Hadžidedić upozorava: Dodik ne govori slučajno 'muslimani', Trojka pušta da se sve raspadne, a isto je radila i SDA

autor:

10. dec. 2025. 21:12

| Vijesti

Podijeli

Zašto Milorad Dodik u posljednjim mjesecima intenzivno i isključivo Bošnjake naziva "muslimanima"? Prema riječima profesora Zlatka Hadžidedića, to nije slučajna uvreda, već dio opasne globalne strategije. Gostujući u "Pressingu", Hadžidedić je objasnio da se Dodik, uz pomoć HDZ-ovih lobista koji govore o "progonu kršćana", pozicionira na liniji fronta koji kršćanske zemlje formiraju prema islamskom svijetu.

Oglas

Front protiv "muslimana" i opasnost od novog rata

"On se našao na toj liniji koja će djelovati u čitavom svijetu. Šta to znači za BiH? Ili da se raspadne ili da nađemo međusobni interes", upozorava profesor.

Hadžidedić je bio brutalan u procjeni posljedica takvog scenarija.

"Iako Dodik i Čović možda imaju privatne račune u svjetskim bankama, raspad države ne bi prošao mirno", kazao je pa dodao:

"Neće biti ničije intervencije u tome. To bi zaista bio jedan vrlo neugodan rat, vjerovatno neugodniji od onog prethodnog. Nama ništa drugo ne preostaje nego da se konstituiramo kao društvo na građanskom principu".

"Bezlični" lideri u Sarajevu: Jesu li plaćeni da šute?

Dok se geopolitička karta svijeta mijenja, šta rade pro-bosanski političari?Hadžidedić ih opisuje kao "bezlične i nedjelotvorne".

"Dok se međusobno optužuju za izdaju i spremaju za izbore koji su tek za deset mjeseci, oni ne shvataju šta se dešava u svijetu", naveo je Hadžidedić.

Profesor je iznio i tešku sumnju o motivima dijela vlasti ("Trojke"), ali i prethodnika (SDA):

"Ova Trojka ne nastoji ni pridobiti ljude, nego jednostavno pušta da se sve raspada. E sada mogu posumnjati da su ti ljudi dobili pare jednostavno da djeluju u tom pravcu i da nestanu, da odu u neku drugu zemlju živjeti. Mi kao građani moramo podići svoj glas".

Najveći poraz bh. društva, prema Hadžidediću, nije u politici, već u potpunom gubitku volje kod građana.

"Devedesetih smo živjeli pod opsadom, ali ljudi su vjerovali da se vrijedi boriti. Sada se niko ne bi borio ni za šta. To su političari i vanjske sile uspjeli da učine", kaže on.

Za kraj, ispričao je anegdotu iz 1992. godine koja oslikava pogrešan mentalitet čekanja spasitelja:

"Kada je izglasana nezavisnost, u Sarajevu se prepričavala šala: 'Eto, sad kad smo nezavisni, sad se možemo priključiti Americi.' Problem je u tom načinu mišljenja. Jedini način za opstanak je da se sami borimo za sebe".