Afganistanska situacija je jedna od onih koje će vjerovatno obilježiti naredni period i direktno uticati na brojne političke, ali i sigurnosne procese u svijetu, posebno u SAD-u i UK. Jedan od onih koji dobro poznaju stanje na terenu, ali i način razmišljanja u političkim i vojnim strukturama, bivši je zapovjednik združenih snaga u Združenom stožeru UK general ser Richard Barrons. Barrons je pored službe u Afghanistanu i Iraku u godinama kada je Zapad tamo započinjao svoje prisustvo, služio i u Bosni i Hercegovini te na Kosovu. U intervjuu za N1 analizira posljednja dešavanja u Afganistanu i poteze Londona i Washingtona, ali posljedice tih poteza.

Barrons smatra da ono što se desilo u Afganistanu od polovine avgusta do danas nije bilo posljedica ili uzrokovano jednim potezom ili jednim propustom nego da je do toga doveo čitav niz direktno povezanih faktora.

„Ne mislim da je ovo prvenstveno bio obavještajni propust. To je rezultat stjecaja faktora i okolnosti, što bi u kombinaciji bilo teško predvidjeti. I to je definitivno neuspjeh po mom viđenju strategije. Pa bih to mogao objasniti. Mislim da niko nije predvidio da će prije svega SAD odlučiti otići na osnovu kalendara, a ne van uslova koji su ispunjeni. Stoga su propustili priliku da iskoriste sporazum između vlade Afganistana i naroda koji predstavljaju i Talibana, a to je imalo za posljedicu ohrabrivanje talibanskog pokreta, koji su smatrali da jednostavno moraju čekati da Amerikanci odu, a onda će vidjeti koliko mogu napredovati u postizanju bolje vojne pobjede u Afganistanu.

Druga stvar koja se dogodila bila je da su Talibani dok su napredovali sa dobrim resursima, visokog morala, vrlo ambiciozni, zatekli su na provincijskom i okružnom i lokalnom nivou mnoge Afganistance koji nisu htjeli da se bore, ali su htjeli postići dogovor. A razlog zašto su htjeli postići dogovor je to što su mogli vidjeti da je podrška koju su dobijali od vlastite vlade u Kabulu iscrpljena. I jedan od razloga za to iscrpljivanje je to što je američka vojska odlazila.

Dakle, treći faktor je afganistanska vojska, koja je bila velika, dobro obučena i dobro opremljena, jer su Talibani dolazili dobro podržani, tako da lokalno stanovništvo za koje su se trebali boriti za mjesec dana sklapalo dogovore s Talibanima, a onda su pogledali preko ramena i vidjeli da je američka vojska, koja je toliko dugo pružala toliko podrške, isparila i da se njihova vlast mora nositi s tim. I onda su se pitali zašto će se boriti. I ako se budu borili ko će ih podržati. I, taj splet okolnosti značio je da niko nije predvidio brzinu kojom će afganistanska vlada i njene oružane snage kolabirati, čak ni Talibani koji su kao i svi ostali iznenađeni što su stigli u Kabultako brzo. Dakle, ovo je bila kombinacija neuspjeha strategije i spleta okolnosti“, kaže Barrons.

Na pitanje kako komentariše izjavu predsjednika Bidena da SAD nisu bile u Afganistanu da bi gradile naciju, nego da bi se borile protiv terorizma, Barrons kaže da je i tu situacija mnogo kompleksnija nego li se čini na prvi pogled.

„Mislim da je lakše tvrditi da je ova dvadesetogodišnja kampanja bila neuspjeh, s obzirom na prošlost. Ali naravno, u to vrijeme u ovim kampanjama zapravo ne znate šta nas čeka u budućnosti i ispravno je kada vodite ovakvu kampanju imati očekivanja i ambicije u pogledu poboljšanja.

Dakle, prva stvar koja je dobro funkcionirala bio je primarni cilj kampanje, ali bio je ukloniti mogućnost terorističkim grupama da žive i djeluju iz Afganistana i nanijeti štetu drugim zemljama, uključujući Zapad. I to je odlučno postignuto u prvobitnoj intervenciji i održano. I, znate, mislim da je to bilo tako do nedavno, ali budućnost je daleko manje izvjesna.

Zatim je u ovoj kampanji postojala faza u kojoj je namjera bila da se stvaranjem boljih ekonomskih, političkih, društvenih i kulturnih uvjeta u Afganistanu da se usadi stabilnost kako bi ljudi u cjelini odbacili terorizam i da odbace neizvjesnost, pobunu. Sada ta kampanja na kraju nije bila uspješna u velikoj mjeri, ali zapravo ne u nekim potpornim načinima,ali je u velikoj mjeri nije uspjela iz više razloga. Prije svega, mnogi afganistanski ljudi koje smo podržavali zaista su otkrili da je njihova vlada sa sjedištem u Kabulu neadekvatna. Zapravo, više nego neadekvatna, bila je korumpirna i neefikasna i nije pružala usluge koje su im potrebne.

Drugo, otkrili su da su Talibani ponudili alternativu koja im se nije jako svidjela, ali smatraju da je to bolje od njihove vlastite vlade, posebno kada je u pitanju zaštita usjeva opijuma. Oporezivanje njih, Talibana i ostali tu su doista učinili malo. A naš izazov kao međunarodne sile dijelom je bio zato što smo bili u partnerstvu s afganistanskom vladom,što je ljudima u većini bilo vrlo sumnjičavo, au nekim slučajevima i odbojno. Dakle, napredovali bismo samo ako bismo mogli poboljšati našeg partnera, a ono što smo otkrili tijekom nekoliko godina teške borbe i strahovito mnogo ulaganja bilo je da su veoma sporo se poboljšava. I u većini zapadnih zemalja stanovništvu ponestaje strpljenja da plaćaju cijenu koju ste naveli, u krvi, 457, britanskih vojnika je poginulo, a novac, znate, trilion američkih dolara, tokom, više od 20 godina. Ali onda moramo priznati da je došlo do promjene strategije 2014., gdje je vojni napori uloženi su mnogo, mnogo manji, a njegov je posao bio poboljšati afganistnske snage s leđa I omogućiti vladi da se poboljša. A, i vojna cijena za to bila je zaista vrlo skromna. Mislim, nijedan američki vojnik mislim da nije ubijen u prošloj godini, na primjer, i britanski doprinos, ali je iznosio samo oko 700 trupa. Dakle, pitanje je da ako smo plaćali tu cijenu, višestruku cijenu u posljednjih šest ili sedam godina, koliko je to trebalo trajati u trajati, moj argument je, da je trebalo trajati sve dok nije postignut dogovor s Talibanima i afganistanskom vladom, ali na kraju je američki predsjednik odlučio da to neće biti tako“, ističe Barrons.

Prijetnja terorizmom koja dolazi i dolazit će iz Afganistana nije nikakva novost, pitanje je samo ko će biti konkretnija meta terorista u narednom periodu.

„Da, trebali bismo, možda ne trenutno ali trebali bismo prepoznati nekoliko stvari. Prije svega, to da su Talibani neko vrijeme na ovaj ili onaj način svrstali zajedno Al-Qaidu i slične slične grupe. Znači sada imamo borce Al-Qaide koji rade s Talibanima u Afganistanu. Čini mi se malo vjerojatnim da će reći, “hvala vam puno, ali voljeli bismo da odete sada”. Tako da mislim da će barem elementi Talibana sarađivati Al-Qaida i oni će otkriti da mogu živjeti u Afganistanu i stvoriti sposobnost za izvoz štete na drugo mjesto. Druga stvar za koju mislim da je važna je da su mnoge ekstremne grupe, nasilni vjerski ekstremisti vidjele uspjeh Talibana i to ih je ohrabrilo i ojačalo. Možda nisu u Afganistanu, ali možda misle da naše vrijeme opet dolazi. Sada dodajte tome neizbježan tok izbjeglica s kojim će iz Afganistana a u mnogim slučajevima izaći, znate, vjervatno neki duboko razočarani ovim ishodom i možda radikalizirani kao rezultat toga. Čini mi se vjerovatnijim nego da neće biti da će jedan od ishoda sadašnje situacije u Afganistanu predstavljati porast prijetnje izravno za evropske države“, navodi Barrons.

U videu pogledajte kako Barrons gleda na tzv. „specijalni status“ između SAD i UK, o tome šta Evropa mora uraditi za vlastitu sigurnost bez oslanjanja na SAD, te prisjećanja na hladni januar 1993. i susret s jednom djevojkom u Mostaru koja ga je naučila lekcije koje su kasnije pomogle tokom služenja u Iraku i Afganistanu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad