Izvršni direktor Aegis Trusta i direktor Memorijalnog centra Kigali, Freddy Mutanguha, 1994. godine preživio je genocid u Ruandi gdje je ubijeno milion nevinih ljudi. U Potočarima se prisjetio te 1994. godine i uporedio je sa genocidom koji se dogodio u Srebrenici.
Priprema za genocid u Ruadni trajao je tridesetak godina, kaže Mutanguha, na način da se razvijala diskriminacija s ciljem da se tamošnji narod podijeli.
“Ja sam žrtva, ja sam preživjeli genocida. 1994. godine sam izgubio roditelje i četiri sestre. bili su i naše susjede. I to je taj užasni trenutak kad se nađete kao žrtva. Izgubili ste roditelje, djeda, širu porodicu – izgubili ste sve. Izgubili ste dom i vaši susjedi su ubili vašu porodicu”, ističe Mutanguha.
Kaže da je to zapravo specifično za Ruandu – da su susjedi ubijali susjede.
“Okrenuli su se protiv nas. Ako ne obraćate pažnju, tako dolazi do podjele i diskriminacije koja može okrenuti vaše susjede protiv vas, koji će postati ubice. To se desilo ‘94. godine i oko godinu dana kasnije desio se genocid u Srebrenici. I jednostavno, ostatak svijeta nije bilo briga šta se dešava u Ruandi da bi zaštitio civile i spriječio genocid da se desi ovdje u Srebrenici”, smatra Mutanguha.
UN je genocid u Ruandi priznao kao genocid i donesena je Rezolucija o genocidu u toj zemlji u januaru 2018. godine. Kaže da je zadovoljan što je u maju ove godine usvojena i Rezolucija o genocidu u Srebrenici.
“To je jako dobar korak naprijed gdje je međunarodna zajednica priznala ove zločine. Mi kao preživjeli genocida u Ruandi i Srebrenici želimo da međunarodna zajednica napravi još jedan korak kako bi zaštitila civile širom svijeta i pobrinula se da ovaj svijet bude pravedno i dobro mjesto za život. Nadamo se da će međunarodna zajednica naučiti nešto iz ova dva zločina u naše dvije zemlje, uz toliku vremenski udaljenost. Mi smo shvatili da svijet ne uči dovoljno o tome šta se dešava – o mržnji, diskriminaciji i podjelama koje se dešavaju širom svijeta. Jako sam zadovoljan što je konačno donesena ta Rezolucija i nadamo se da negatori, osobe koje negiraju genocid, da će biti ućutkani jer će to sad biti odgovornost svih država da se sjećamo genocida, da se on spriječi i da se žrtvama pruži dostojanstvo koje one zaslužuju”, dodaje.
Trideset godina kasnije ljudi u Ruandi ponovo grade naciju, samu državu, ali i rade na poboljšanju odnose. Dio ponovne izgradnje i obnove zemlje u Ruandi je uključio korake kako bi se osigurala pravda za preživjele. Freddy Mutanguh je tako dobio priliku da se susretne oči u oči s osobom koja je osuđena za ubistvo njegove porodice.
“Bio je to jedan vrlo tužan trenutak za mene, jer me je vratio u 1994. godinu. On se zove Samson i bio je vođa milicije koja je ubila moju porodicu. Kad sam došao da ga vidim, nekih pet minuta prije toga, to me je vratilo 30 godina unazad gdje sam čak mogao čuti kako recituju tu pjesmu mržnje ubice koje dolaze da ubiju moju porodicu. Međutim, moja sestra i ja smo smogli hrabrost da nastavimo i da se rukujemo s njim. Htio sam da me pogleda u oči, da vidi da smo mi još uvijek živi i htjeli smo da shvatimo zašto je to uradio i šta osjeća dok gleda mene. Kad smo se rukovali, kad mi je prišao, počeo se izvinjavati, govorio je da mu je žao. Kada sam ga pitao zašto je to uradio, nije imao odgovor”, prisjeća se Mutanguha.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!