U kolumni objavljenoj na portalu Tačno.net, bosanski franjevac, teolog i doktor komunikoloških nauka, autor brojnih kritičkih tekstova na račun HDZ-a BiH i Dragana Čovića, piše kako je propašću "neumskih pregovora" posebno zadovoljna bošnjačka strana. On smatra da zahtjeve hrvatske strane u pregovorima ne treba izjednačavati sa Draganom Čovićem jer bi rješenje problema doprinijelo slabljenju moći i utjecaja koji ima Hrvatska demokratska zajednica zajedno sa Čovićem.

Fra Drago Bojić piše kako je hrvatska strana svoje stavove i nepristajanje na kompromis pravdala brigom za narod i vitalne nacionalne interese, prevarama bošnjačke politike, preglasavanjima i majorizacijom, a bošnjačka strana borbom za građansku državu, blokadom Federacije u režiji HDZ-a i strahom od saveza Dodik-Čović.

“Iza spomenutih hrvatskih i bošnjačkih argumenata, od kojih neki imaju političko uporište, krije se ponajprije i ponajviše gola borba za vlast i strah od gubljenja sadašnjih političkih pozicija. (…) Bošnjački političari su zadovoljni što su propali pregovori, iako time još više izručuju hrvatski narod Čoviću, pojačavaju iseljavanje Hrvata iz Bosne, osnažuju politiku Milorada Dodika i politički se odriču velikog dijela države – Republike Srpske i zapadne Hercegovine, na koje ne mogu ni politički niti na bilo koji drugi način utjecati. Da su Hrvati brojčano nadmoćni nad Bošnjacima, jasno je da bi bošnjački političari i Bošnjaci tražili isto ono što danas traže Hrvati, svoga člana Predsjedništva i institucionalnu zaštitu kolektivnih prava u Domu naroda”, piše istaknuti bosanski franjevac Drago Bojić koji svojim analizama izaziva veliku pozornost javnosti.

On smatra kako zahtjeve hrvatske strane o izmjenama izbornog zakona ne treba izjednačavati s politikom Dragana Čovića i njegovog HDZ-a čija se destruktivnost jedino i može umanjiti time što Hrvati neće strahovati od preglasavanja i što bi u tom slučaju moglo doći do političkog pluralizma unutar hrvatskog naroda i slabljenja moći i utjecaja HDZ-a.

Odbijanje kompromisa

“Ovdje, dakle, nije riječ o Draganu Čoviću, nego o pravima jednog naroda koji je u nestajanju. U konačnici, riječ je i o konkretnim ljudima koji na vlastitoj koži trpe diskriminaciju većinskog naroda, kao što je to slučaj i s bošnjačkim manjinama u većinskim hrvatskim sredinama. Dakle, laž je da u BiH postoji politički organizirano etnički neutralno građanstvo. Ako i postoji, riječ je o neznatnom broju ljudi koji nemaju gotovo nikakvog utjecaja na politički život ovog društva. U stvarnom životu su manjine, bez obzira koje i u kojem dijelu zemlje, posvuda diskriminirane”, piše Bojić dodavši da od mogućih budućih pregovora vjerovatno neće biti ništa, jer bi sve strane morale prijeći zacrtanu „crvenu liniju“, a tko god to uradi, mogao bi ugroziti svoja očekivanja na općim izborima.

Odbijanje kompromisa neki pravdaju brigom za vitalne nacionalne interese (Dragan Čović i njegovi epigoni okupljeni u HNS-u), neki brigom za državu i domovinu (SDA i stranke koje su se prozvale patriotima i probosanskom ekskluzivom), neki borbom za većom autonomijom, kako to kažu duhovni vođe srpskog naroda, „Božje države“ i „nebeskog entiteta“ (Milorad Dodik i sve srpske stranke u Republici Srpskoj), a neki borbom za građanska prava (građanske stranke). Zajedničko svim tim politikama jest to da svoj strah od kompromisa, a zapravo strah od gubitka birača i političkih pozicija, sadašnjih ili budućih, pravdaju visokim načelima i velikim idejama: jedni su tobože veliki i vjerni rodoljubi i patrioti, drugi samosvjesni i emancipirani građani. Tako se najlakše manipulira vlastitim biračima. I tako se ostaje i na vlasti jer su kompromisi između različitih etnija i između etničkog i građanskog povezani s rizikom, pa i sa nestankom s političke scene.

Drago Bojić (1975.), bosanski franjevac, teolog, publicist. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Doktorirao u području praktične teologije na Katoličkom teološkom fakultetu Univerziteta u Beču 2009. godine na temu publicistike bosanskih franjevaca i katoličkog tiska u Bosni i Hercegovini. Završio je i Katoličku medijsku akademiju u Beču 2006. godine. Bio je zamjenik glavnog urednika (2009.-2012.), a zatim i glavni urednik lista Svjetla riječi (2012.-2013.), mjesečnika za vjeru, društvo i kulturu koji izdaje Franjevačka provincija Bosna Srebrena. Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predavao komunikologiju (2010.-2013.).

Od 2011. godine direktor je Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra IMIC – Zajedno u Sarajevu. Uredio je više knjiga. Sudjeluje na znanstvenim simpozijima, okruglim stolovima i tribinama. Surađuje i objavljuje u različitim časopisima i medijima. Prevodi s njemačkog jezika. Objavio knjige Zlato i tamjan. Kritički osvrti na politiku i religiju (2016.) i Kraljevstvo Božje i nacionalizam (2018.), obje u izdanju Centra za kritičko mišljenje i portala Tačno.net iz Mostara. Živi i radi u Jajcu.