Hadžikadićev savjet za lobiranje: Ne dođete u SAD i slikate se, nego završavate iza zatvorenih vrata

Kao neko ko decenijama živi i radi u SAD-u kako gledate američku ulogu u trenutnim globalnim dešavanjima počevši od Venecuele, preko Grenlanda i sada zaoštravanja odnosa sa Iranom?

Interesanto je da SAD imaju veći uticaj na promjene u svijetu nego ikada samo zato što su ove promjene tako nagle i neočekivane. Imam osjećaj da države i državnici više reaguju na nekoga kao što je Trump koji se vodi logikom transakcije, a ne logikom strateških odnosa. Svjetski odnosi se definišu iznova i mislim da je ovo opasno vrijeme. Rijetki znaju gdje idemo i gdje ćemo završiti. Iako su se vrijeđali uveliko, predsjednik Kolumbije je došao u Bijelu kuću daposjeti Trumpa. Odnosi SAD-a i Rusije su topliji, Kina je postala najveći suparnik. Jedan čovjek ima apsolutnu kontrolu u SAD-u i sve zavisi od toga kako se on taj dan osjeća. Nestao je centar u SAD-u i polarizacija je ogromna. Ali je počeo otpor građana i zbog toga su izbori ove godine tako neizvjesni da je Trump počeo razmišljati o nacionalizaciji procesa.

U tom kontesktu kako ocjenjujete trenutni kurs američke administracije prema BiH? Da li je politika smirivanja Dragana Čovića i Milorada Dodika realnost ili pogrešna percepcija?

Nisam siguran da Donald Trump uopšte zna gdje je Bosna i Hercegovina, međutim to ne znači da ljudi oko njega, pogotovo u State Departmentu, ne razmišljaju o tome. Sve je, kada se radi o manjim državama, finansirano resursima i nekakvim materijalnim interesima Sjedinjenim Američkim Državama. Bosna i Hercegovina može biti interesantna kao igrač između recimo Rusije i Amerike, u više negativnom smislu da Trump kaže Putinu: "Dobro, ako te toliko zanima - izvoli". Ukoliko nema strateških i geopolitičkih interesa u smislu baza, pa Bosna i Hercegovina je izgubila pozitivne snage, integrativne, konstruktivne snage. Čini mi se da su izgubili ili gube bitku kada se radi o lobiranju u Sjedinjenim Američkim Državama. To su Dodik i Čović veoma dobro iskoristili, čisto novcem Bosne i Hercegovine, čisto novcem koji je došao sa strane. Našli su način da dođu do administracije Donalda Trumpa, koja je otvorena sugestijama, to su oni izuzetno dobro uradili. Imam osjećaj da oni kojima je stalo do Bosne i Hercegovine nisu to uradili efikasno, efektivno. Često sam gledao ljude koji se hvale time da su nešto uradili, došli, lobirali, napravili, slikali se. Međutim, lobiranje se radi iza zatvorenih vrata, ne šalje se signal drugima, evo što radimo. Tako da ono što smo radili ili naivno ili egalom u smislu promocije sebe zaista, a ne promocije države, mislim da smo tu bitku izgubili. To ne znači da smo izgubili bitku za Bosnu i Hercegovinu, to se nikad neće izgubiti, ali mislim da je konačno vrijeme da dođe do osjećanja bosanskih snaga i shvatanja trenutka u kojem se nalazimo i da ove podijele i borbe između sebe prestanu. Sad govorim o bosanskoj, bošnjačkoj strani. Bore se između sebe da bi dobili neko mjesto za stolom za kojim sjede Čović, Dodik ili slični - koji ne žele dobro Bosni i Hercegovini. Tim pozitivnim snagama, njima je važnije da su tu za stolom nego da rade za dobrobit Bosne i Hercegovine. Mislim da je ovo izuzetno važno, teško vrijeme koje se mora iskoristiti za integrativne procese, za pozitivne snage da razmišljaju čak i na ovim izborima koji dolaze, kako da se nastupi sa timom koji može da dovede BiH do pobjede.

Željka Cvijanović boravi u Vašingotnu, razgovarala sa amiričkim sekretarom za ekonomiju u administraciji Donalda Trumpa. Činjenica je da je ogorman novca entitetska vlast potrošila na lobiranje čime su i stigli do kontakata na visokom nivou. Postavlja se pitanje ko govori u ime BiH i za interese države i državnih insitucija? S druge strane, Dragan Čović najavljuje da će sve snage uložiti u ta lobiranja i kod Brisela i kod američke administracije da se ide u izmjene Ustava i Izbornog zakona i onda se postavlja pitanje šta radi treća strana?

Apsolutno je tačno. Prvo je počeo Dodik, koji je uradio mnogo toga na destrukciji Bosne i Hercegovine i jednostavno nije naišao na adekvatan odgovor institucija Bosne i Hercegovine. Nakon toga je Čović vidio može se da i on uradim slično, da dođe i do tog trećeg entiteta, što znači po meni jednostavno nestanak Bosne i Hercegovine. Tačno je da su obojica počeli da razgovaraju o novom ustavu, o Daytonu 2, koji ranije nisu htjeli. Dayton ne valja, iako je zaustavio rat. Trebao je da dovede do nekih novih procesa. Ustav definisan Daytonom, aneksom 4 mogao je biti dobar za ljude koji žele dobro državu, međutim nije. Treba li ga promijeniti? Treba. Ako stvarno ljudi kao što su Dodik i Čović žele da ga promijene, žele da o tom razgovaraju, tačno je da mi ne možemo u Evropsku uniju sa ovakvim Ustavom, snage bosanske, ta treća strana, moraju da kažu: "U redu, ali pod ovim uslovima". Idemo raditi ustav koji će imati jače institucije države, dodati obrazovanje, zdravstvo, dijasporu, poljoprivredu, policiju na državnom nivou. Jedan predsjednik biran u cijeloj državi sa stvarnim ovlastima, biran direktno. Izborni zakon koji ukida etničke kvote. Jedan čovjek, jedan glas, uvođenje drugog kruga glasanja. Preuređenje države u pet ili šest ekonomskih regija bez kantona. Dom naroda samo za zaštitu etničkih interesa, precizno definisanih. Hoćete da razgovaramo o Daytonu 2? Hajmo. Ovo su stvari koje moraju da se dese da bismo došli do normalne države koja će biti dobrodošla u EU.

Milorad Dodik prije nekoliko dana je boravio u Izraelu odakle se vratio sa novim planom o samoopredjeljenju i pozvao opoziciju da se ujedine oko ideje preoglašenja nezavisnosti RS-a. Kako vi komentarišete ovaj poziv i ovu poruku?

Mislim da je on ohrabren činjenicom što su mu sankcije skinute, uklonjene, koje su ga boljele, htio on to priznati ili ne. E sada, kako je došlo do toga? Očigledno, lobiranjem pored ostalih stvari. Čita postupke Donalda Trumpa, zna da oni koji mu se dodvoravaju, veličaju ga, prođu obično bolje. Shvatio je da postoje snage koje guraju u njegovom pravcu i da taj nedemokratski odnos prema upravljanju u ovom svijetu, u ovom momentu, izgleda da radi. Ohrabren je i sada pokušava da ide dalje koliko može. Da li može dalje od onoga, to samo zavisi od nas, ne zavisi od Sjedinjenih Američkih Država. Zavisi o snagama pozitivnim koje mogu, trebaju, moraju da sjednu zajedno da kažu: "Ljudi kako ćemo, šta ćemo, ovo je bitka za državu?" I Dodik i Čović pokušavaju da dođu do toga da ova država se rasparča, da nestane, da se oni pridruže državama kojima žele i da na taj način završe proces koji je počeo. To je nastavak dugoročnih procesa. I oni su jednostavno ohrabreni ponašanjem Amerike u ovom momentu i zato se ponašaju na način na koji se ponašaju.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad