Faruk je 1992. godine rođen u sedmom mjesecu trudnoće: "Mama mi je bila na meti snajperiste, za sestru su rekli da je preminula, mislim da je živa”

Amela je majka dva dječaka Minje i Leona koji su se prijevremeno rodili.

"Leon je rođen sa dvije kile i 300 grama, Minja sa kilogram i 900 grana. Oni su za gestacijsku sedmicu u kojoj su rođeni bili poprilično i velike bebe. Nisu doktori očekivali da će imati toliko. Na posljednjem mjerenju prije samog poroda imali su kilogram", prisjetila se Amela.

Jedan od njenih sinova nakon poroda borio se za život.

"Beba koja je veća imala je i više problema i bila je životno ugrožena, bila je na respiratoru osam dana", kazala je Amela i istakla da su sada oni veliki i snažni momci.

Životna priča Faruka Durmiševića

Novinar N1, Faruk Durmišević u ratnim okolnostima rođen 1992. godine sa šest mjeseci i tri sedmice. Bio je težak kilogram i 700 grama. Ispričao je šta je sve u njegovoj porodici prethodilo do trenutka kada su on i njegova sestra bliznakinja Nermina došli na svijet.

"Otac mi je bio ranjen. Mama je bila na nišanu snajperiste "Niških specijalaca" koji su bili u našem naselju u Švrakinom Selu. Mi živimo prekoputa nekadašnje kasarne Viktor Bubanj gdje je danas Kompleks pravosudnih institucija BiH", naveo je Faruk saznanja od roditelja.

Potom su Farukova mama sa dvoje djece u stomaku sa dvije sestre u rukama koje su tada imale devet i 12 godina krenuli put Splita u konvoju "Dječije ambasade". Pri dolasku u Split, Farukova mama je hospitalizirana te se porodila 21. juna 1992. godine. Dan poslije, Nermina je preminula.

"Moja teorija koliko nekom suludo zvučala, možda je moje nadanje i naglas razmišljanje da postoji neka šansa da ona zapravo nije preminula nego zbog sticaja okolnosti i svega što se dešavalo te 1992. godine da je možda otišla nekom drugom. Mi smo se rodili u Splitu, bili dole izbjeglice. Došli smo iz Sarajeva, bili smo prepušteni sami sebi", istakao je Faruk.

Njegove sestre Šejla i Lejla i danas se, 33 godine kasnije odlično sjećaju tog perioda.

"Na njima je ostavilo jedan vid traume što je razmljivo. Njima je naprasno prekinuto djetinjstvo. Obje su odmah morale odrasti, iste sekunde. Kada sam se rodio uslijedila je borba za golo preživljavanje. Morate naći način da kupite namirnicu. Nemate novca, nemate ništa. Nalazite se u tuđini, izbjeglica ste. Imate samo sebe odnosno način pribavljanja humanitarne pomoći i što imate viška morate preprodavati ili zamijeniti za ono što vam treba i što vam je neophodno. Prioritet je bio da ja dobijem bananu. Sestre nisu morale jesti bananu, ako ima jedna ona ide meni jer sam ja bio prioritet. One su bile tu da se smjenjuju s mamom, jedna da čuva mene a druga da pomaže mami u načinu preživljavanja", kazao je Faruk.

Više u videu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad