Stručnjakinja za međunarodno pravo upozorava: Nestanak haških arhiva s interneta bio bi ogroman problem u svijetu koji poriče genocid

Nasljeđe Haškog tribunala i sudbina arhiva

Na pitanje o tome šta praktično znači odluka SAD-a da napusti Mehanizam, nasljednika Haškog suda, s obzirom na to da je Washington bio glavni arhitekt i finansijer te institucije te jesu li arhive i izvršenje kazni sada pod upitnikom, Vukušić upozorava na zabrinjavajući manjak finansija.

"Situacija je sigurno zabrinjavajuća, zato što se nalazimo u neobičnoj situaciji koja se nikada prije nije dogodila. Činjenica je da su Sjedinjene Američke Države bile važan faktor u uspostavi i, u krajnjoj liniji, finansiranju ne samo Rezidualnog mehanizma nego i Ujedinjenih nacija. Već neko vrijeme znamo, uslovno rečeno, da je kriza u Rezidualnom mehanizmu, dakle u instituciji nasljednici Haškog tribunala, prisutna. Finansije su već od ranije kritična tačka. Ono čega se ja sada najviše bojim jeste da će relativno brzo Mehanizam patiti od manjka finansiranja. To može značiti da arhive, recimo, nestanu s interneta, što je u ovom trenutku strašno važno, budući da živimo u svijetu u kojem se šire dezinformacije i u kojem ima strašno mnogo poricanja genocida, naprimjer. Tako da mi se čini da nestajanje arhiva s interneta može biti veliki problem. Što se tiče kazni i izvršavanja kazni, čini mi se da to još nije u opasnosti. Sjedinjene Američke Države su bile važne partner, ali ljudi koji su osuđeni pred Haškim sudom služe kazne u mnogim zemljama, tako da ne vidim da će se u tom smislu nešto mijenjati", navela je Vukušić.

Poruka žrtvama u BiH i strah od revizionizma

Upitana o strahovima udruženja žrtava genocida u Bosni i Hercegovini i poruci koju Washington šalje ovim povlačenjem – odnosno gubi li se garant zaštite od revizije historije – profesorica ističe da građani moraju biti kreatori vlastite budućnosti.

"Znate šta, mislim da je sve to jako spekulativno. Niko zaista ne zna u kojem smjeru svijet ide. I ne radi se samo o bivšoj Jugoslaviji – mnoge regije se nalaze u nesigurnim situacijama u kojima se međunarodni poredak kakav smo poznavali lomi i mijenja, postaje nešto drugo. Ne znam koliko je opravdano strahovati od ponavljanja nasilja – to zaista niko ne može znati. Ono što je ključno, meni se čini, jeste da je mir ipak stvoren od građana i ljudi koji žive lokalno. Dakle, na građanima Bosne i Hercegovine i građanima regije je da se posvete mirnoj budućnosti. Ako se nešto mijenja u središtima moći, to će na nas imati utjecaja, ali ultimativno se radi o našim odlukama. Tako da je vrlo teško reći šta će to značiti. Činjenica da se Trumpova Bijela kuća ponaša na način na koji se ponaša sigurno nije pozitivna, ali ne bih dizala paniku i rekla: 'Evo, sad je to to i sutra se nešto dramatično mora dogoditi.' Odluke su ipak na nama – mi određujemo vlastitu sudbinu. To nije dobro, ali ne mora nužno određivati smjer kretanja na način koji bi bio opasan za našu regiju", naglasila je ona.

Venecuela i bjelodano kršenje međunarodnog prava

Povodom aktuelne situacije u Latinskoj Americi i pristupa koji analitičari nazivaju spojem "Monroove doktrine" i principa "America First", Vukušić je upitana vrši li se time legalizacija intervencionizma?

"Mi svakako svjedočimo bjelodanom kršenju zakona. Moje kolege koje se bave međunarodnim pravom – od SAD-a, preko Evrope, do Australije ili Japana – više-manje su složne da se radi o bjelodanom kršenju međunarodnog prava i Povelje Ujedinjenih nacija, koja kaže da se ne smije oružano intervenirati na teritoriji druge zemlje bez odobrenja Vijeća sigurnosti ili, naravno, u situaciji samoobrane. Ovdje ne možemo govoriti ni o jednom od ta dva slučaja – radi se o bjelodanoj agresiji. Ono što je loše jeste da vidimo snažne velike države, a pogotovo Sjedinjene Američke Države, koje se ponašaju po principu: 'Želimo se ponašati pa šta bude.' To nije legalizacija agresije. Zakon i dalje postoji. Problem je u tome što ga neko krši. Ne bismo rekli, recimo, u Bosni i Hercegovini, ako se dogodi ubistvo, da zakon više ne postoji – zakon postoji, samo ga je neko odlučio prekršiti. Mislim da je sada ključno biti oštar i da je na svim državama svijeta – manjim, srednjim – da razumiju da je odbrana međunarodnog prava svima nama u interesu. Danas Venecuela, sutra će neko drugi. Zato je važno da sve države koje su orijentisane ka miru i sigurnosti jasno kažu: otimanje predsjednika države – pa makar on bio tlačitelj, autoritaran, nelegitiman – nije nešto što međunarodni odnosi dozvoljavaju. Lideri drugih država se nama možda ne sviđaju, ali ih ne smijemo otimati. To je trenutak koji je sigurno opasan. Međunarodni poredak kakav poznajemo se mijenja u nešto drugo i sada je na svima nama da budemo jasni i glasni. Tu države Evropske unije, ili recimo Hrvatska iz koje ja dolazim, nisu nužno dovoljno glasne u osudi kršenja zakona. Mnogi se boje Trumpa, boje se da će ih kazniti ako se jasno izraze. No mislim da je svima u interesu da ovo ne prešutimo, jer svijet u kojem nema pravila – ili u kojem je jedino pravilo da jači tlači – nije svijet u kojem je iko od nas siguran", kazala je Vukušić.

Uloga UN-a i sudova u Haagu

Na pitanje postoje li precizni pravni mehanizmi unutar UN-a ili Hasga koji se mogu suprotstaviti ovakvim pojavama, profesorica objašnjava da institucije zavise isključivo od političke volje država.

"Pravo i dalje postoji, institucije postoje. Problem UN-a i sudova u Haagu je to da su akteri međunarodnih odnosa države. Nijedan sud, nijedno tijelo Ujedinjenih nacija ne može ništa učiniti ako nema političke volje i podrške država. Glavni sekretar UN-a ne može 'čarolijom' promijeniti situaciju. Radi se o tome da države izvršavaju pritiske, da djeluju na načine koji će imati posljedice i za velike države. Nisam sigurna da li ih je nužno moguće spriječiti, te lidere, ali u svakom slučaju se važno boriti. Instrumenti koje imamo su prvenstveno naše države, jer sudovi u Haagu – tih 15 do 17 sudija, zavisno od suda – sami, bez podrške država i politike, ne mogu ništa. Tu je važno razumjeti da su glavni akteri međunarodnih odnosa države i da mi možemo djelovati kroz države čiji smo građani", navela je naša sagovornica.

Opasnost od presedana: Od Irana do Tajvana

Vukušić se osvrnula i na opasnost koju ovaj presedan nosi za globalni mir, te da li on služi kao "zeleno svjetlo" silama poput Rusije ili Kine.

"Naravno da je to opasnost. I ne samo njima. Mnogi analitičari govore o Kini i Tajvanu. Na neki način se govori da je ovo sličan stil vladanja kakav imaju Xi Jinping u Kini ili Putin u Rusiji – gdje sama sila diktira međunarodne odnose. I opet ponavljam: mi ostali smo možda manji, ali nas ima. Ima nas dovoljno da barem pružimo otpor u mjeri u kojoj zajedno možemo – da se ne predamo odmah. Da ne kažemo prvog dana: 'Jao, šta može Bosna i Hercegovina, šta može Hrvatska, šta može Nizozemska kad smo mali.' Ako tako odustanemo prvi dan, onda, naravno, pomoći nam nema. Ono što možemo je da se pokušamo oduprijeti koliko možemo. Krize u međunarodnom pravu se događaju. Međunarodno pravo je preživjelo i Vijetnam, preživjelo je Irak – preživjet će i ovo. Često su momenti krize i momenti u kojima se otvaraju mogućnosti da se stvari mijenjaju. Sada smo u trenutku krize i negativnoj situaciji, ali to može biti prilika da razmotrimo želimo li živjeti u svijetu u kojem su garant mira Sjedinjene Američke Države, kad se radi o državi u kojoj, na kraju krajeva, ne možemo računati da će braniti demokratske vrijednosti. Zato je važno da pružimo otpor koliko god je u našoj moći, da ne dozvolimo da jedini zakon bude: 'jači tlači'", jasno je kazala Vukušić.

Kako pružiti otpor?

U kontekstu malih država poput Bosne i Hercegovine, Vukušić je objasnila na koji način se može pružiti otpor u okolnostima u kojima se velike sile povlače iz ugovora.

"U Bosni i Hercegovini je taj izazov možda donekle veći, zato što se radi o državi u kojoj često postoji nesloga na samom vrhu o tome kako država treba izgledati i kako se prema vani treba ponašati. No mislim da je strašno važno da političari, prvo i osnovno, zauzmu jasan stav. Da jasno komuniciraju da je ono što se događa u Venecueli ilegalan čin agresije. Važno je, pogotovo u blokovima zemalja – i to vidimo i u Latinskoj Americi i u Evropskoj uniji – da postoji pritisak i da se govori jednim glasom. Da više država zajedno odredi stav, osudi te akte i da djeluje, bilo kroz međunarodnu trgovinu, bilo kroz druge metode pritiska koje postoje u međunarodnim odnosima. Da se jasno pošalje poruka: ne možemo odustati prvi dan kad nas neko tlači i reći: 'Ok, sad je to svijet u kojem samo jači vladaju.' Važno je i da građani izraze svoj glas: da protestiraju, da pišu mailove i da pozivaju svoje političare da se jasno odrede u međunarodnim odnosima, jer, kao što sam rekla, šutnja nikom ne pomaže", naglasila je.

Pitanje pomirenja u BiH

Na kraju razgovora, govoreći o procesima u BiH i protestima majki Srebrenice zbog neprimjenjivosti zakona o negiranju genocida, Vukušić je izrazila svoj stav o perspektivi pomirenja.

"To me zaista čini tužnom, ali mislim da smo možda previše očekivali. Kad pogledamo druga mjesta u svijetu gdje su se dešavali ratovi, genocid, kolonijalna osvajanja i slično – pomirenje u smislu u kojem bismo ga mi željeli vidjeti je rijetko. Recimo, pogledajte Sjedinjene Američke Države: imali su građanski rat prije 160 godina i još se svađaju oko uzroka tog rata. U Nizozemskoj se s kolonijalnim osvajanjima ili rasizmom još uvijek ne suočavamo na način na koji bismo možda trebali. Zato na tome treba nastaviti raditi. To je posao koji možda nikada neće biti završen. Možda smo ranije previše očekivali, ali to ne znači da trebamo odustati. Na pomirenju, na uspostavi činjenica i na normalnim odnosima među zajednicama treba raditi i ne treba nas obeshrabriti to što ne vidimo napredak koji smo priželjkivali", zaključila je Iva Vukušić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad