Fotoreporter Larma o radu u opkoljenom Sarajevu: Ulazio sam u dim, prebrojavao poginule i vidio ranjenu djecu

Rikard Larma je profesionalni fotoreporter od svoje 20. godine. Vrlo rano je, kako kaže dobio profesionalni posao u „Oslobođenju“ na sportskim novinama. A onda onda je došao rat i opsada Sarajeva.

„Kao tada već aktivni repoteri, fotožurnaliste u samom početku rata radili smo Hidajet Delić, Fehim Demir, pokojni Danilo Krstanović i ja. Ja sam se tu uključio malo poslije, poslije prvog momenta kad sam se ja našao pred vatrom, pred granatom“.

Larma dodaje da u tom prvom susretu sa vatrom nije znao kako da reaguje:

„Ja sam ušao u taj dim. Već su drugi ljudi koji su bili tu iz obezbjeđenja te zgrade i pomagali evakuaciju tovarali ranjenike da vozi direktno u Koševo. Dvije osobe su bile na mjestu mrtve, ostavljene. Ja sam se tada prvi put našao da ne znam gdje sam, zalutao sam. Od Predsjedništva gdje je granata pala nekako sam se našao pored Vječne vatre i i pitao se gdje sam i šta da radim. Nešto sam snimio i pomislio sam da to neko treba da vidi“, kaže on.

„Kad odeš u podrum, izgubljen si“

Kao fotograf Larma je radio za Associated Press, izvještavajući o opsadi Sarajeva i posljedicama rata od 1992. do 1997. godine.

„Pronašao sam Associated Press. Razvili smo film i čak je taj novinar, John Pomfret, koji je bio glavni pisac mene uputrijebio u članku. Ja sam naveden kao svjedok, a vrlo brzo sam se uvezao“, govori fotograf.

Tako je počeo da producira i da opstaje.

„Sjećam se iz škole, Aska i Vuk: Dok igraš, u igri si. Dok objavljuješ, živ si. Kad se predaš, odeš u podrum, izgubljen si. Ja se na taj način nisam predavao, bilo me svugdje“.

Njegova najteža sjećanja su vezana za trenutak kada ga je pogodio geler od granate u nogu.

„Srećom dobio sam samo geler u nogu. Imao sam langetu. Trebao sam poslije četiri dana da idem u bolnicu na pregled. Kad sam bio u prijemnom, najružnijem dijelu bolnice počela su dolaziti kola sa ranjenicima. Djeca... Bio je to jedan od onih najgorih dana Sarajeva. Ja sam vidio svojim očima četvero djece kojima su noge bile odsječene“, kaže Larma.

„Danas se nešto desi, sutra je u svjetskoj štampi“

Sarajevo je, prema njegovim riječima, u novinarskom smislu bilo centar svijeta i događanja.

„Isječci iz novina su najvažniji, Dok je trajala opsada Sarajeva mi smo izvještavali dan za danom. Danas se nešto desi, sutra je u svjetskoj štampi. Nema puno ljudi koji znaju šta smo mi uradili i odradili“.

Kaže i da je „možda malo manje oštećen“ zahvaljujući poslu koji je radio.

„Jer sam uvijek bio okupiran s te strane, ali ja već 20 godina izbjegavam čak i sa djecom da gledam neki ratni film iz naše prošlosti. Ne mogu ja biti neemotivan. Meni suze idu. To ja ne mogu zaustaviti, ne želim da zaustavim“, govori Larma.

„Novinarska okrutnost je ispravna“

Dan poslije masakra na Markalama Larma je poslan da ide u mrtvačnicu.

„Ja ću ići tamo i nešto ću ja tu uslikati. Svaki novi dan treba novi materijal pripremiti. Ali šalju me i da brojim, prebrojim, da imaju tačne podatke. Ja sam brojao sa ljudima iz mrtvačnice. Ta novinarska okrutnost je ustvari ispravna“.

I iako ne može izabrati najdražu, postoji jedna fotografija koja mu je, kako kaže, „najjača“.

„Najpopularnija fotografija Vijećnice. Ne mogu ja reći 'Draga mi je krvava fotografija', ali ta stvarno pokazuje lijepo od nas. Starac viri iza kuće, ima svežanj“.

Detalji o ovoj fotografiji otkrivaju se u dokumentarcu „The Story Behind the Photo“

„The Story Behind the Photo“ kao edukacija za buduće generacije

Larma je u dokumentarcu, kako kaže osnivač Džemil Hodžić, ispričao detalje koje nikad prije nije dijelio.

“Film sa puno emocija i loših uspomena iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu. Veoma iskreno ispričana životna priča”.

Hodžić dodaje i da se nada da će dokumentarac poslužiti kao jedna vrsta edukacije za buduće generacije.

Epizodu pogledajte ispod:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad