Univerzitetska profesorica i istraživačica tema iz oblasti feminizma Edisa Gazetić kazala je za N1 kako se nada da će pokret "Nisam Tražila" i "Nisi Sama" doprinijeti da "u našim zajednicama dođe do promjene koju svi priželjkujemo, a to je da zlostavljači i zlostavljačice shvate da ne mogu zlostavljati, manipulirate žrtvama i targetirati koje su to podobne, u ovom slučaju studentice".

“Ovakve kampanje su jedine u ovom trenutku koje mogu rasvijetliti šta se dešavalo, najprije na univerzitetima širom BiH zadnjih dvadesetak i više godina. Za većinu žrtava je kasno, neće moći podnijeti tužbu jer postoji zastara, ali postoje primjeri kad je na vrijeme reagirano, otvoreni sudski procesi, pokušalo se kazniti počinitelja. Jedan takav slučajeva se desio u Tuzli u Domu za nezbrinutu djecu gdje je devetogodišnja djevojčica sistemski sekualno zlostavljana i niko od počinitelja nije dobio kaznu kakvu je trebao jer su bili maloljetni, a oni koji su radili tu i bili zaduženi za sigurnost djece, ostali su na radnim mjestima”, kazala je Gazetić u emisiji “Izvan okvira”.

Spomenula je i svjedočanstva žrtava u grupama “Nisam Tražila” gdje se, kako kaže, “spominje jedan profesor s Univerziteta u Tuzli spominje više puta, a on je u jednom intervjuu rekao da ga se ne tiču ispovijesti i da je riječ o studentima koji nisu mogli položiti ispite”.

“Vidite šta se dešavalo u njegovoj kancelariji, na koji način je birao žrtve i šta im je sve predlagao. Mi nismo društvo koje je sazrelo da na neki način dođe do momenta kada može da pruži podršku žrtvi i da na neki način ovo postane prošlost za nas. Trebat će još puno vremena da dođemo do momenta kada vjerujemo žrtvi, vjerujemo da su zlostavljane i ne stigmatiziramo je. U ovim ispovijestima prednjači Filozofski fakulteta UNTZ i studentice su prijavljivale profesora više puta. Jedna od tih studentica je napisala da je dekanesa rekla da će uraditi nešto kada se završi semestar i ispiti. To pokazuje koliko menadžamenti fakulteta i univerziteta nisu senzibilizirani za ovakvu vrstu dešavanja i pomoć studenticama”, kazala je Gazetić.

Ističe kako smo “imali stigmatizaciju žena koje su silovane u ratu te da ni danas ne postoji empatija prema njima”.

“Od žena koje su na pozicijama moći možete vrlo malo očekivati suosjećanje jer one zastupaju politike koje su ih dovele na te pozicije. Vrlo rijetko imate neku ženu koja je na poziciji moći, a koja govori nenasilnim jezikom, suosjećajna je i podržava ženski aktivizam. Nemamo feministički aktivizam na političkoj sceni u BiH, niti jedan parlament nema želju da pokrene to. Bilo bi idelano da imamo žene koje su feministički osviještene i na pozicijama moći. Ne morate nužno biti feministikinja da bi ste imali osjećaj za nepravdu i ovakve probleme”, rekla je Gazetić.

Dodaje kako “u velikim strankama postoje organizacije žena, ali rade na način da predstavljaju politiku stranke, a ne u ime žena”.

“Bivša predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović i premijerka Srbije Ana Brnabić odlučile su se za maskulinu politiku i reproducirane misli Aleksandra Vučića (Brnabić) ili uspotavljanje neke Tuđmanove politke u Hrvatskoj (Grabar Kitarović). Bojim se da žene koje dolaze iz tih nacionalističkih stranaka teško da mogu bilo šta napraviti jer moraju zastupati interese stranke i ideologiju koja se suprotstavlja feminizmu, ženama i ljudskim pravima”, kazala je Gazetić.

Govorila je i o svojim radovima i pisanju tekstova zbog kojih je imala problema, posebno kada bi “prozvala” žene koje su na nekim funkacijama, a članice su stranaka.

“Govorli su o meni da sam loša osoba. Ne trebate da pišete, ne trebate da se bunite, a pogotovo ne protiv onih koji su na pozicijama moći, to nam poručuju”, kazala je.

Istakla je kako se “svaki nacionalizam naslanja na patrijarhat i usmjeren je na žene koje su prve žrtve”.

Gazetić je bila i bliska priajteljica profesorice Alise Mahmutović, majke Mahira Rakovca i supruga Dubravka Lovernovića. Kazala je da, kada se Alisa pojavila u javnosti i kada je govorila o svom sinu, u tom trenutku se cijela društvena zajednica okrenula protiv nje, ali da danas postoji bijes i ljutnja građana nakon slučajeva “Davida Dragičevića” i “Dženana Memića”.

“Većina je očekivala da tuguje, ne pojavljuje u javnom prostoru i ne govori kakvo smo društvo i kakvo nam je sudstvo. Vjerovatno zato što se drznula da kritizira cijeli sistem tada postojao je patrijarahalni linč. Ali nije se osvrtala na te komentare, bilo joj je bitno da dođe do istine, ali nažalost nije uspjela i taj proces je ostao nerazjašnjen”, kazala je Gazetić.