U Sarajevu je odana počast za 43 osobe ubijene na današnji dan 1995. godine ispred Gradske tržnice od granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske. Traume iz tog vremena i danas bude teška sjećanja, kao i patnju zbog gubitka najmilijih.

Ožiljci na zgradama, rane na ljudskim tijelima, brojni ubijeni građani – sve je to donio rat u BiH. Nakon 26 godina rane u dušama ne zacjeljuju, poručeno je tokom obilježavanja stradanja građana ispred Gradske tržnice u Sarajevu. Ovdje su ljudi mogli nabaviti hranu kako bi porodice preživjele. Umjesto simbola života, tržnica je od tada simbol stradanja.

“Ne mogu više da govorim kakva su sjećanja zaista… to nisu sjećanja. Ja živim sa tim, jer sjećanje je nešto što bude i prođe. To je meni pečat za čitav život. Izgubila sam nogu sa svojih 16 godina”, priča Amerisa Ahmetović, Uduženje civilnih žrtava rata Sarajevo.

Na drugoj lokaciji u Sarajevu je teško ranjena i Šefika Skorupan, a za tržnicu je vezana jer je u bolnici bila kada su pristizali ranjeni građani.

“Toliko je dovezeno mrtvih u Vojnu bolnicu. Ja sam tada malo u kolica pa na prozor da vidim. Ne mogu zamisliti da mogu pucati u nevin narod, u nevine ljude, koji nisu ništa učinili, a oni su nama tako radili”, kaže Skorupan.

Polaganjem cvijeća i okupljanjem na ovoj lokaciji gdje su ubijena 43 civila, a više od 80 ljudi teže i lakše ranjeno želi se njegovati kultura sjećanja, ističu iz Gradske uprave Sarajeva.

“Osjećam poseban ponos što se naši građani sjećaju svih onih koji su nevino stradali, to su žrtve koje nisu ništa krive… To su žrtve jedne retrogradne, zločinačke politike. Nadam se da ćemo uvijek obilježavati ovako tužne godišnjice i da ćemo slati poruku da mi ne zaboravljamo, a želimo bolje sutra”, poručuje Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva .

No, boljem sutra se ne nadaju preživjele civilne žrtve rata jer je njihov položaj izrazito težak i nema naznaka da će biti bolji, kažu iz Udruženja.

“Najveća zamjerka su ortopedska pomagala. Nama trebaju adekvatna ortopedska pomagala, normalna za život. Mi imamo ortopedska pomagala koja su se koristila u Drugom svjetskom ratu… To pravo imamo preko Zavoda. To bi se trebalo mijenjati”, ističe Ahmetović.

“Država uopšte ne gleda na nas civilne žrtve rata. Podijelili su nas na civilne žrtve rata i ratne vojne invalidte. Civilne žrtve rata su na margini i malo toga društvo čini za nas”, dodaje Amira Mekić, predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Vogošća.

Takav odnos države prema žrtvama pogađa i Albina Hadžića. Nije dovoljno, smatra on, pričati o žrtvama i položaju ranjenih samo kada je obilježavanje nekog od stradanja.

“Samo malo dobijemo pažnje kada su ovako neka obilježavanja – svi dođu i slikaju se. Stvarnost je zapravo da smo mi na margini društva. I još jedna stvar. Oni koji su počinili zločine provlače tezu da je govoriti istinu govor mržnje. Ja kažem: ne! Istina će pomoći da prođemo ove stvari lakše i bolje”, zaključuje Hadžić.

Satisfakcija svim preživjelim su presude za granatiranje i držanje Sarajeva pod opsadom, poručeno je danas. Ubijanja građana Sarajeva navedena su u presudama Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću i Stanislavu Galiću. Terorisanje Sarajeva tako nije prošlo nekažnjeno, a preživjeli poručuju da sjećanje na ubijene nikada ne smije prestati.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad