Tačno je devet godina od katastrofalnih poplava koje su Bosnu i Hercegovinu zadesile 2014. godine u kojima je najmanje 21 osoba izgubila život i zbog kojih su hiljade ljudi evakuirane iz svojih domova. Tačno devet godina poslije ponovo gledamo u nebo – sa nadom da će padavine stati, i da će voda ostati u riječnim koritima. Desetine domaćinstava su pod vodom u Krajini nad kojom kiša ne prestaje padati.

Katastrofa – ogromne padavine koje je sručilo nebo i zbog kojih podivljale rijeke prijete mještanima razlog su velike brige za desetine domaćinstava u kojima se pokušava spasiti što god se može.

“Situacija jako loša ne može se stići. Voda je veća i veća ulazi u kuću svako malo. Pumpe rade, kiša nastoji uvijek padati većim tempom, jačim”, kaže Mirnes Jusić iz Bihaća.

Tolikim da ni pumpe ne pomažu za spas kuća koje su toliko često plavljene da su se i građani prilagodili pa umjesto podova ugrađuju pločice.

Uz pomoć pumpi uz fizičku snagu. Na sve načine brojni građani na sjeveru zemlje pokušavaju izgurati vodu iz svojih domova uprkos tome što vodostaji rastu, što su padavine i za noćas najavljene. Ovo je jedno od desetina domaćinstava na području Unsko-sanskog kantona u koje je prodrla voda.

I to po drugi put u posljednjih šest mjeseci. Linija koju je ostavila posljednja poplava iz decembra prošle godine nije ni izblijedila, a već je stigla nova voda. Mještani kažu, sve zbog toga što se ne izdiže magistrala koja dijeli njih i Unu.

I preko magistrale voda tokom cijelog dana nadire, pitanje je trenutka kada će saobraćaj biti potpuno obustavljen, uprkos naporima da se improvizovanim nasipom dolazak vode uspori. Da je bar to moglo do sada da se riješi konstatuju i u Civilnoj zaštiti.

“Već odavno postoji priča da se taj dio ceste treba izdići da se spriječi plavljenje magistralnog puta. Zadnjim poplavama na toj cesti nalazilo se 40 cm vode i saobraćajnica je bila zatvorena za saobraćaj. To su stvari koje su se stvarno mogle otkloniti”, kaže Muhamed Pečenković iz CZ USK.

Na području Bihaća najteže je u Kulen Vakufu, Martin Brodu, Pokoju, Privilici, Klokotu. Ima i odsječenih od svijeta. Emira Malkoč prati nivo vode koja dolazi kaže i zbog toga što se kanali ne čiste.

“Pratim i ako do noćas ne dobijem pijesak koji sam zahtijevala od civilne zaštite, ja ne znam kako ću. Mislim moram sve dizati, a ja sama živim, nema mi ko podići te stvari. To ti je za fuj”, kaže Emira Malkoč iz Bihaća.

Teško je i u Sanskom Mostu. 15-ak poplavljenih domaćinstava u koje je voda ušla još u nedjelju se isušuju dok se istovremeno prati nivo Sane i njenih pritoka. Šefiku je voda prodrla i u poslovni prostor, načinila štetu, računa, i do 10 hiljada maraka.

“To je sve doprinijelo podzemnoj vodi zbog rudnika gore je lager i doprinijelo je što opština nikada ne rješava most da proširi ulaz ispod mosta”, kaže Šefik Horozović iz Sanskog Mosta.

Detalje donosi Mladen Vujinović.