Prošlo je skoro 15 godina otkako je Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u slučaju Sejdić-Finci utvrdio očitu rasnu i etničku diskriminaciju u Ustavu Bosne i Hercegovine. Ipak, od tada se ništa nije promijenilo, a sada postoji opasnost da bi zemlja mogla biti primljena u EU "s diskriminacijom ugrađenom u njen ustav", piše Elida Vikić, viši koordinator za Evropu i centralnu Aziju u Human Rights Watch-u.
Vikić u svom tekstu za EUobserver objašnjava slučaj Sejdić-Finci, te presudu iz 2009. u kojoj je ESLJP presudio da Ustav BiH, koji su kreirale strane evropske države i SAD krajem rata 1995. godine, direktno diskriminira manjine onemogućavajući im da se kandiduju za Predsjedništvo.
Procjenjuje se da 400.000 građana BiH, odnosno 12 posto populacije, ne može se kandidovati za Predsjedništvo ili Parlament zbog svoje religije, etničke pripadnosti ili mjesta prebivališta.
“Kao akter s najvećim političkim utjecajem, uključujući države koje su kreirale diskriminatorni ustav, EU ima ključnu ulogu u rješavanju ovog problema. Godinama je EU zahtijevala provođenje ovih presuda kao jedan od glavnih uslova u procesu pristupanja EU”, navodi ona.
Ističe da je BiH 2022. godine dobila status kandidata za članstvo u EU, a 2024. otvorila pristupne pregovore, dva značajna koraka, “uprkos kontinuiranoj strukturalnoj diskriminaciji”.
“Postoji sve veći strah da bi zemlja mogla biti primljena u EU s diskriminacijom ugrađenom u njen ustav“, upozorava.
“Etničke stranke imaju koristi od diskriminacije”
Vikić smatra da je jednostavan razlog zašto provođenje presuda ESLJP-a kasni u BiH to što “oni koji su zaduženi za izmjene – velike etnički bazirane političke stranke – imaju korist od trenutnog sistema i postojeće diskriminacije“.
Istraživanja organizacije Human Rights Watch iz 2012. i 2019. dokumentovala su posljedice ovog isključivanja.
Romske zajednice u Bosni, najsiromašnija grupa u zemlji, suočavaju se sa sistemskom diskriminacijom, bez mogućnosti žalbe jer su isključeni iz izvršne vlasti. Samo oko 35 posto romske djece pohađa osnovne i srednje škole, a više od 60 posto Roma nema pristup zdravstvenoj zaštiti. Samo 11 do 13 posto ih je formalno zaposleno.
Kada je riječ o jevrejskoj zajednici u zemlji, “oni su uglavnom nevidljivi za vlast“. Procjenjuje se da 10 posto – vrijednosti 3,14 milijardi eura – imovine u zemlji oduzete od prethodnih nacističkih i komunističkih režima pripada bosanskim Jevrejima, od čega gotovo ništa nije vraćeno. Umjesto toga, u mnogim slučajevima općine su preuzele vlasništvo.
Ministarstvo unutrašnjih poslova kantona Sarajevo nalazi se u zgradi jevrejske humanitarne organizacije La Benevolencija, koja nije uspjela povratiti svoje vlasništvo.
“Postoje mnogi drugi primjeri flagrantnog prisvajanja jevrejske imovine od strane prethodnih vlasti, što je sadašnja vlast u Bosni “harmonizirala” kroz netransparentne i brze sudske postupke. Raniji pokušaji usvajanja zakona o restituciji imovine na nacionalnom nivou propali su zbog prigovora vladajućih etničkih političkih stranaka“, navodi Vikić.
“EU ne smije dozvoliti da se učvrsti kastinski sistem u BiH”
Vikić smatra da odlučno liderstvo i angažman EU mogu pomoći da se situacija promijeni, a to bi podrazumijevalo zahtjev za aktivnim sudjelovanjem i zastupljenošću nacionalnih manjina u bilo kakvim budućim planiranjima i diskusijama o provedbi odluka grupe Sejdić-Finci u Briselu, Strasbourgu i Sarajevu.
“Iskustvo i historija pokazuju da kada države uđu u EU s neriješenim pitanjima temeljnih prava, ta pitanja ostaju neriješena jer politička poluga nestaje. EU ne bi smjela napraviti tu grešku s Bosnom i Hercegovinom i dozvoliti da proces pristupanja učvrsti ono što je zapravo etnički kastinski sistem“, piše ona.
Ističe da bi se EU u angažmanu s BiH o reformama vezanim za pristupanje trebala voditi “međunarodnim pravom ljudskih prava, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, kojoj EU teži pridružiti se“, što znači da “prioritet treba dati provođenju obavezujućih presuda Evropskog suda za ljudska prava“.
Govoreći o 15 godina neuspjelih pokušaja da se njegova presuda provede, Dervo Sejdić, danas 69-godišnjak, rekao je u nedavnom intervjuu: “Umoran sam, vrlo često frustriran, ali volja za konačnom pobjedom nikada neće prestati. Dok sam živ, to neće stati”.
“EU bi trebala odati počast g. Sejdiću koristeći svoj utjecaj kako bi prioritet dala ustavnoj reformi koja bi okončala diskriminaciju koju su on, Jakob Finci i drugi pretrpjeli“, ističe na kraju.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!