Haški sud ponovo odbio pustiti Miću Stanišića na slobodu: Nije pokazao iskreno kajanje za počinjene zločine nad Bošnjacima i Hrvatima

Stanišić je zahtjev za prijevremeno oslobađanje podnio 4. septembra ove godine, pozivajući se na činjenicu da je već izdržao dvije trećine kazne.

Prema podacima Mehanizma, taj uslov ispunio je još 24. septembra 2024. godine, dok bi kaznu u cijelosti trebao izdržati 21. januara 2032. godine.

Međutim, predsjednica Mehanizma naglasila je da izdržavanje dvije trećine kazne predstavlja samo uslov za razmatranje zahtjeva, a ne automatsko pravo na prijevremeno oslobađanje.

Težina zločina i izostanak kajanja

U obrazloženju odluke podsjeća se da je Stanišić osuđen za ubistva i mučenje, kao kršenja zakona i običaja ratovanja, te progon kao zločin protiv čovječnosti.

Njegova odgovornost utvrđena je na osnovu učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je zajednički cilj bio trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s teritorije planirane srpske države.

Predsjednica Mehanizma ocijenila je da težina tih zločina predstavlja važan argument protiv njegovog prijevremenog oslobađanja.

Posebno je razmatrano pitanje Stanišićeve rehabilitacije, odnosno da li je tokom izdržavanja kazne pokazao razumijevanje posljedica svojih postupaka i prihvatio odgovornost za zločine.

U odluci se navodi da Stanišić u novom zahtjevu nije izričito prihvatio odgovornost za zločine za koje je osuđen, niti je naveo konkretne postupke koji bi pokazali da je od prethodne odluke promijenio odnos prema svojim djelima i žrtvama.

Umjesto toga, kao argumente za oslobađanje uglavnom je isticao dobro ponašanje u zatvoru, odnose s osobama različitih nacionalnosti, protek vremena i mogućnost da njegov povratak doprinese pomirenju.

Predsjednica Mehanizma zaključila je da takvi argumenti nisu dovoljni.

"I dalje nisam uvjerena da je pokazao dovoljno prihvatanja odgovornosti, kritičkog preispitivanja ili iskrenog kajanja koji bi opravdali izuzetnu mjeru prijevremenog puštanja na slobodu", navedeno je u odluci.

Dobro ponašanje u zatvoru nije dovoljno

Sud je uzeo u obzir i izvještaj o Stanišićevom ponašanju tokom boravka u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Hagu.

Prema tom izvještaju, njegovo ponašanje bilo je uzorno. Opisan je kao pristojan i pun poštovanja prema osoblju, a nisu zabilježeni incidenti, agresivno ponašanje ili disciplinski prekršaji.

Stanišić je naveo i da je tokom izdržavanja kazne održavao prijateljske odnose sa zatvorenicima različitih nacionalnosti.

Iako je predsjednica Mehanizma pozitivno ocijenila takvo ponašanje, naglasila je da se ono samo po sebi ne može smatrati dokazom rehabilitacije osobe osuđene za najteže međunarodne zločine.

U odluci je istaknuto i da iz dostupnih informacija nije moguće zaključiti da je Stanišić promijenio odnos prema zločinima i njihovim žrtvama.

Želio se vratiti porodici u Srbiju

U zahtjevu za prijevremeno oslobađanje Stanišić je naveo da bi, ukoliko bude pušten, živio u Srbiji.

Istakao je da je uprkos dugogodišnjem odsustvu održao bliske odnose sa suprugom, djecom i unucima, s kojima je, kako tvrdi, svakodnevno u telefonskom kontaktu.

Također je naveo da bi se mogao finansijski izdržavati od penzije te da bi imao podršku porodice.

Predsjednica Mehanizma prihvatila je da porodične veze, mogućnost smještaja i finansijska sigurnost predstavljaju pozitivne okolnosti za njegov povratak u društvo.

Ipak, ocijenila je da ni one nisu dovoljne da opravdaju prijevremeno oslobađanje, posebno imajući u vidu težinu počinjenih zločina i nedovoljne pokazatelje rehabilitacije.

Razmatrano je i njegovo zdravstveno stanje, ali je zaključeno da ne postoje dokazi o zdravstvenim problemima takve ozbiljnosti koji bi opravdali puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga.

Sve troje konsultovanih sudija protiv oslobađanja

Prije donošenja konačne odluke predsjednica Mehanizma konsultovala je troje sudija: Carmela Agiusa, Burtona Halla i Liu Daquna.

Svo troje saglasilo se da Stanišićev zahtjev treba odbiti.

Sudija Agius posebno je ukazao na izostanak kajanja i neprihvatanje odgovornosti za zločine, dok je sudija Liu istakao da nisu predstavljeni novi dokazi koji bi ukazivali na značajnu promjenu okolnosti u odnosu na prethodni zahtjev.

Sudija Hall podržao je njihove stavove.

Predsjednica Mehanizma zaključila je da težina Stanišićevih zločina, nedovoljno dokazana rehabilitacija i nepostojanje uvjerljivih humanitarnih razloga ne opravdavaju njegovo prijevremeno puštanje na slobodu.

Za šta je osuđen Mićo Stanišić?

Mićo Stanišić predao se Haškom tribunalu 11. marta 2005. godine, a na prvom pojavljivanju pred sudom izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice.

Pretresno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 27. marta 2013. godine osudilo ga je na 22 godine zatvora zbog ubistava, mučenja i progona.

Žalbeno vijeće je 30. juna 2016. godine u cijelosti odbacilo njegovu žalbu i potvrdilo prvostepenu presudu.

Na izdržavanje kazne u Poljsku prebačen je 7. augusta 2019. godine.

Međutim, nakon što su poljske vlasti utvrdile da više ne mogu nastaviti izvršenje njegove kazne, Stanišić je 22. januara 2025. godine prebačen u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija u Hagu, gdje se i dalje nalazi, čekajući određivanje druge države u kojoj bi nastavio izdržavati kaznu.

Njegov prethodni zahtjev za prijevremeno oslobađanje odbijen je 17. jula 2025. godine, također zbog težine zločina, nedovoljnih pokazatelja rehabilitacije i nepostojanja uvjerljivih humanitarnih razloga.

Najnovijom odlukom od 10. novembra 2026. godine predsjednica Mehanizma ponovo je odbila njegovo prijevremeno puštanje na slobodu.