Nakon što je u Potočarima 11. jula obavljena dženaza i ukop posmrtnih ostataka 30 Bošnjaka stradalih u genocidu u Srebrenici, u tom gradu se ogranizovano pjevalo i sviralo. Prema izvještajima lokalnih medija, okupljanje uz glasnu muziku bilo je organizovano u dvorištu pravoslavne crkve u Srebrenici, piše DW.
To je izazvalo brojne reakcije i osude preživjelih genocida. DW je za komentar tih dešavanja zamolio vladiku Grigorija Durića, episkopa srpske pravoslavne eparhije disledorfske i njemačke.
DW: Nakon što je u utorak obavljen ukop posmrtnih ostataka 30 Bošnjaka stradalih u genocidu u Srebrenici, prema izjavama očevidaca, u dvorištu pravoslavne crkve u tom gradu organizovan je koncert. Dobri poznavaoci prilika u Srebrenici za to stanje, između ostalih, smatraju odgovornim i lokalnog sveštenika, a na kraju i Srpsku pravoslavnu crkvu. Kako Vi gledate na to?
„Odgovor na Vaša pitanja, koja se tiču događaja u Srebrenici od prije neki dan, kao i odgovornosti za njih ne mogu dati, budući da sam sve to vrijeme proveo u putu, sa vrlo ograničenim pristupom internetu i medijima, te ne posjedujem apsolutno nikakva saznanja o tome da li se, šta i zbog čega dogodilo. U tom gradu postoji nadležni sveštenik, kao i nadležni episkop, možete se njima obratiti za komentar, jer dakle smatram da bi bilo neodgovorno da sam komentarišem ono o čemu nemam apsolutno nikakva saznanja“, rekao je vladika.
DW: Među pjesmama koje su se mogle čuti u utorak u Srebrenici, a što je objavljeno na društvenim mrežama, pjevalo se „veseli se srpski rode“, a pjevalo se i „vjeri pravoslavnoj“, što ima posebnu težinu s obzirom na to da su počinioci zločina navodili da su to činili u ime tog naroda i te vjere. Šta, generalno gledano, zapravo uči pravoslavna vjera kada je riječ o patnjama bližeg, o gubitku s kojim se bližnji suočava, o odnosu u situacijama u kojima neko sahranjuje svoje najbliže?
„Čini mi se da hrišćanski, a samim tim i pravoslavni odnos prema patnji i stradanju drugih najbolje opisuje Hristova priča o milostivom Samarićaninu. U najkraćem, na pitanje učenika o tome ko je njihov bližnji, Isus pripovijeda o čovjeku Jevrejinu koji je napadnut, opljačkan i isprebijan od strane razbojnika, te ostavljen da leži na putu. Pored njega prolaze njegovi sunarodnici, uključujući i sveštenika, i ne osvrću se na njega. Potom nailazi Samarićanin, pripadnik naroda koga su Jevreji prezirali. Drugačijih vjerskih uvjerenja, sažali se na njega, previ mu rane i odvede ga u gostionicu gdje vlasniku plati da njeguje bolesnika. Isusova jasna poruka glasi, dakle, da je naš bližnji ne onaj sa kim dijelimo nacionalnu ili vjersku pripadnost, već onaj koji nam se nađe u nevolji. I ne samo to, već još važnije, on nas poziva ne da brinemo o tome ko je nama bližnji, nego upravo obrnuto, da u naznačenom smislu mi svima budemo bližnji. Hristos nas dakle uči da u susretu sa bilo kojim čovjekom, koji pati, budemo ne samo oni koji će pokazati pasivno sažaljenje, već aktivno učiniti sve što možemo da tu patnju ublažimo,“ smatra vladika Grigorije.
DW: Brojni analitičari se slažu u tome da je stanje u BiH 30 godina nakon rata podjednako loše i da nije došlo do stvarnog pomirenja. Šta je s Vaše tačke gledišta, kao pravoslavnog sveštenika, potrebno uraditi da u BiH konačno dođe do poštovanja žrtava, pokajanja, suočavanja s prošlošću i u konačnici ponovne uspostavljanja povjerenja?
„Za vrijeme koje sam proveo službujući kao episkop u BiH već smo napravili mnoge korake koje smatram krucijalnim na putu dostizanja ciljeva koje spominjete. Čini mi se da je to i dalje pravac, kojim pripadnici svih naroda i vjera treba iskreno da nastave i u budućnosti. Religija u BiH ima izuzetan značaj, te vjerske vođe imaju posebnu odgovornost da svoje vjernike pozovu na međusobno zbližavanje, upoznavanje i razumijevanje, a ne izdvajanje u zasebne enklave i mržnju. Neke od akcija i inicijativa, koje smo ranije izvodili, a pokazale su se veoma efikasnim, npr. su zajednička posjeta svih vjerskih vođa mjestima stradanja svih naroda koji žive u BiH, organizovanje simpozijuma, poput Teologije u javnoj sferi, gdje smo uvijek pozivali kao učesnike i predstavnike rimokatoličke crkve i islamske zajednice. Važno je i da naučimo da jedni drugima iskreno kažemo „oprosti“, kao što sam onomad ja osjetio potrebu da učinim u dubrovačkoj katedrali, što je odmah naišlo na istovjetan odgovor tamošnjeg biskupa. Smatram da takvi potezi i događaji, ukoliko ih organizujemo iskreno, ne prosto reda radi, vremenom nesumnjivo mogu doprinijeti međusobnom zbližavanju i boljem zajedničkom životu naroda u BiH,“ zaključio je vladika.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare