Analiza aktuelnosti
Hadžović za N1: Predizborna kampanja je dosadna i neinventivna, a BiH nikad manje prijatelja u svijetu nije imala

Predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini protiče bez ozbiljnih programa, konkretnih ekonomskih obećanja i političke inovativnosti, dok se veliki dio stranaka i kandidata i dalje oslanja na lične prozivke, stranačku infrastrukturu i već viđene obrasce, ocijenio je novinar Danijal Hadžović u "Novom danu" N1.
Govoreći o predizbornoj kampanji, Hadžović je poručio da ne vidi mnogo sadržaja koji je uspio privući ozbiljniju pažnju javnosti, ali je upozorio i da iza svakodnevnog političkog prepucavanja ostaje mnogo ozbiljniji problem – Bosna i Hercegovina ulazi u izuzetno složen geopolitički period u trenutku kada, prema njegovoj ocjeni, nema dovoljno sposobnih i educiranih ljudi za ozbiljnu vanjsku politiku.
Govorio je i o ekonomskim problemima građana, ulozi nacionalnih tema, stranačkom zapošljavanju, Evropskoj uniji, položaju Milorada Dodika u novom međunarodnom poretku, dokumentu "Pay and Play", odnosu prema Srbiji i sahrani ratnog zločinca Ratka Mladića.
"Ova kampanja je vrlo dosadna, neinventivna"
Hadžović je kazao da ga u dosadašnjem toku kampanje gotovo ništa nije posebno zainteresovalo.
"Pa, nije mi ništa bilo zanimljivo. Ova kampanja je vrlo dosadna, neinventivna. Sve je to loše, od plakata do poruka koje se šalju. Nisam čak primjećivao da u društvu ova kampanja izaziva neku pažnju, osim onog jednog spota sa policajcem koji onako šara izborni plakat. Ne vidim čak ni da je ijedan potez u kampanji privukao neku veću pažnju. Meni to šalje signal da su ljudi malo smoreni i izborima i političkim strankama. S druge strane, vidimo da stranke nemaju baš nešto previše ponuditi."
Posebno se osvrnuo na vladajuće stranke.
"Ovi vladajući, recimo SDP, oni se hvale nekim rezultatima, da su oni puno toga postigli, tu i tamo. Ali onda imate vrlo banalnu kampanju Naše stranke koja se onako ponaša: postavit ćemo uslove pod kojima ćemo ući nekima u vlast, kao da već nisu u vlasti, ili gdje njihov ministar komunikacija i prometa govori: 'Zamislite da imamo željeznice koje vode do Zagreba, Evropske unije', pa se čovjek pita je li ovaj čovjek bio četiri godine ministar ili je ovaj s Marsa sad došao."
Prema njegovoj ocjeni, ni opozicija ne nudi mnogo više.
"Čak ne vidim toliko u ovim izborima nekog međunacionalnog prepucavanja. Više su unutar svakog naroda skoncentrisani da se prepucavaju jedni s drugima i prozivaju. Ali, sve u svemu, vidi se da kako vode državu, tako vode i kampanju, a to je vrlo, onako, neinventivno i bez neke inspiracije naročito. A ni ovi koji nude alternativu nisu ništa mnogo inovativniji."
"Većina stranaka nema čak ni program"
Hadžović kaže da je posebno problematično što političke stranke u kampanji ne nude jasno mjerljive i konkretne politike.
"Pa vidite, ja pratim također svjetske medije, svjetske političke kampanje, izbore. Kad to poredite, vi vidite koliko je to u svakom smislu i energičnije i kvalitetnije, i razmetanje urađenim politikama, s jedne strane, ili kritikama tih politika, ili takmičenje programa, konkretnim prijedlozima koje možete vidjeti na plakatima, tipa: smanjit ćemo porez toliko i toliko, smanjit ćemo inflaciju."
Na pitanje ima li u BiH sličnih konkretnih obećanja odgovorio je:
"Ja zaista ne vidim. Oni imaju neke programe, ali ih ne predstavljaju u kampanjama. Većina stranaka nema čak ni program, nema čak ni na papir da stavi šta će uraditi, iako se toga niko uglavnom ne pridržava", kazao je pa nastavio:
"A kada dođu na vlast, uglavnom se to prepucava parolama i uglavnom su to neke lične prozivke, pa čak i kada je kritika učinjena, uglavnom se parcijalno uzimaju neki primjeri i onda: 'Eh, vidite šta su ovi uradili', a da mi zapravo ne dobijamo ni od ove opozicije jasnu sliku šta bi oni uradili."
Za Hadžovića je to pokazatelj dubljeg problema.
"Umjesto toga, i to meni pokazuje ono što ja govorim često, da ovdje na političkoj sceni vlada jedna potpuna bezidejnost, da su to u suštini samo interesne grupe koje se bore za komad vlasti, a kada i osvoje tu vlast, onda razmišljaju na način: 'Ma, lako ćemo, samo da se dođe na vlast.' Bez jasnog plana, onda vidimo da to u praksi dovede do toga da nemate vode, da vam je grad zatrpan smećem i da nastavljate one loše politike odranije."
Stranke kao mjesto pripadnosti i uhljebljenja
Hadžović je govorio i o tome zašto se isti ljudi godinama iznova pojavljuju na izbornim listama i ostaju vezani za političke partije.
"Pa, mislim da tu ima više faktora. Mislim da je tu usamljenost jedan jako bitan faktor. Ljudi vole nečemu da pripadaju. I onda u strankama, kao i u različitim drugim organizacijama, imate puno ljudi koji zapravo nemaju ništa mimo toga i onda oni to što pripadaju nekom pokretu, nekoj stranci, shvataju kao jako veliki dio svog života kojem se oni potpuno posvećuju i fanatični su u tome."
Hadžović kaže da poznaje i ljude koji od stranačkog angažmana nemaju direktnu materijalnu korist, ali ga doživljavaju kao centralni dio svog identiteta.
"Ja znam neke ljude koji nemaju nikakve koristi od stranke, barem konkretne da ja znam, ali ono fanatično vrijeđaju mene, druge novinare, bilo koga, ako se bilo ko usudi napisati bilo šta negativno o njegovoj stranci ili nekom njenom protagonistu."
Drugi dio, prema njegovom mišljenju, politiku vidi kao put ka zaposlenju i pozicijama.
"Druga stvar, imate te ljude koji stvarno ne mogu ništa da ostvare u realnom sektoru ili ne žele da rade, koji politiku vide kao dobru priliku za uhljebljenje. Ja ih znam puno takvih i onda ginu za stranku, grebu rukama i nogama i dokazuju se."
Takav sistem, smatra, dugoročno proizvodi loše institucije.
"I, znate, to generalno stvara jedan vrlo negativan sistem vrijednosti, gdje svaka politička stranka ima na desetine, pa možda čak i stotine takvih ljudi koji rade šta god treba za stranku, očekujući da će dobiti nešto zauzvrat. I većina njih i traži nešto zauzvrat kada se podijele pozicije i kada kampanja završi. Međutim, neko ko je imao vremena da toliko ulaže u stranku i da očekuje da će ga stranka nagraditi, najčešće je čovjek koji nije imao nikakvog pametnijeg posla. I onda kada takvog čovjeka u konačnici postavite na funkciju, dobijete katastrofu, što mi i gledamo – kako nam funkcionišu institucije, kako funkcionišu državne firme."
"Sposoban i stručan čovjek ne može doći do izražaja"
Problem je, prema njegovim riječima, i u tome što takav sistem iznutra blokira sposobnije ljude.
"Ali to stvara drugi problem, što pored takvih ljudi koji ordiniraju po strankama, neko ko je stvarno sposoban, stručan, obrazovan, ne može da dođe do izražaja. Jer ako bi se takav čovjek pojavio u nekoj stranci, imate stotinu takvih koji bi rekli: 'Halo, šta ćeš ti ovdje? Ti si tek došao, mi se ovdje deset godina dokazujemo. Ovdje deset godina dijelimo upaljače.'"
"To s upaljačem mi poručuje da stranke podstiču pušenje"
Hadžović je komentarisao i klasični promotivni materijal koji političke stranke dijele građanima.
"Pa, to s upaljačem mi poručuje očito da stranke podstiču pušenje. Ne znam zašto bi taj upaljač, šta bi to moglo drugo?"
Nakon opaske voditeljice da bi možda mogao služiti za potpalu, nastavio je:
"Pa, možda za potpale, neka logorska vatra, nešto. Ali to je onaj najjeftiniji materijal koji se nađe. Daj olovaka, upaljača, troši pare na to. Hajde, barem ovi ljudi što se bave pravljenjem svega toga će zaraditi nešto zahvaljujući kampanji. Ali to je najjeftinija kampanja. Eto, vi ćete glasati za nekog zato što ste vidjeli olovku ili upaljač? Mislim, to govori u prilog toj neinventivnosti koja postoji."
Građani pričaju o cijenama, ali nacionalne teme i dalje dominiraju
Govoreći o stvarima koje čuje u svakodnevnim razgovorima građana, Hadžović kaže da politika nije nužno dominantna tema.
"Pa, zavisi. Mislim, većinom ne pričaju o politici, pričaju o drugim ljudima, o tome šta će jesti za ručak, gdje su putovali preko vikenda."
Ali kada se govori o društvenim problemima:
"Ako komentarišu društvenu situaciju, komentarišu najčešće to da cijene rastu, da je život postao jako skup, da im je naselje neuredno, da je negdje mrak."
Ipak, nacionalne teme ostaju izuzetno snažne.
"Međutim, ne treba zaboraviti također da ljude itekako trigeruju. To vidim na društvenim mrežama. Vidim ja to kao novinar, koje teme najveću pažnju privuku. Kada pišete o nacionalnim, državnim temama, to su i dalje broj jedan teme."
Hadžović smatra da će one biti politički relevantne sve dok postoji osjećaj kolektivne ugroženosti.
"I dok god imamo ovolike tenzije u Bosni i Hercegovini, dok god se ljudi iz ovog ili onog razloga, a upravo po tom svom kolektivnom identitetu, etničkom, vjerskom, osjećaju ugroženo i osjećaju napadnuto, to će svakako biti vrlo važan dio političke scene u Bosni i Hercegovini, vrlo važan motiv ljudi da se politički angažuju, da politički odlučuju. I to političke stranke na ovaj ili onaj način iskorištavaju i zloupotrebljavaju. Ali dok god imate taj osjećaj kod ljudi da je njihov identitet na neki način napadnut ili ugrožen, taj interes neće nestati s političke scene."
Ipak, primjećuje i promjenu.
"Ali ja vidim zapravo da u sve većoj mjeri i ova neka druga socijalna pitanja, pa i ekonomska pitanja, postaju tema razgovora, što mi je i drago da se mijenja, jer je, čini mi se, to sad u mnogo većoj mjeri nego što je bilo prije tih godina."
Poštar, Bangkok i "holivudski film"
Komentarisao je i slučaj poštara koji je pobjegao sa penzijama na Tajland, a potom se vratio.
"Pa dobro, to je stvarno ova nesvakidašnja filmska priča po kojoj se može napraviti onako jedan dobar holivudski film, žanr komedije s elementima tragedije."
Za njega je mnogo problematičniji širi kulturni trend.
"Meni je puno gore od toga što je ljudima zanimljivo da gledaju nekakve reality showove gdje mi nekih 20 kretena, mentalno zaostalih ljudi, narkomana, gledamo u prostoriji kako tu se svađaju, vrijeđaju, spolno opće, vrše nuždu i da neko provodi život buljeći u tu hrpu idiota. To mi je, recimo, mnogo gori sindrom gdje ide naša civilizacija u odnosu na ovo."
Generacija Z, kratki videi i politika
Hadžović se osvrnuo i na promjene u načinu konzumiranja sadržaja.
"Ili što me posebno zaprepašćuje je da istraživanja su pokazala da generaciji Z, dakle to su ova 1995. pa nadalje godišta, njima pažnja drži minutu i čak se preporučuje medijskim radnicima, kao kad pravite neke videe, trudite se da oni traju do jedne minute jer mlađa publika maksimalno toliko može držati pažnju, što je vrlo tragično."
Postavio je i šire pitanje.
"Je li danas iko čita knjige? Hoće li imati svrhe išta pisati, snimati, baviti se bilo kakvim ozbiljnijim radom?. Tako da je zapravo to trend do kojeg dovodi tehnologija i gdje zapravo, evo, sad imamo i vještačku inteligenciju gdje ljudi više misle da ne moraju ništa znati zato što je znanje tu prisutno na par klikova, na dohvat ruke i sve nam je postalo gubljenje vremena."
I političari su, kaže, prepoznali promjenu.
"Ja mislim da određene političke strukture, prije svega mlađi političari, su to shvatili i da oni upravo stvaraju takav sadržaj. Ja tačno vidim te političare kojima je to otprilike ciljna publika i kako oni upravo dobar dio svoje kampanje usmjeravaju na te kratke poruke, na te videe koji su najčešće namijenjeni upravo takvoj populaciji. Tako da mislim da će to biti trend prema kojem ćemo mi ići. Rekao bih, nažalost. Mislim, i u kratkim porukama vi možete puno toga pametnog reći, ali generalno civilizacija ide u jednom smjeru koji nije onako intelektualno zahtjevan."
"Ovo više nije samo izborna matrica, geopolitički trenutak je zaista težak"
Hadžović smatra da aktuelno insistiranje na nacionalnim pitanjima nije samo predizborni trik, jer se svijet nalazi u periodu ozbiljnih geopolitičkih promjena.
"To već nije matrica. Ovo je stvarno težak geopolitički trenutak za Bosnu i Hercegovinu zato što se međunarodni poredak koji je postojao nakon rušenja Berlinskog zida, on se urušava već godinama, ali čini se da je on sada definitivno potpuno bankrotirao", kazao je te pojasnio:
"Dakle, mi smo svjedoci da radikalna desnica raste širom zapadnog svijeta, da se otvorilo pitanje migracija, da mnogi građani evropskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država ni najmanje nisu raspoloženi da njihova društva budu multietnička, da tu ljudi dolaze iz drugih država, da je Amerika zaoštrila odnose sa Evropskom unijom i sad vodi neku potpuno drugačiju suverenističku, pa i nacionalističku politiku prema ostatku svijeta, prema svojim dojučerašnjim najvećim saveznicima, kao što su zemlje Evropske unije i Kanada. I mi se u takvoj igri trebamo znati pozicionirati."
"Meni se čini da se jedino Dodik zna pozicionirati"
Hadžović je potom iznio procjenu o položaju Milorada Dodika u novoj međunarodnoj konstelaciji.
"Meni se čini da se jedino Milorad Dodik tu zna pozicionirati, koji je sa svojom ultranacionalističkom politikom i agendom shvatio ko su njegovi saveznici, kome se treba obratiti. Vidimo da je bio kod Netanyahua nedavno, ima jako dobre odnose i sa Putinom i sa populističkim desničarskim snagama širom Evrope i Sjedinjenih Američkih Država."
Nasuprot tome, kritikovao je bošnjačke političke strukture.
"S druge strane, ne vidim puno bošnjačkih političara da su se u takvoj geopolitičkoj situaciji baš snašli i da vode pravu strategiju i pravu politiku, a to uključuje kako trenutnu, tako i bivšu vlast koja po tom pitanju nije bila ništa bolja, čak je povremeno i gora."
Hadžović smatra da problem nije samo politički, nego i kadrovski.
"Ne znam koliko su obični građani svjesni toga, ali oni ne trebaju biti toliko svjesni toga. Prije svega, trebaju biti ljudi koji su stručni za to i, na kraju, ljudi koji će voditi državu. Ali ja mislim da nama hronično fali sposobnih kadrova, educiranih kadrova za vođenje kvalitetne vanjske politike."
Dokument "Pay and Play": "Nismo ga ozbiljno shvatili"
Hadžović je govorio i o dokumentu "Pay and Play", koji se našao pred američkim kongresmenima.
"Pa, nažalost, nismo to ozbiljno shvatili zato što naša politika ovdje, ako hoćete, kako sebe volim nazvati, probosanska politika koja ima svoj centar u Sarajevu, je uglavnom zaokupljena međusobnim prepucavanjima, napadima."
Prema njegovom mišljenju, politička borba uglavnom se vodi oko kontrole resursa.
"I to uglavnom se ta borba vodi oko otimanja resursa. Dakle, ko će upravljati Elektroprivredom, ko će upravljati BH Telecomom, ko će uhljebiti te zaslužne što dijele svoje upaljače, ko će kontrolisati kulturu i sport."
A geopolitika, dodaje, ostaje u drugom planu.
"A malo se promišlja zapravo o jednom mnogo važnijem i širem pitanju, a to je geopolitika."
Kritikovao je i aktuelnog ministra vanjskih poslova, ali je dodao da prethodna vlast nije bila bolja.
"I mislim, kada imate ministra vanjskih poslova koji, umjesto da putuje po svijetu da lobira za BiH, se tamo s nekakvim botovima prepucava po Facebooku po cijeli dan, to šalje jednu vrlo sumornu sliku koliko ti ljudi uopće imaju svijest koliko je važna vanjska politika. Da ne bude da samo njega kritikujem, njegova prijateljica Bisera Turković ništa bolja nije bila. Ona je uglavnom putovala tamo po Maldivima, Sejšelima ili eventualno po Bliskom istoku, jako je malo bila u zapadnim centrima moći."
"Nikad manje prijatelja u svijetu nismo imali"
Hadžović smatra da je BiH nakon rata imala veoma snažan međunarodni politički kapital.
"Tako da, bojim se, Bosna i Hercegovina je iz rata 1992–1995. izašla sa vrlo snažnom međunarodnom pozicijom gdje smo mi zaista, ako je nešto bilo kvalitetno, može se reći da je to bila vanjska politika, gdje su Bosna i Hercegovina, pa i Bošnjaci kao narod, među rijetkima u svijetu bili ti koji su istovremeno, možda jedini, imali dobre odnose i sa Izraelom i sa muslimanskim zemljama, odnosno čak više jevrejskim tim nekim lobijem nego sa Izraelom, posebno onim u Americi. Istovremeno smo imali odnose i sa Sjedinjenim Američkim Državama i sa Iranom i to je bilo moguće u tim godinama. Imali smo jako dobre prijateljske veze sa brojnim američkim senatorima, kongresmenima, zapadnim liderima."
Njegova ocjena sadašnjeg stanja je mnogo pesimističnija.
"Čini mi se da je prethodnih godina sav taj kapital koji smo imali potrošen, da i današnja struktura političara ne osjeća apsolutno više nikakav dug ni vezu za Bosnu i Hercegovinu jer je za njih rat neka davna prošlost o kojoj znaju vrlo malo toga i da je to posljedica jedne zapuštenosti vanjske politike, needuciranja novih kadrova, vrlo lošeg rada u diplomatiji koji je doveo do toga da zaista, meni se čini, da nikad manje prijatelja u svijetu nismo imali i to bi se jako loše moglo odraziti na BiH."
O Evropskoj uniji: "Ne zna šta bi sama sa sobom"
Hadžović je bio izrazito kritičan i prema Evropskoj uniji.
"Pa prvo, Henry Kissinger je to svojevremeno dobro rekao, kaže: 'Koji je broj te Evrope da je nazovem?' Dakle, tu ne postoji jedna jasna centralizovana struktura, tu je mnoštvo interesa. Krenete samo od 28 članica Evropske unije, preko unutar svake od tih članica nekih desetina raznoraznih političkih struja, grupacija, službi, interesnih sfera koje se tu sukobljavaju", smatra Hadžović te dodaje:
"Evropska unija ne zna šta bi sama sa sobom. Ona je vrlo izgubljena, nekoherentna, neodlučna. Na međunarodnom, na svjetskom nivou djeluje kao zaista jedna drugorazredna sila koja se odavno više ne može takmičiti ni s Amerikom, ni sa Kinom, ni u kom drugom smislu."
"Sterilna birokratska saopštenja" nakon sahrane Ratka Mladića
Hadžović je kritikovao i reakcije evropskih zvaničnika nakon sahrane ratnog zločinca Ratka Mladića.
"U svemu tome, u svoj toj njihovoj neorganizaciji, haosu, oni su sami vrlo licemjerni. Pa vidjeli ste kada je u Srbiji organizovana ona sahrana za krvoloka Ratka Mladića, vidjeli ste reakcije evropskih zvaničnika. Znači, te reakcije su bile i te spomenute Marte Kos, Ursule von der Leyen, čisto reda radi da se kaže nešto kao: 'Eto, nedopustivo je slaviti osobe osuđene za genocid. To nije u skladu sa evropskim vrijednostima'", naglasio je pa dodao:
"Niti je ko prozvao državno rukovodstvo Srbije koje je direktno stajalo iza te sahrane ratnom zločincu, niti su spomenuli ko su žrtve genocida. Dakle, tu ste dobili jedna sterilna birokratska saopštenja gdje se jasno vidi da im je cilj samo da to ispuste iz ruku i da pošalju neku poruku."
Hadžović je iznio i vrlo oštru ocjenu odnosa EU prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
"Aleksandra Vučića, mislim, nemoj da se lažemo, sve vrijeme podržava Evropska unija i ne smeta im što on tamo uvodi autokratiju i što je potpuno uništio sve opozicione medije i opozicione stranke i što je nasilno gušio demonstracije zato što im je očito neki njihov lični ili finansijski interes koji tu imaju u Srbiji, poput kopanja litijuma, puno važniji i od ljudskih prava i od demokratije i tako dalje. Ali onda nemojte nama ovdje prosipati šuplju, molim vas."
Govoreći o reakcijama na presudu Hashimu Thaciju, Hadžović je rekao:
"Pa, što se tiče Srbije, Haški tribunal je dobar kada donese presudu Hashimu Thaciju, ali kada svim ostalim srpskim ratnim zločincima odredi drakonske kazne, pa i nekoliko doživotnih zatvorskih kazni, to je onda lažni sud, to je sve antisrpska zavjera i tako dalje. Ali to pokazuje to jedno licemjerje koje, ustvari, služi prije svega za manipulaciju narodnim masama i kako smo mi općenito, neki manje, neki više, ali općenito vrlo onako nerazumni narodi koji stvari onako posmatraju emotivno, nismo u stanju da sagledamo ne samo stvari objektivno, nego da se suočimo s onom istinom, prije svega onom koja ne ide nama u korist."
Hadžović o Srbiji nakon sahrane Mladića
Na pitanje kako građani trebaju tumačiti scene sa sahrane Ratka Mladića, Hadžović je iznio jednu od najoštrijih ocjena razgovora.
"Pa, treba čitati na način da zvanična Srbija stoji iza genocida, oni su to i potvrdili sa sahranom, sa državom koja to pokriva, da se oni tog djela ne odriču, da se oni njega ne stide. Čak to nije bilo ni negiranje zločina, koliko slavljenje Ratka Mladića. 'Pravac Srebrenica', transparentno, također govori zapravo o tome. Otvoreno su poručivali. To meni samo pokazuje da Srbija u odnosu na 1991. godinu nije ni za milimetar odmakla", naglasio je te poručio:
"Štaviše, kada bi bila u poziciji, bila u moći, apsolutno vjerujem da bi imali dovoljan broj dobrovoljaca koji bi bili spremni da sve to opet ponove i da oni od tog velikosrpskog projekta jednostavno ne odustaju, samo ga izražavaju na ovaj ili onaj način, u zavisnosti od toga koliko je vojska jaka i kakve su međunarodne okolnosti."
"Ili su oni idioti ili misle da smo svi mi idioti"
Za kraj razgovora Hadžović je upitan postoji li nešto u kampanji što ga je nasmijalo.
"Nasmiju me svaki dan gluposti koje slušam od njih, poput ovog aktuelnog ministra prometa koji obećava da će graditi željeznice u budućnosti nekoj, a u prošlosti nije mogao iz nekog razloga. Nasmije me, recimo, ova političarka koja daje intervju za BBC sa ugašenim mobitelom i objavi takav snimak."
Ali taj smijeh, kaže, nije baš bezbrižan.
"Mnogo je tu gluposti koje me nasmijavaju u ovoj kampanji, ali, nažalost, to je više onako tragično. Smijeh zbog tragedije, nego zbog nečega što su oni stvarno..."
Nakon opaske voditeljice da je to "na granici da se zaplače", Hadžović je zaključio:
"Pa da. Što su oni stvarno... Ne zato što su duhoviti ljudi, nego zato što očito ili su oni idioti ili misle da smo svi mi idioti."
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare