Grad koji je ranjen, ali nije pokleknuo: "Sarajevo je bilo i ostalo heroj"

Tokom opsade ubijen je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete.

"5. aprila 1992. godine počela je opsada Sarajeva. To je jedna od najmračnijih stranica u historiji srpskog naroda. Za tako nešto, nemoguće je tražiti oprost, ali je itekako moguće ljudski konačno osuditi zločince u svojim redovima koji su najljepšem gradu na svijetu donijeli smrt, glad, žeđ i uništenje. Moguće se jednom za svagda izvući iz ucjenjivačke ludačke košulje Mladića i Karadžića i pružiti ruku Sarajlijama", ovakvim riječima prisjetio se današnjeg dana novinar i pisac Dragan Bursać.

Završio je svoju misao sljedećim riječima:

"Svi zajedno moramo raditi kako bi zaslužili respekt Sarajeva. I zato putniče, ako se danas nađeš u olimpijskom gradu, spusti negdje na asfalt cvijet. Za svu onu djecu, žene i muškarce koji su svoje živote utkali u taj asfalt i beton, u tu slobodu nepokorenog Grada".

Bivša gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić podijelila je dirljiv video "Staze sjećanja". Riječ je, naime, o instalaciji koja je prošle godine postavljena u centru Sarajeva i tom prilikom je poredana obuća - 11.541 par, na stazi koja se protezala od Trga djece Sarajeva (ARIA centar) sve do Baščaršije. Imala je jasnu i veoma važnu poruku - “Iza svakog para cipela stoji jedan život koji je ugašen i koji je ubijen. Onaj koji ubije jedno dijete – on je ubio cijelo čovječanstvo”, kazao je tada Ahmed Kulanić, direktor Memorijalnog centra Sarajevo.

Karić je danas uz taj video poručila da nas sjećanja ne trebaju slomiti već ujediniti.

"Sarajevska “Staza sjećanja 11.541…” Na današnji dan, 5. aprila 1992. godine počela je opsadaSarajeva. Neka nas sjećanje ne slomi, već ujedini. Neka bude zavjet da ćemo čuvati ono što je odbranjeno — državu, život, i put ka boljem sutra. Dobro uvijek pobjeđuje. Zato hodamo naprijed. Zajedno", istakla je Karić.

Osim zvaničnika, književnika, novinara, političara i drugih osoba sa javne scene, poruku da stradanje građana i opsadu Sarajeva ne treba zaboraviti poslali su i "obični" građani od kojih je, većina, opsadu glavnog grada BiH osjetili na vlastitoj koži.

"Petog aprila 1992. počela je opsadaSarajeva, najduža opsada jednog grada u istoriji modernog ratovanja, u kojoj je za 1.425 dana ubijeno 11.541 građana, među njima 1.601 dijete. Opsada je trajala duže i od nacističke opsade Lenjingrada u WW2. Ne zaboraviti!", napisao je jedan građanin na X-u. 

Uoči današnje godišnjice jedan korisnik na X-u je podsjetio kako je zapravo izgledala opsada Sarajeva.

"Sutra se navršava 33 godine od početka sramne, tužne i zločinačke opsade Sarajeva koja je trajala gotovo četiri godine. Za to vrijeme stradala je 11541 osoba, od čega 1.601 dijete. U prosjeku je na grad s okolnih brda, od strane VRS i njihovih 'gostiju', ispaljivano 329 granata dnevno", napisao je.

Na društvenim mrežama se nižu fotografije iz tog bolnog i teškog perioda, videozapisi, brojni statusi koji u najvećoj mjeri govore o datumu, brojci i velikom stradanju građana. Mnogi statusi na kraju imaju srce ili ružu kao jedan vid počasti i suosjećanja sa žrtvama i njihovim porodicama.

Projekat "Sniper Alley Photo" iza kojeg stoji Džemil Hodžić koji skoro svakodnevno dokumentuje historiju opsade Sarajeva, danas je na X-u objavio veoma potresan video koji na najbolji način pokazuje svu surovost rata.

"Sarajevo najhrabriji i najponosniji grad na svijetu. Moj grad rođenja, mladosti, rata. Čuvajmo ga ko zjenicu oka. Sarajevo sretan ti rođendan. Sarajevo, 5. april 1992 - 29. februar 1996. 11.541 ubijenih, od toga 1.601 dijete. Više od 50.000 ranjenih. Od tog broja, 15.000 maloljetnih. Dnevni prosjek granata ispaljenih na grad - 329. Rekordan broj projektila ispaljenih u jednom danu - 3-777. Bilo je to 22. jula 1993. 159 grama hrane, po stanovniku, na raspolaganju dnevno", napisala je jedna od građanki Sarajeva na Facebooku.

"Svi ste mi dragi, ali nemojte mi na Sarajevo. Dosta je ono pretrpilo sviju i svega i ostalo čitavo. Dosta ono i danas trpi unutrašnje i vanjske neprijatelje, što izvlače sve što se može izvući, što pljuju po njemu i ove što su avanzirali i opet im ne valja. Otiđite u drugi grad u BiH, pa se tako ponašajte. Na današnji dan je počela opsada Sarajeva", poručila je još jedna Sarajka na Facebooku.

U jednom pasusu, veoma emotivnom i slikovitom, jedna od građanki prisjetila se tog perioda razaranja glavnog grada BiH, ali i ljudskih duša.

"Na današnji dan, 5. aprila 1992. godine, počela je opsada našeg Sarajeva - najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji. 1.425 dana bez struje, vode, plina, hrane... 1.425 dana tame, straha i neizvjesnosti. Sarajevo je krvarilo, ali nije pokleknulo. Za to vrijeme ubijeno je 11.541 civila. Među njima - 1.601 dijete. Djeca koja nisu stigla da odrastu, da sanjaju, da vole. Samo su željela živjeti. Više od 50.000 Sarajlija ranjeno je - mnogi od njih doživotno nose ožiljke, i vidljive i nevidljive. Na grad je palo gotovo 500.000 granata. Samo 22. jula 1993. godine ispaljeno je 3.777 projektila. Sarajevo su pokušali uništiti, ali nisu uspjeli. Oduzeli su nam mnogo toga, ali duh ovog grada nisu slomili. Danas se sjećamo. I plačemo. Zbog onih koji više nisu s nama. Zbog nepravde. Zbog djece koja su voljela snijeg, crtane filmove, ljeto...a dobila metak. Zauvijek ćemo nositi Sarajevo u grudima. Slomljenog srca, ali uspravni", napisala je.

Kada jednom krene zlo nema nazad - riječi su koje je još jedna građanka prisjećajući se opsade Sarajeva poručila. Zatim je poslala poruku svim stanovnicima, prije svega Sarajeva, ali onda i cijele BiH.

"Danas je dan kad je počela opsada našeg Sarajeva. Na moju žalost i na žalost mojih sugrađana sve smo to vidjeli i osjetili na svojim leđima. Sada mnogi, kojima to odgovara, kažu da nije do njih. To ti je ono... Vjeruješ li ti meni ili svojim očma? Živjeli ii preživjeli, napatili se, ali izašli još jači. Grad k'o grad porušen, osakaćen, oporavio se i nikad ljepši ni sjajniji. Samo crvene ruže i ranjene duše bole više nego ikad jer pravda nije zadovoljena. Čuvajte svoju djecu, svoje najmilije i zapamtite - kada jednom krene zlo nema nazad... Zato ne dajmo da krene. Poštujmo se, pazimo jedni druge, a u tišini svog doma svako radi ono što misli da treba. Samo tako naš grad opstaje i ostaje simbol zajedništva. Sarajevo je bilo i ostalo heroj nad herojima", istakla je.

Sve ove poruke zapravo ukazuju na to da je veoma važno njegovati sjećanje i ne dopustiti nikada da se ponovi opsada ni Sarajeva, ali ni bilo kojeg drugog grada igdje u svijetu. Osim toga, mnogim generacijama koje dolaze, a koje, na svu sreću po njih, nisu zapamtile ratna dešavanja i okupacije, ove poruke, videa, fotografije, svjedočanstva i priče trebaju biti svojevrstan čas historije i podsjetnik na to koliko je mir važan i koliko ga treba očuvati.

O opsadi Sarajeva...

Opsada Sarajeva, najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji, započela je 5. aprila 1992. i trajala je 1.425 dana, sve do 29. februara 1996. godine. Tokom ovog perioda, stanovnici Sarajeva bili su izloženi neprekidnim granatiranjima, snajperskoj vatri i teškim uslovima života bez osnovnih sredstava za preživljavanje.​

Dana 5. aprila 1992. godine, hiljade građana Sarajeva okupilo se ispred zgrade Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, zahtijevajući mir i uklanjanje barikada koje su postavljene u gradu. Demonstracije su prekinute pucnjavom srpskih paravojnih formacija, pri čemu su prve civilne žrtve bile Suada Dilberović i Olga Sučić, koje su ubijene snajperskom vatrom na mostu Vrbanja. U njihovu čast, ovaj most danas nosi ime "Most Suade i Olge".

Nakon ovih događaja, Vojska Republike Srpske (VRS), uz podršku Jugoslovenske narodne armije i Srbije, započela je potpunu opsadu Sarajeva. Grad je bio izložen svakodnevnom granatiranju, pri čemu je prosječno padalo 329 granata dnevno, a 22. jula 1993. godine zabilježen je rekord od 3.777 ispaljenih granata u jednom danu. Tokom opsade, ubijeno je više od 11.500 ljudi, među kojima 1.601 dijete, dok je oko 50.000 ljudi ranjeno.

Godišnjice se obilježavaju svake godine

Svake godine, građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine sjećaju se početka opsade i odaju počast žrtvama. Polaganjem cvijeća na Mostu Suade i Olge, kao i drugim komemoracijama, podsjeća se na hrabrost i stradanje stanovnika Sarajeva tokom tih teških godina.

Opsada Sarajeva privukla je pažnju međunarodnih medija, koji su izvještavali o svakodnevnim stradanjima i životu pod opsadom. Novinari su koristili tadašnje dostupne tehnologije, uključujući satelitske telefone, kako bi svijetu prenijeli informacije o dešavanjima u gradu. Ovi izvještaji su igrali ključnu ulogu u informisanju globalne javnosti o situaciji u Bosni i Hercegovini tokom rata.

Kultura kao otpor

Važno je istaći da, uprkos brojnim poteškoćama i strahotama kroz koje su stanovnici prolazili, u ratnom Sarajevu muzika nije prestajala. Iako bez struje, instrumenata, osnovne sigurnosti – muzičari su stvarali. Mnogi su koristili improvizovana skloništa, podrume i ruševine kao studije, a pjesme su se širile usmenim putem, kasetama ili izvođenjem uživo u okviru kulturnog otpora.

→“Pobunjenička moć kulture tokom opsade Sarajeva”

Jedna od najpoznatijih kulturnih inicijativa bila je “Obala Art Centar”, gdje su se okupljali umjetnici različitih pravaca. Ovdje su nastupali bendovi, glumci, pjesnici, a često i pod granatama. Bio je to pokušaj da se očuva duh Sarajeva.

Legendarne pjesme nastale pod opsadom

“Sarajevo ljubavi moja” – Kemal Monteno

Iako napisana prije rata, ova pjesma je u ratu postala svojevrsna himna opsjednutog grada. Njena emotivna poruka i stihovi koji slave grad dobili su novo značenje dok je Sarajevo gorjelo. Pjevala se tiho, šapatom, ili naglas – u znak otpora.

“Molitva za mir” – Zabranjeno pušenje

Zabranjeno pušenje, bend koji je već imao kultni status u bivšoj Jugoslaviji, tokom rata je bio razdvojen, ali je Sejo Sexon, zajedno s ostalim muzičarima iz Sarajeva, snimao pjesme koje su svjedočile svakodnevnici pod opsadom. “Molitva za mir” bila je dirljiv apel za kraj rata.

“Dan Republike” – SCH

Avangardni sarajevski bend SCH, koji je i prije rata bio poznat po eksperimentalnoj muzici, tokom opsade je stvorio mračne, industrijalne zvuke koji su odražavali atmosferu grada pod vatrom. Njihova ratna muzika bila je sirova, bolna i direktna.

“Snajper” – Sikter

Ova sarajevska grupa, koja je nastala upravo tokom rata, kombinovala je funk i rock elemente s ironičnim i kritičkim tekstovima. Pjesma “Snajper” reflektuje svakodnevnu realnost građana Sarajeva – neprestanu prijetnju smrti i opasnost na ulicama.

"Pismo prijatelju" - Kemal Monteno

"Pismo prijatelju" je pjesma koju je 1992. godine otpjevao Kemal Monteno. Stihove je napisao Zlatan Fazlić Fazla. Te 1992. godine, Fazla je napisao tekst za pjesmu koju je otpjevao Kemal Monteno, a za što je snimljen i spot pred sarajevskim FIS-om. Pjesma je ubrzo postala neslužbena himna ranjenog grada, a kako to obično biva, raja joj je dala sasvim drugo ime i danas je poznata kao Da ti roknu samo dvije.

Opsada Sarajeva ostaje simbol stradanja, ali i otpornosti njegovih građana, čije sjećanje služi kao opomena i podsjećanje na važnost mira i suživota.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje