Sarajevo obilježava 40. godišnjicu otvorenja Zimskih olimpijskih igara (ZOI) održanih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine 1984. godine. Građani Bosne i Hercegovine, ali i regije, prisjetili su se ovih dana. Neki su učestvovali u organizaciji ZIO'84, radili na gradnji, obezbjeđenju, dočeku gostiju i sl, drugi su učestvovali kao publika, a treći su pratili događaje putem malih ekrana.
Građani su na mrežama podijelili svoje akreditacije, fotografije Sarajeva i planina te snimke evocirajući uspomene na veliki događaj koji je bio od velike važnosti za sve porodice.
“Cijeli Grad Sarajevo je te ‘84. sanjao jedan veliki prelijepi san. Svi smo živjeli za Olimpijadu i kada je završena zatvarali smo oči i prisjećali se slika, ne vjerujući da se san završio. Sadja i ja smo na dan otvaranja bili u ekipi civilne zaštite na stadionu Koševo i čistili snijeg koji je počeo da pada tog jutra oko osam sati, i skoro nas zatrpao. Već je počeo očaj da nas hvata, jedan kraj stadiona očistiš, drugi već pod debelim snježnim pokrivačem. Oko dvanaest sati nagrada. Snijeg je stao i naše vrijedne ruke su za nešto više od pola sata očistile čitav stadion, poredali sjedalice “Vučko” po sjedištima. Stadion je uredan, ali u bijelom dekoru dočekao otvaranje, a mi smo za nagradu dobili mogućnost da ostanemo na otvaranju. Samo otvaranje je bilo kao SAN , i taj san se nastavio dalje i uz naše učešče. Za to učešće smo i Sadja i ja dobili zahvalnicu Olimpijskog komiteta”, napisao je Željko Majstorović, meteorolog u penziji.
Delegat u Domu naroda PSBiH Zlatko Miletić, bio je 4. razred Srednje policijske škole COKUP.
“Zbog nedostatka kadrova, raspoređen kao milicioner u hotel Holiday Inn u Sarajevu u kojem su boravile sve VIP ličnosti koje su posjetile olimpijske igre, od kraljeva, kraljica, princeza, šeika astronauta, sportista, novinara, agenata raznih zemalja, nema koga nije bilo svjetska Crema. To je bio, da bi shvatili koliku sam tremu imao, moj prvi profesionalni posao sa 17 godina, a istovremeno sam bio jedino lice u hotelu Holiday inn koji je radio u milicionerskoj uniformi bez oružja. Vršio sam kontrolu na ulazu u hotel, dokumenata i KDZ pregled sa pripadnicima SDB. I moram Vam reći da nisam znao da li osjećam veću čast, ponos ili odgovornost”, napisao je Miletić i objavio akreditaciju.
Snimatelj Dragan Tomić prisjetio se svojih kolega s kojima je radio na snimanju i prenosu svih događaja i takmičenja ZOI'84.
YugoPapir grupa na Facebooku objavila je kako su mediji izvještavali o ovom vleikom događaju.
Hasija Borić Stojić je te 1984. godine, kako kaže, bila dvostruko ponoisan.
“Nosila sam moju drugu kćer, Ivanu Stojić. I bila sretna zbog Olimpijade. Sjećam se da je moja zagrebačka prijateljica Mila Zlatić došla sa prijateljicom iz Zagreba da prate ZOI 84 . Nekako smo se potrpali u naš jednosobni stan na Alipašinom. Kad sam se porodila, Mile je potplatio nekog u bolnici da me dođe vidjeti, netom su me izvezli iz porađaone u hodnik, gdje porodilje leže za slučaj da krene kakvo krvarenje. Donio je dvije neobične boce đusa, na njima je pisalo Valensia. Poljubio me. Pitala sam: otkud ti ovaj đus, ovog nema kupiti kod nas. – Zamisli , ima. Uvozni. Ostalo od Olimpijade. I danas sam ponosna na svoje čedo i Olimpijadu, a pamtim i miris i okus tog đusa od naranče”, napisala je.
Zimske olimpijske igre 1984. trajale su od 8. do 19. februara 1984. godine. To su bile prve zimske i druge olimipijske igre održane u nekoj komunističkoj državi. Na Igrama su u šest sportova nastupila 1.272 takmičara iz 49 zemalja. Organizacija ZOI'84 koštala he 142,6 miliona dolara, a polovina prihoda ostvatrena je od prodaje prava na TV prijenos.
Nakon Igara Sarajevu je, uz olimpijske objekte, ostalo 2.850 novoizgrađenih stanova, više hotela, a bilo je otvoreno i 9.500 novih radnih mjesta.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!