolika je vjerovatnoća da ćemo izraziti agresiju i nasilje. Samo to znanje nam može pomoći da zastanemo prije nego što povrijede drugu osobu”, objasnila je dr. Lindner.
Mišljenja je da moramo promijeniti pristup muškarcima i dječacima u našem društvu.
„Moramo ih naučiti da budu introspektivniji i mnogo bolje razumiju svoje emocije. To je jedna od ključnih stvari u suzbijanju agresije, razumijevanju zašto je imaju”, zaključila je dr. Lindner u intervjuu za N1.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!