Halil Ademović jedan je od preživjelih iz genocida u Srebrenici, a ove godine je po prvi put učesnik i Marša mira. U razgovoru za N1 otkriva kako je tekao njegov put spasa od Potočara prema Nezuku, te zašto se tek odlučio da po prvi put učestvuje na Maršu mira.

Na pitanje zašto je ove godine po prvi put krenuo na Marš mira.

“Malo radi emocija, malo je teško prisjećati se tih dana iz 1995. godine, a privremeno ne živim u BiH i svake godine govorim: dogodine. Emocije su proradile, kako da nisu. Baš na ovom mjestu smo se skupili, mi koji smo preživjeli“, kazao je Ademović i dodao:

“Nije bilo lako, zamislite vi 10.000 ljudi, kolona je to velika. Naprijed su išli momci sa ono malo naoružanja, s nekim puškicama, ništa posebno”.

Snimci iz zraka: Posljednje pripreme za 11. juli u Potočarima (VIDEO)

Kako su išli dalje, tako su čuli da im se sprema zasjeda.

“Nastavili smo put prema Liplju, kad smo se približavali mjestu zvanom Maričići čuli smo na Motorolu kako nam se sprema zasjeda, te smo čuli kako uživo govore: ‘Haj'te balije, nećete dalje’“.

Kaže da ih je 15. jula uveliko spasila i kiša i vrijeme koje se zadesilo.

Zinaida sa Kosova je treći put na Maršu mira: Fizički nije teško, ali psihički..

“Razbili smo zasjedu i krenuli prema Snagovu. Tu smo prenoćili, sutra smo prešli putnu komunikaciju Kalesija – Zvornik prema Križevićima. Tog 15. jula je bila velika oluja, pala je velika kiša i grad, uspjeli smo im uzeti dva tenka na Parlogu gdje nam je poginuo komadant Brčkog bataljona“.

Saborci su ga ranjenog prenijeli u obližnju garažu.

“Krenuli smo dalje od Parloga, ja sam teško ranjen, moji saborci su me prenijeli u jednu garažu. Prošli smo danas pored te garaže, emocije su velike. Prenijeli su me na Nezuk, bio sam dva i po’ mjeseca u bolnici“.

“Bio je osjećaj, smrt ili život”, dodaje Ademović.

Bećirović: Nedopustivo je da imamo negiranje presuđenog genocida

Od prizora koje je vidio na putu kaže da je vidio sve, od ljudi koji haluciniraju do onih koji bacaju bombe pod sebe.

“Vidio sam svašta, ljudi koji su halucinirali, ubijali se, bacali bombe pod sebe..”

“Sjećam se tada, brat Adem i supruga su mi došli u posjetu. Nisam ih dugo vidio kada sam krenuo. Bilo je teško, bilo je suza, bilo je i radosti”, kazao je Halil Ademović.

Inače, Halil Ademović trenutno živi u Švedskoj ali se planira vratiti u rodnu BiH, u Vogošću.