Skoro tri decenije nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini, međunarodne vojne snage i dalje su prisutne u našoj zemlji kroz misiju EUFOR Althea. Ova misija Evropske unije naslijedila je 2004. godine mandat NATO-snaga (SFOR) i nastavila raditi na očuvanju mira postignutog Dejtonskim sporazumom​.

Danas, u jeku unutrašnjih političkih tenzija i geopolitičkih previranja, prisustvo EUFOR-a ponovo je u fokusu javnosti i političkih debata. U nastavku donosimo dublju analizu pravnog okvira mandata EUFOR-a, njegovih operativnih nadležnosti, političkog konteksta i percepcije u javnosti, te uticaja na društvo i sigurnost, kao i izazova i perspektiva ove misije.

Pravni okvir djelovanja EUFOR-a

Pravni osnov za djelovanje EUFOR-a u Bosni i Hercegovini utvrđen je međunarodnim i domaćim aktima proisteklim iz završetka rata. Temelj predstavlja Opšti okvirni sporazum za mir iz 1995. (Dejtonski mirovni sporazum), posebno njegov Aneks 1-A koji se odnosi na vojne aspekte mirovnog rješenja. Aneks 1-A je predvidio raspoređivanje međunarodnih mirovnih snaga i obavezu svih strana u BiH da potpuno sarađuju sa međunarodnim osobljem i omoguće im slobodu kretanja radi izvršavanja njihovih zadataka​. Time je BiH pristala na prisustvo i ovlaštenja stranih trupa na svojoj teritoriji kao garant mira.

Na osnovu Dejtonskog sporazuma, prvobitno je raspoređena misija IFOR (Implementation Force) pod vodstvom NATO-a, zamijenjena 1996. misijom SFOR (Stabilization Force). Godine 2004. mandat stabilizacije prelazi na Evropsku uniju: Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija jednoglasno je 22. novembra 2004. usvojilo rezoluciju 1575, kojom je državama članicama ovlastilo uspostavljanje multinacionalnih snaga EUFOR kao pravnog sljednika SFOR-a​. Ovom rezolucijom EUFOR dobija izvršni mandat da provodi relevantne dijelove mirovnog sporazuma, prvenstveno vojne obaveze iz Aneksa 1-A i aspekata teritorijalnog razgraničenja iz Aneksa 2 Dejtona​. Rezolucija 1575 i prateće odluke Vijeća sigurnosti (poput rezolucije 1639 iz 2005. godine) dale su EUFOR-u ovlaštenje da po potrebi upotrijebi sva sredstva, uključujući vojnu silu, radi očuvanja sigurnog okruženja i sprovođenja mira​. Ove ovlasti se od tada obnavljaju svake godine novom rezolucijom Vijeća sigurnosti – posljednja takva odluka jednoglasno je produžila EUFOR-ov mandat do novembra 2025. godine​.

Pored mandata Ujedinjenih nacija, pravni okvir čini i unutrašnje zakonodavstvo BiH koje proističe iz Dejtona, kao i akti same Evropske unije. Misija EUFOR Althea ustanovljena je odlukom Vijeća Evropske unije u okviru Zajedničke sigurnosne i odbrambene politike. Vijeće EU usvojilo je zajedničku akciju (Joint Action) kojom je definisan dvostruki mandat operacije – izvršni i neizvršni​. Izvršni dio direktno je deriviran iz pomenutih odluka Vijeća sigurnosti UN-a i predviđa da EUFOR podržava vlasti BiH u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja. Neizvršni dio odnosi se na pomoć u obuci i izgradnji kapaciteta domaćih odbrambenih institucija​.

​Važno je naglasiti da je izvršni (operativni) mandat prioritetan i pravno nadređen – iako je misija tokom godina mijenjala fokus (npr. više se posvetila obuci od 2012. do 2018.), ni u jednom trenutku formalno nije ukinut izvršni dio ovlaštenja za puno sprovođenje vojnog dijela mirovnog sporazuma​. Drugim riječima, EUFOR i danas ima međunarodno pravno pravo i obavezu da interveniše u BiH ukoliko bi mir ili sigurnost bili ozbiljno ugroženi.

Treba dodati da se operacija Althea oslanja i na sporazum Berlin Plus između EU i NATO-a, što omogućava EUFOR-u pristup resursima i logističkoj podršci NATO-a po potrebi​. NATO je zadržao manje sjedište (NATO Headquarters Sarajevo) koje sarađuje s EUFOR-om, a EUFOR ima primat u izvršavanju mirovne uloge. Ovakvo hibridno rješenje osigurava kontinuitet međunarodnog vojnog prisustva uz koordinaciju EU i NATO struktura u Bosni i Hercegovini.

Operativne nadležnosti i zadaci EUFOR-a

Mandat EUFOR-a u praksi obuhvata širok spektar zadataka vezanih za očuvanje sigurnosti i podršku stabilnosti BiH. U najkraćem, ključna misija je pružanje pomoći domaćim vlastima u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja za sve građane​. To podrazumijeva odvraćanje bilo kakve prijetnje miru, nadgledanje poštivanja vojnih odredbi Dejtonskog sporazuma, te spremnost na reakciju u slučaju narušavanja bezbjednosti. EUFOR je tako neposredni čuvar implementacije Aneksa 1-A: prati da li se strane pridržavaju ograničenja naoružanja i lokacija trupa, sprječava ometanje slobode kretanja civila ili povratnika, i ovlašten je reagovati na svaki pokušaj nasilnog ugrožavanja života ljudi ili narušavanja reda​. Ovaj aspekt izuzetno je bitan posmatrano kroz prizmu krize koja pogađa Bosnu i Hercegovinu.

Iako su ovakve robustne intervencije rijetko potrebne u poslijeratnoj BiH, EUFOR održava sposobnost brzog djelovanja. U sastavu misije je multinacionalni bataljon (MNBN) stacioniran u bazi Butmir u Sarajevu, koji može manevrisati gdje zatreba​. Takođe, EUFOR ima mrežu od 17 timova za vezu i osmatranje (LOT kuće) raspoređenih širom zemlje, gdje manje grupe vojnika iz različitih država borave u lokalnim zajednicama​. Njihov zadatak je prikupljanje informacija o stanju na terenu, održavanje kontakta s mjesnim vlastima i stanovništvom, te građenje povjerenja – predstavljajući “oči i uši” EUFOR-a u zajednici i prvi osjetljivi mehanizam za detekciju potencijalnih problema.

EUFOR redovno sprovodi patrole i vježbe kako bi očuvao prisutnost i spremnost. Vojnici multinacionalnog bataljona obilaze gradove, sela, pa i udaljena područja, demonstrirajući da su tu u službi mira. Primjer takve aktivnosti je i pojačano patroliranje Sarajevom i drugim mjestima u martu 2022, nakon izbijanja rata u Ukrajini, kada je u BiH privremeno raspoređeno dodatnih 500 vojnika kao preventiva zbog mogućeg prelijevanja krize​. EUFOR je tada istakao da ne vidi neposrednu prijetnju sigurnosti, ali da rezervne snage šalje radi “predostrožnosti i jačanja stabilnosti”​. Tako su u naše krajeve stigle čete vojnika iz Austrije, Rumunije, Bugarske, Slovačke i drugih zemalja, uključujući i opremu poput oklopnih vozila, koji su ubrzo raspoređeni na terenu i integrisani u zajedničke vježbe sa Oružanim snagama BiH​. Pojačanje broja vojnika desilo se i nedavno nakon krize koju je izazvao Millorad Dodik, u BiH stigao je dodatni kontigent vojnika iz Rumunije i elitne jedinice iz Češke.

Operativno, EUFOR sarađuje blisko sa domaćim institucijama – prvenstveno sa Ministarstvom odbrane BiH i Oružanim snagama BiH (OS BiH), ali i policijskim agencijama kada je riječ o sigurnosnim izazovima. Nakon 2012. misija je imala naglašen neizvršni mandat tzv. Capacity Building & Training (CB&T), gdje su evropski oficiri i podoficiri savjetovali i obučavali OS BiH dostižući NATO standarde u kolektivnoj obuci​. Do 2018. godine ovaj program je uspješno okončan – OS BiH su proglašene samoodrživima u obuci, čime je jedan strateški cilj ostvaren​

Ipak, i nakon toga EUFOR nastavlja povremene zajedničke vježbe sa domaćom vojskom radi provjere sposobnosti reakcije.

U segmentu kontrole naoružanja, misija nadgleda skladištenje i uništavanje viškova oružja i municije naslijeđenih iz rata, u saradnji sa OS BiH, OSCE-om i UNDP-om. Kroz projekte kao što je “EXPLODE” uklonjeno je i uništeno na hiljade tona nestabilne municije koja je predstavljala sigurnosni rizik​. Time EUFOR direktno doprinosi javnoj sigurnosti – manje oružja u neadekvatnim skladištima znači manja šansa za nesreće ili zloupotrebe.

Važan dio operativnih nadležnosti je i podrška civilnim vlastima u vanrednim situacijama. EUFOR se ističe kao partner domaćim službama zaštite i spašavanja – njegovi helikopteri i jedinice pomagali su, primjera radi, u gašenju šumskih požara i saniranju posljedica poplava prethodnih godina​.

Šta EUFOR može ako dođe do eskalacije

U slučaju ozbiljnog narušavanja sigurnosti ili eskalacije sukoba, EUFOR ima pripremljene i rezervne snage van BiH koje se mogu brzo aktivirati. Nedavni događaji su to potvrdili – u oktobru 2023. i martu 2025, zbog pojačanih političkih tenzija u BiH, EUFOR je pozvao dodatne trupe iz svojih rezervi stacioniranih širom Evrope​. Vojska iz zemalja poput Rumunije, Italije i Češke u kratkom roku stigla je kopnom i zračnim putem u BiH, spremna da pojača postojeći sastav od oko 1.100 vojnika​. Ovakva fleksibilna spremnost ulijeva dodatno povjerenje da EUFOR može reagovati i na najlošije scenarije. Diplomatski izvori navode i da je EUFOR razradio planove asistencije domaćim organima u slučaju kriznih operacija – primjerice, ako bi došlo do potrebe hapšenja visokih funkcionera čije pristalice pružaju otpor, EUFOR je spreman pružiti logističku podršku i osigurati pratnju kako bi se očuvao javni red​.

Prema pisanju austrijskog Der Standarda, komandni krugovi misije su jasno stavili do znanja da, ukoliko bi neka lokalna sila pokušala nasilno spriječiti provođenje zakona (npr. entitetska policija u službi secesionističkih ciljeva), EUFOR bi mogao intervenisati vojno, jer na kraju “odlučujuće je ko ima jače oružje, a to je sigurno EUFOR”​. Ova poruka jasno oslikava odvraćajući karakter EUFOR-ovog prisustva: sama činjenica da je tu moćna multinacionalna sila spremna reagovati dovoljna je da većina potencijalnih izazivača nereda odustane od eskalacije.

Politički kontekst prisustva EUFOR-a

Prisustvo stranih vojnika u BiH već godinama je tema političkih stavova i ponekad sporova, kako na domaćoj sceni tako i u međunarodnim okvirima. U najvećem dijelu poslijeratnog perioda konsenzus je bio da međunarodne snage igraju vitalnu ulogu stabilizatora. Međutim, političke okolnosti su se mijenjale, pa tako i narativi o EUFOR-u.

Na domaćem planu, predstavnici bošnjačkog i hrvatskog naroda uglavnom podržavaju nastavak misije EUFOR. Oni vide u EUFOR-u garanta Dejtonskog sporazuma i sigurnosnu mrežu koja odvraća eventualne avanturističke poteze bilo kojeg aktera koji bi ugrozio mir. U novembru 2023. godine, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić je pred Vijećem sigurnosti UN-a eksplicitno podržao produženje mandata EUFOR-a, istakavši važnost ove misije za stabilnost zemlje na njenom evropskom putu​​.

Slično se izjašnjavaju i drugi prozapadno orijentirani političari, upozoravajući da BiH bez međunarodne pomoći još nije u stanju sama garantirati održiv mir zbog unutrašnjih političkih podjela. Čak i neki zvaničnici iz Republike Srpske koji učestvuju u radu zajedničkih institucija priznaju značaj EUFOR-a – tako je zamjenik ministra odbrane BiH Aleksandar Goganović, kadar blizak vlastima RS, izjavio nedavno: “Uloga EUFOR-a, u skladu sa mandatom dodijeljenim od Vijeća sigurnosti UN-a, ključna je. EUFOR je ključni partner Oružanih snaga BiH i drugih institucija u održavanju mira, stabilnosti i sigurnosti u BiH”​

Ipak, vodeći politički predstavnici Republike Srpske u posljednje vrijeme zauzimaju otvoreno negativan stav prema međunarodnoj misiji. Milorad Dodik, predsjednik RS, pojačao je retoriku protiv EUFOR-a, nazivajući njegove pripadnike „okupatorima“ ukoliko, po njegovom mišljenju, prekorače mandat. Na nedavnoj konferenciji za novinare Dodik je čak zaprijetio komandantu EUFOR-a, generalu iz Rumunije, riječima: “Ako 1.000 vojnika nije dovoljno, dovedite 10.000. Nemamo problem s tim. Ali držite se svog mandata. Nijedan Srbin neće pucati na vas niti vam šta uraditi, ali Srbi nisu spremni trpiti okupatora. Ovaj rumunski general koji se pravi važan klasičan je dokaz okupacije. Možda ćemo ga proglasiti okupatorskom silom, vidjećemo”​. Istovremeno paradoksalno, Dodik tvrdi da nema ništa protiv same misije EUFOR niti povećanja broja vojnika “ako se drže mandata”​, ali izjavljuje da će tražiti od Rusije veto u Vijeću sigurnosti na produženje mandata Althea misije​. Naravno, iza svega stoji opasnost po Dodika i njegove saradnike od hapšenja koje bi zbog kompleksne situacije u BiH mogao sprovesti EUFOR.

Ovakva kontradiktorna poruka odražava politiku vlasti RS: formalno ne smiju osporiti Dejton (pa ni prisustvo EUFOR-a koji iz njega proizlazi), ali žele delegitimisati bilo kakvu mogućnost da EUFOR interveniše protiv secesionističkih poteza. Dodikovi istupi su zabrinuli diplomate – u njima vide pokušaj potkopavanja međunarodnog autoriteta i signal Moskvi da uloži veto na nastavak misije​. Analitičari smatraju da vlasti RS ovakvom retorikom nastoje pridobiti političke poene unutar svog biračkog tijela predstavljajući se kao protivnici “stranog protektorata”, ali istovremeno računaju da zapadne sile neće olako napustiti BiH jer bi to dovelo do nesagledivih posljedica po mir.

Na međunarodnom planu, EUFOR Althea uživa široku podršku zapadnih zemalja, ali se pomno prati stav Rusije i Kine u Vijeću sigurnosti. Do sada je mandat svake godine produžavan jednoglasno, uz saglasnost i Moskve i Pekinga​. No, pogoršanje odnosa Rusije sa Zapadom zbog rata u Ukrajini reflektuje se i na BiH: postoji bojazan da bi Rusija prvi put mogla iskoristiti veto prilikom narednog glasanja u UN-u, posebno ako to zatraže vlasti RS kao njeni savezici​.

Diplomatske konsultacije uoči sjednice Vijeća sigurnosti u novembru 2024. bile su intenzivne, ali Rusija tada ipak nije blokirala odluku, vjerovatno procjenjujući da bi povlačenje EUFOR-a stvorilo vakum koji bi mogao dovesti do većeg angažmana NATO-a što Moskvi ne bi odgovaralo. Iduća odluka o misiji predstavljaće važan indikator geopolitičkih odnosa – hoće li međunarodna zajednica zadržati jedinstvo po pitanju BiH ili će podjele velikih sila ugroziti ovaj stub stabilnosti.

Evropska unija, koja je formalni pokrovitelj EUFOR-a, jasno stavlja do znanja da smatra prisustvo svojih snaga u BiH strateški bitnim. Luigi Soreca, šef Delegacije EU u BiH, naglasio je da EUFOR igra “ključnu ulogu u podršci BiH na njenom evropskom putu, kroz saradnju s lokalnim vlastima u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja. Stabilnost i sigurnost su esencijalni za dalji napredak BiH ka članstvu u EU i NATO”​. Slične poruke stižu i iz glavnih gradova EU i SAD: zvanični Brisel, Vašington, London, Berlin i drugi smatraju da je misija Althea i dalje neophodna dok god BiH ne ostvari ireverzibilnu političku stabilnost.

U raspravama Vijeća sigurnosti UN-a, predstavnici zapadnih zemalja redovno pohvale doprinos EUFOR-a miru. Primjerice, britanski ambasador u UN-u istakao je da prisustvo EUFOR-a “ostaje ključno za mir i sigurnost u Bosni i Hercegovini, naročito usljed rastućih političkih tenzija u regionu”​, upozorivši na opasnost zapaljive retorike i secesionističkih prijetnji po krhki balans u BiH. S druge strane, predstavnici Rusije i Kine uglavnom formalno podrže nastavak misije (naglašavajući da mora striktno ostati u okvirima izvornog mandata bez “miješanja u političke procese”).

Vrijedi spomenuti da i susjedne zemlje javno podržavaju EUFOR. Srbija, kao potpisnica Dejtona, deklarativno pozdravlja svaki dogovor vodećih sila koji garantuje stabilnost – tako je srbijanski predstavnik u UN-u pohvalio činjenicu da BiH zahvaljujući EUFOR-u i međunarodnoj misiji “održava stanje stabilnosti, bez neposrednih prijetnji po bezbjednosnu ravnotežu, već 28 godina uprkos svim političkim tenzijama”​. Hrvatska takođe snažno podupire produženje misije Althea, ističući da ona “ima važnu ulogu u podršavanju stabilnosti i sigurnosti u BiH”​.

Ovakvi stavovi susjeda sugerišu da niko u regionu ne želi rizikovati novu nestabilnost u BiH – prisustvo EUFOR-a vide kao garanciju protiv izbijanja konflikta koji bi mogao ugroziti i širi Balkan. Predsjednik Srbije danas je izjavio i da ukoliko EUFOR ima nalog za hapšenje Dodika i ostalih to može izazvati velike probleme.

Srbijanski predsjednik je i “prognozirao” katastrofu u Bosni i Hercegovini ukoliko se uhapsi Milorad Dodik.

“Ako Dodika uhapse, to je potpuna katastrofa! Nadam se da niko nije lud da to uradi! Nadam se da EUFOR nije dobio naredbu. Preko noći možemo završiti u potpunoj katastrofi”, zaključio je, između ostalog, Aleksandar Vučić.

Sve u svemu, politički kontekst djelovanja EUFOR-a može se opisati kao balansiranje između opšte međunarodne podrške misiji i lokalnih izazova legitimitetu. Za većinu aktera, EUFOR predstavlja kontinuitet posvećenosti implementaciji Dejtonskog sporazuma i signal da međunarodna zajednica neće dopustiti narušavanje teritorijalnog integriteta BiH. Za vlasti u RS-u i njihove saveznike, međutim, prisustvo ovih snaga postalo je predmet političke instrumentalizacije – koriste ga kao argument u retorici protiv “stranog uticaja”, nastojeći ograničiti manevarski prostor EUFOR-a isključivo na posmatračku ulogu. Uprkos tome, EUFOR na terenu i dalje posluje uz puno poštovanje institucija BiH, koordinirajući aktivnosti sa državnim i entitetskim organima, i izbjegavajući bilo kakvo direktno miješanje u dnevnu politiku, što i sami često naglašavaju u saopštenjima​. Takav oprezan pristup pomaže očuvanju minimuma konsenzusa: čak i kritičari EUFOR-a prešutno priznaju da bi nagli odlazak ove misije otvorio opasnu sigurnosnu prazninu.

Operativne nadležnosti EUFOR-a:

• Održavanje sigurnog i stabilnog okruženja u BiH u skladu s mandatom UN-a.
• Nadzor i sprovođenje vojnih odredbi Dejtonskog sporazuma (kontrola naoružanja, premještanje trupa, vojne vježbe).
• Odvraćanje potencijalnih prijetnji sigurnosti i reagovanje na moguće eskalacije sukoba.
• Podrška i saradnja s Oružanim snagama BiH (OS BiH) kroz obuku i zajedničke vježbe.
• Nadzor i pomoć u uništavanju viška naoružanja i municije u saradnji s OSCE-om i UNDP-om.
• Podrška deminerskim operacijama i smanjenju minske opasnosti u BiH.
• Održavanje mreže timova za vezu i osmatranje (LOT kuće) širom BiH – bliska saradnja s lokalnim vlastima i građanima.
• Brza vojna reakcija u slučaju narušavanja sigurnosti – angažovanje snaga iz EUFOR bataljona u Sarajevu ili rezervnih snaga izvan BiH.
• Pružanje podrške civilnim vlastima u vanrednim situacijama (poplave, požari, katastrofe).
• Obavještajni nadzor sigurnosne situacije i izvještavanje o potencijalnim prijetnjama miru.

Može li EUFOR uhapsiti Dodika i ostale?

EUFOR nema direktnu nadležnost da po potjernici Suda BiH uhapsi Milorada Dodika ili bilo kojeg drugog domaćeg zvaničnika, ali u određenim okolnostima mogao bi pružiti podršku takvoj akciji. Evo kako stvari stoje prema važećem pravnom okviru:

1. Osnovne nadležnosti EUFOR-a

• EUFOR ima izvršni mandat koji mu omogućava korištenje sile za očuvanje sigurnosti i stabilnosti u BiH, ali ne djeluje kao policijska ili pravosudna institucija.
• Ne provodi hapšenja niti učestvuje u pravosudnim procedurama – to je isključivo nadležnost domaćih organa, poput SIPA-e, OSA-e i MUP-ova.
• Može podržati provođenje zakona, ali samo u situacijama koje ugrožavaju mir i sigurnost u zemlji.

2. Može li EUFOR hapšenje podržati logistički ili operativno?

• Teoretski, da, ako domaće institucije (npr. SIPA ili MUP) zatraže asistenciju, EUFOR može pružiti sigurnosnu podršku.
• U slučaju visokog sigurnosnog rizika prilikom hapšenja, EUFOR može pomoći u osiguranju terena, kontrolisanju nereda ili blokada, ili pružanju logističke podrške (helikopterski transport, osiguranje ruta, itd.).
• Ukoliko bi došlo do organizovanog oružanog otpora hapšenju i ugrožavanja stabilnosti, EUFOR bi mogao intervenisati na osnovu svog mandata za očuvanje sigurnog okruženja.

3. Šta ako Dodik bude pružao otpor ili angažovao policiju RS-a?

• Ako vlasti RS-a pokušaju fizički spriječiti sprovođenje naloga Suda BiH, to bi moglo predstavljati narušavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i tada bi se EUFOR mogao uključiti kao garant provođenja mirovnog sporazuma.
• Međutim, takav potez bi zahtijevao političko odobrenje EU i međunarodne zajednice, a ne bi bio unilateralna odluka komandanta EUFOR-a.

Javna percepcija EUFOR-a među građanima

U široj javnosti BiH, prisustvo EUFOR-a izaziva miješane osjećaje – od zahvalnosti i osjećaja sigurnosti, do ravnodušnosti ili nepovjerenja pa i otvorenog protivljenja stranom vojnom prisustvu. Stavovi građana često koreliraju s ratnim iskustvima, etničkom pripadnošću, ali i trenutnim informacijama i ličnim pogledima na budućnost zemlje.

Prema anketama i komentarima na društvenim mrežama, dio građana – osobito povratnici u područja gdje su manjina – vide EUFOR kao nužnog zaštitnika. “Hoću da vjerujem kao čovjek, da oni (EUFOR) mogu spriječiti moguće sukobe, jer me strah ovih naših političara u ovoj našoj maloj zemlji. Strah me i od velikih koji rade da ostvare svoje ciljeve. Njima su ljudski životi najmanje bitni”, kaže Šehida Abdurahmanović, povratnica u Srebrenicu, povodom najava o povećanju broja EUFOR-ovih vojnika​. Njen stav odražava osjećaj mnogih koji su preživjeli ratne traume – prisustvo međunarodnih vojnika ulijeva im povjerenje da se ratni užasi neće ponoviti, budući da domaćim političarima ne vjeruju u potpunosti. U sličnom tonu, građani u nekim povratničkim sredinama pozdravljaju češće patrole EUFOR-a i zahtijevaju njihovo pojačano prisustvo kada porastu međuetničke tenzije. Tako je početkom 2022. jedno udruženje povratnika iz RS zvanično apelovalo da EUFOR rasporedi više vojnika u njihovom kraju nakon incidenata, osjećajući se sigurnije kad ih vide u blizini.

Nasuprot tome, postoji i glasna skeptična struja građana koja misli da je strana vojna misija bespotrebna ili čak štetna. Na Facebook anketi Radija Slobodna Evropa u martu 2022. čak 80% učesnika izjasnilo se protiv pojačanog prisustva EUFOR-a, dok je 20% podržalo takav potez​. Neki komentari bili su izrazito negativni: “Čim drugi gaze tvojom zemljom bez tvoje dozvole, ti si nula… Nisu oni nikakvi mirotvorci ni garancija mira. … Ko želi spas BiH neće slati EUFOR nego će promijeniti Dejton, koji je ovu zemlju unazadio 100 godina”, glasio je jedan od komentara na društvenim mrežama​. Ovakav stav dijele uglavnom građani iz Republike Srpske, ali i pojedini iz Federacije koji smatraju da je suštinski problem BiH politički sistem nametnut Dejtonom, te da prisustvo stranih vojnika samo “održava zaleđeno stanje” umjesto da podstakne domaće lidere na dogovor.

Neki ističu da BiH treba sama da se čuva: “Država nije država ako ne može sama da se čuva, nego moraju neki tamo da šalju vojsku, helikoptere, avione… Zašto u sve moraju neki tamo sa Zapada da umiješaju prste? Vještački stvaraju tenziju”​. Ovakva percepcija stranih trupa kao faktora koji umanjuje suverenitet države, ili čak provocira Rusiju bez potrebe, posebno je izražena među onima koji su politički orijentisani protiv zapadnog uticaja.

Treba naglasiti da rezultati anketa o EUFOR-u variraju zavisno od uzorka i medija – npr. na Instagram anketi RSE-a iste sedmice 49% ispitanih je podržalo prisustvo EUFOR-a, 33% bilo protiv, a oko 18% indiferentno​, što sugerira generacijsku ili tehnološku razliku publike. Takođe, zvaničnici EUFOR-a tvrde da njihova interna istraživanja pokazuju pretežno pozitivan stav javnosti prema misiji širom BiH i među svim etničkim grupama​.

Ipak, ne treba idealizovati – prisustvo međunarodnih trupa nije magično riješilo društvene probleme u BiH. Političke tenzije, etničke podjele, ekonomske teškoće i dalje opterećuju zemlju uprkos stabilnom sigurnosnom okviru. EUFOR nije tu da rješava političke sporove niti ima mandat uticati na unutrašnje reforme (to je prije zadatak OHR-a i EU delegacije). Neki kritičari čak tvrde da je dugogodišnja prisutnost stranih vojnika uljuljkala domaće lidere jer znaju da će u krajnjoj nuždi EUFOR održati mir, pa se manje trude postići kompromise. No, većina analitičara se slaže da je pozitivan učinak misije neupitan: BiH je ostala mirna iako je prolazila kroz veoma izazovne tranzicijske faze, uključujući reformu vojske (gdje su tri zaraćene komponente spojene u jedinstvene OS BiH 2005. godine), povratak preko milion raseljenih, pa i globalne sigurnosne prijetnje poput terorizma (gdje je međunarodno vojno-obavještajno prisustvo pomoglo BiH da ostane pošteđena većih incidenata). EUFOR je bio i most ka euroatlantskim integracijama – kroz programe obuke i saradnje približio je standarde OS BiH NATO doktrini, a svojim radom pokazuje vidljiv angažman EU na Balkanu što jača perspektivu članstva.

Ukratko, prisustvo EUFOR-a pružilo je BiH dug period osnovne sigurnosti koji je bio preduslov svakog drugog napretka. Iako se uticaj misije na svakodnevni život građana možda ne vidi neposredno (što neki tumače kao da “ne rade ništa”), upravo ta “nevidljivost” signališe uspjeh – mir se održava, ljudi se bave svojim poslovima, a vojnici EUFOR-a ostaju u pozadini, spremni da djeluju samo ako moraju. Time su, paradoksalno, najvažniji efekti EUFOR-a oni koje građani ne osjete jer se negativni scenariji nisu desili.