Počasni doktorat Univerziteta u Tuzli dodijeljen je danas Menachemu Rosensaftu, potpredsjedniku Svjetskog jevrejskog kongresa.

Predsjednik Komisije za dodjelu priznanja Amir Karić je pročitao izvještaj i obrazloženje Komisije, naglašavajući da je Menachem Rosensaft prijatelj BiH.

– Njegov je doprinos kulturi sjećanja i podizanju svijesti o počinjenom genocidu nad Bošnjacima u zaštičenoj zoni UN-a Srebrenica neizmjeran, prepoznat je u akademskim i političkim krugovima širom svijeta, te predstavlja značajnu podršku svim ljudima na čije živote i dostojanstvo takvo djelovanje utiče – naveo je Karić.

Dodao je da je Rosensaft čovjek koji je svojim integritetom, znanjem i iskustvom doprinio podizanju svijesti o holokaustu i genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici kroz borbu protiv negiranja i minimiziranja tih zločina i borbu protiv nekažnjivosti zločinaca.

-Kao potomak preživjelih užasa holokausta usmjerio je sav svoj kapacitet u izgradnju mira i podsjećanja na istinu i činjenice o masovnim zločinima. Veliki je njegov doprinos borbi protiv negiranja genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a u Srebrenici, protiv veličanja zločinaca i krivotvorenje činjenica o događajima tokom agresije 1992-1995 na RBiH – naveo je Karić.

Rosensaft je, kako je dodao, značajno doprinio kulturi sjećanja na genocid i druge ratne zločine u BiH, dajući glas porodicama žrtava na važnim svjetskim platformama. Njegov akademski rad kroz predavanja o genocidu na najprestižnijim svjetskim univerzitetima samo su dio njegove posvećenosti temi genocida i zločina protiv čovječnosti.

– Pružio je i podršku aktivnostima Memorijalnog centra Srebrenica i sa Svjetskim jevrejskim kongresom značajno doprinio u organizaciji zajedničke konferencije održane 10. jula ove godine – rekao je Karić.

Primajući priznanje, Rosensaft je rekao da mu je izuzetna čast primiti ovaj doktorat, posebno sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

– Dozvolite mi prvo da kažem nekoliko riječi i neću vas dugo zadržavati. Želim da čestitam svim doktorima nauka koji danas stiču diplomu i da vam čestitam na vašim uspjesima i poželim vam mnogo uspjeha u budućnosti. Obrazovanje je ključno za našu budućnost. Ali to je također kritičan element onoga što moramo zapamiti. Prisjetimo se da obrazovanje i diplome mogu biti izvori za dobro, ali mogu biti, i prečesto, izvori i inspiracija za zlo – rekao je.

Podsjeti je da je SS divizija u godinama holokausta među svojim redovima imala nesrazmjernu zastupljenost doktora nauka i doktora prava sa univerziteta kao što je Heidelberg, koji su zloupotrijebili svoje obrazovanje, zloupotrebili svoje diplome, svoje kapacitete i sposobnosti da bi počiniti neopisive strahote.

– I prisjetimo se da su među onima koji su bili odgovorni što su dozvolili da se dogodi užas Srebrenice, koji su dozvolili da se dogode užasi Foče, bili pojedinci koji su sjedili u državnim kancelarijama, upravljali svim tim izdaleka, koji su imali fakultetske diplome i koji su se skrivali iza zvanja doktora – kazao je.

Naveo je da je Univerzitet u Tuzli nastao 1976. godine, a to je bilo devetnaest godina prije onoga što se dogodilo u Srebrenici. Sada je prošlo 28 godina.

– Moramo imati na umu da ne možemo nužno kontrolirati događaje koji nam se dešavaju. Moramo imati na umu da je na nama kolektivno, na vama koji danas primate vaše doktorate da osigurate dvije stvari. Prvo, da se ono što se dogodilo u Srebrenici nikada više ne ponovi i da se pobrinete da kada se pojave prvi znaci netrpeljivosti, prvi znaci diskriminacije, prvi znaci islamofobije ili prvi znaci antisemitizma, progovorite i pobrinete se da svi oko vas progovore. Jer, Srebrenica nije počela 11. jula 1995. godine. Počela je kada su pojedinci počeli da pričaju o pobjedama nad drugačijima, počelo je kada su ljudi počeli pričati o onom ‘drugom’, počelo je kada su ljudi počeli govoriti da su superiorniji od drugih – rekao je Rosensaft.

Kazao je kako stoji tu kao sin dvije osobe koje su preživjele koncentracione logore Auschwitz i Bergen-Belsen. Tako je bilo i tada.

Ono što se događalo u Auschwitzu i Bergen-Belsenu nije počelo s plinskim komorama. Nije počelo ubistvima. Počelo je riječima. Počelo je sa diskriminacijom. Počelo je kada je društvo prihvatilo da se jedna grupa tretira kao inferiorna u odnosu na drugu. Počelo je kada je postalo moguće reći: Jevreji su manje vrijedni od nas. Romi su manje vrijedni od nas.

Jasenovac je nastao kada su se ustaše osjetile slobodnim da Srbe, Jevreje i Rome nazivaju inferiornima. I moramo se pobrinuti da se takvo obrazovanje mijenja iz korijena.

– Želio bih da dam prijedlog, ako mogu. Smatram da je važno da se obrazovanje ne odvija samo i isključivo u okvirima akademske zajednice. Ovdje u Bosni i Hercegovini imate dragulj. To je Memorijalni centar Srebrenica koji je uspostavio moj kolega dr. Emir Suljagić. To je nevjerovatna institucija svjetske klase na nivou bilo koje institucije ove vrste koju sam vidio bilo gdje u Sjedinjenim Državama, Njemačkoj ili Izraelu. Dozvolite mi da preporučim svim studentima, studentima dodiplomskih, postdiplomskih, doktorskih, inženjerskih, pravnih ili književnih studija, da provedu barem jedan ili dva dana u godini i imaju nastavu u Memorijalnom centru Srebrenica i da tamo budu u prilici kada vide taj prostor, gde su pojedinci, Bošnjaci držani zarobljeni, kada mogu izaći i videti groblje preko puta i shvatiti zašto smo ovde na Zemlji, šta je naša obaveza i da Memorijalni centar Srebrenica bude sastavni dio edukacije koja dolazi odavde, i nadamo se da se može proširiti i na druge univerzitete i škole – rekao je on.

Po njegovim riječima, tek kada saznanje o Srebrenici postane dio naše intime, ne samo akademsko, intelektualno znanje, već znanje o nečemu što osjećamo, imamo nadu da promijenimo putanju na kojoj se svijet vrlo često nalazi i imamo nadu da ćemo se suprotstaviti onim snagama koje žele da nas vrate u dane kada je Srebrenica bila ne samo mogućnost nego i realnost.

– Ponavljam, rektore, dekane, članovi fakulteta, ministri, dame i gospodo, duboko sam zahvalan na ovoj nevjerovatnoj časti i veoma sam ponizan zbog toga – zaključio je.

Menachem Rosensaft je rođen 1. maja 1948. godine u kampu za reseljene osobe Bergen- Belsen u Njemačkoj. Dijete je roditelja koji su preživjeli koncentracione logore Aušvic i Bergen- Belsen. Magistrirao je na Johns Hopkins Univerzitetu 1971. godine na programu kreativnog pisanja gdje je ranije završio i dodiplomski studij. Drugi magisterij na Odsjeku za modernu evrospku istoriju stekao je na Univerzitetu Columbia u SAD 1975.

Zvanje doktora nauka stgekao je na Pravnom fakultetu Univerziteta Columbia 1979. Predsjedavajući je i osnovač Međunarodne mreže djece preživjelih Jevreja holokausta i bio je predsjedavajući uredničkog odbora projekta Memoara preživjelih holokausta. Također je predsjednik američkog udruženja preživjelih Jevreja holokausta i njihovih potomaka, kao i počasni predsjednik sinagoge Park Avenue na Menhetnu u New Yorku.