Nakon što je javnost saznala da je glumac Moamer Kasumović osuđen na godinu dana zbog bludničenja nad maloljetnikom, na društvenim mrežama oglasili su se brojni glumci, reditelji i drugi iz svijeta glume. Duboko razočarani, povrijeđeni i odlučni s porukom: "Naš ceh ga nije štitio već pravni sistem".

“Pravni sistem nas ponovo napravio budalama”

Rediteljica Jasmila Žbanić kazala je da nije imala priliku raditi sa njim, ali je mogla jer, ističe, nije bilo upozorenja.

“Da nije bilo predstave i hrabrog mladića koji se nakon nje otvorio i javno rekao šta je proživio – zbog čega i dan danas ima strašne posljedice, da nije bilo kolega i kolegica koji su odmah obavijestili medije, šokirani da su sa ovim čovjekom dijelili scenu i družili se, čak slali svoju djecu na njegove radionice – još bi dugo popularni Moamer uveseljavao gledaoce iz regije. Zakon o registru pedofila je već godinama u proceduri. Koliko je mladih života za sve ove godine skrivanja pedofila uništeno? Sudija ili sudinica koja je omogućila da pedofil hoda i radi slobodno -našu je djecu svjesno stavilo-la u opasnost. Za 36.000 KM nastavio je uništavati dječje živote (jer po kazivanju mladića radi se o puno više dječaka). Sveštenici, hodže, treneri, učitelji, profesori, ljudi bliski našoj djeci, mogu biti njihova životna opasnost, a da mi o tome ne znamo ništa. Nisam nikada radila sa glumcem Moamerom Kasumovićem, a mogla sam jer nije bilo ni glasina, ni upozorenja. Naš ceh ga nije štitio. Ljudi koji su s njim radili su devastirani ovim saznanjem. Štitio ga je i još uvijek štiti i njega i druge pedofile, pravni sistem BIH koji nas je, ponovo, napravio opasnim budalama”, napisala je Žbanić.

“Ova zemlja svakim danom sve je više samo jedna nesigurna zona za svoje građane”

Svoj stav iznio je i dramaturg Adnan Lugonić:

“Ovih dana u Francuskoj se odvija zastrašujući sudski proces. Naime, muž je godinama drogirao svoju ženu pa potom dovodio druge muškarce, što pojedinačno, što grupno, da je tako drogiranu (uspavanu) siluju, dok on sve to snima. Sud je htio da se proces održi u tajnosti, iza zatvorenih vrata kako bi žrtvu zaštitili, ali je žrtva to odbila jer je htjela da javnost zna i za njenog supruga i za sve ostale muškarce (njih pedesetak). Njeno ime je GISELE PELICOT. Prema riječima njenih advokata Gisele Pelicot inzistirala je da suđenje bude javno kako bi se razotkrilo seksualno nasilje. I tu dolazimo do začkoljice (kvake 22) – u vrlo ispravnoj i razumljivoj namjeri sudskog sistema da se zaštiti žrtva, najčešče i zločinci (silovatelji) također budu zaštićeni javne osude. Pa čovjek kad se nad time zamisli, ne može da se ne zapita: Koliko li je silovatelja oko mene? Danas nas je jedna takva situacija ošamarila i (nadam se) barem nakratko ponovo osvijestila. Za, do danas, dragog, čak i voljenog, prijatelja, druga, poznanika, kolegu smo saznali da je silovatelj. I u redu je što smo šokirani. Pa nekako u prvi mah i ne znamo kako da reagujemo. Svega je tu, od ljutnje do razočaranje i nekog čudnog straha. Ono što nije u redu, a što je vjerovatno i uzrok toga straha i nelagode je to što nismo ništa znali. I ne bismo ni saznali da se žrtva nije javno otvorila i rekla pred skupom ljudi ime i prezime Moamera Kasumovića na razgovoru u sklopu teatarskog festivala.”

Ističe kako nas “žrtve opet opominju da ih ne štitimo na pravi način”.

“Po zakonu najniža granica za seksualni odnos uz pristanak je 14 godina. I u gotovo svim zemljama regiona je tako. Zato Moamer Kasumović nije završio, niti će završiti u sudskom registru pedofila. (…) Nažalost, ništa novo u našoj državi, ali prvi slučaj kod nas da je u pitanju neko koga je toliki broj djece i mladih gledao na televiziji, osjećao bliskim i vjerovatno imao povjerenja u njega. Pa i svi mi koji smo imali drugarski, kolegijalan odnos. I nakon te presude. Jer nismo znali. Jer nam oni koji su trebali nisu rekli i time nas gurnuli u nesigurnu zonu. A ova zemlja svakim danom sve je više samo jedna nesigurna zona za svoje građane. I njeni mehanizmi samo pomažu da živimo u užasu držeći nas čak i u neznanju koliko smo nesigurni. Tužan je ovo dan. Baš tužan! A pred dječakom koji je našao toliku hrabrost i to javno rekao, možemo samo šutjeti i sramiti se. Pa onda tražiti oprost i od njega i od sve ostale djece što moraju živjeti u nesigurnosti koju smo počeli smatrati normalnom”, napisao je Lugonić.

“Kazna kao stimulacija za nasilnike”

Kristina Ljevak Bajramović osvrnula se na zakonsku regulativu koja i u ovakvim slučejavima omougćava plaćanje zatvorske kazne u trajanju do godinu dana.

“Život, taj stari majstor režije, učini da hodaš iza drugih ljudi, krpiš što su pokidali, i praviš se da nije tako. Nije ovo nikakva naknadna pamet zbog okolnosti, ali mnogi ljudi bliski meni, mogu posvjedočiti kako sam se oduvijek pitala šta je Moamera Kasumovića preporučilo u zenit bh. glumišta. Osim odsustva kriterija. (…) Godinama ranije, Moamer je bludničio, taj dobri Damir iz serije Lud zbunjen, normalan, taj smetenjak u teatarskoj predstavi Žaba, koji je nekim čudom prošao kasting i ugurao se među ozbiljan glumački odabir. Život, taj stari majstor režije kako rekoh, i posvećene novinarske kolegice, objavile su, nakon svjedočenja žrtve, poslije teatarske izvedbe, da je Moamer Kasumović osuđen. Na kaznu zatvora koju je platio. Takva vrsta kazne meni djeluje kao stimulacija za nasilnike (jer starosna dob žrtve ne ulazi u okvir pedofilije). Djeluje mi kao inspiracija. Kao poticaj da nekom budućem ličnom nasilniku odrežem prst ili cijelu ruku, a znam kakvi su moji prijatelji i prijateljice, skupili_e bi tih 36.000 KM ako nije prestupna godina. Što moja divna prijateljica Mirna Jogunčić napomenu u kontekstu prestupnosti. I bila bih slobodna. Poput Moamera kojem je još uvijek “živ” FB profil.  (…) Djeluje iscjeljujuće da se o ličnoj traumi govori zahvaljujući dramskoj umjetnosti. Zabrinjavajući je cehovski zavjet ćutnje koji je ovo sve pratio”, stoji u objavi Ljevak Bajramović na Facebooku.

I direktor Omladinskog film festivala Kenan Musić se oglasio na Facebook-u gdje je napisao da su 2016. godine prekinuli saradnju sa osuđenim Kasumovićem.

“Omladinski Film Festival Sarajevo je u septembru 2016. godine prekinuo ugovor o saradnji sa Moamerom Kasumovićem uz prethodni dogovor obje strane. Kasumović je tokom 2015. i 2016. godine obavljao posao kretivnog direktora Festivala. Od momenta prekida saradnje niti Festival niti predstavnici Festivala nisu imali kontakt sa Moamerom Kasumovićem niti ponovnu potrebu da se uspostavi saradnja. Kasumović nema veze sa OFF-om”, stoji u objavi OFF-a.

Oglasio se i Haris Pašović na čijem festivalu se i dogodilo priznanje mladića.

Reagovao je i Dino Mustafić.

“Umjetnost pozorišta je kreirala ambijent da žrtva progovori, da nas kao društvo suoči koliko je kazneni zakon šupalj za tako gnusne zločine poput pedofilije, gdje počinilac može kupiti slobodu, a žrtvi ostaviti trajnu traumu”, napisao je kratko na mreži X.

“Mi smo na strani žrtve”

Pašović je pozvao institucije i produkcije koje su imale dodira s Moamerom Kasumovićem da se oglase.

“Pročitao sam dosta reakcija. Ima mnogo glumaca koji su se oglasili o ovom slučaju, a koji su očajni koji su vrisnuli. Ne mogu da govorim uime ostalih. Mi smo na festivalu učinili onoliko koliko smo mogli i evo doprinijeli smo da taj slučaj dođe do javnosti. Želim da ostale institucije i produkcije koje su imale na ovaj ili onaj način dodir s tim nasilnikom da se oglase. Mi nismo, on nikada nije učestvovao na našem festivalu, nije glumio u mojim predstavama. Ja njega jedva i poznajem. Mi smo na strani žrtve”, rekao je Pašovič za Klix.ba.

Da li će nakon godina i godina šutnje, njegove kolege, javno progovoriti o svemu što su dvjedočili ili ćemo ponovo zatvoriti oči na sve ono što se “nas ne tiče”?