Hoće li se litijumska groznica iz Srbije preliti i u Bosnu i Hercegovinu? Iskopavanje ove rude svojevrsno je i geopolitičko pitanje, koje bi moglo pomiriti nepomirljive političke stavove, pa i unutar naše zemlje, smatraju upućeni. No, kako prevazići pitanje raspolaganja lokacijama za iskop, zbog nepostojanja državnog zakona o imovini, ono je oko čega bi se mogla lomiti mnoga koplja.

“Dramatičan je apel profesora Geografije, Vedrana Zubića, o štetnostima iskopavanja litija po okolinu i lokalno stanovništvo. Za samo jednu tonu litija, potrebno je čak 15 miliona litara vode. Posljedice po zdravlje, izvijesne su, tvrdi, naknadno.

Vedran Zubić, profesor Geografije:

“Mi žrtve nećemo imati odmah, neće litij nikoga udariti u glavu. Mi ćemo imati dugoročne posljedice poput raznih malignih oboljenja, guglajte. Fascinantno je kako dajemo budućnost svoje djece.”

Zubić dalje upozorava kako u Evropi Francuska i Njemačka imaju najveća nalazišta litija. No, nećete vidjeti iskopavanja nigdje u blizini njemačkih gradova, upozorava. Uništavamo svoju prirodu, kaže Zubić, zbog njemačke industrije.

Litijum kao metal sam po sebi nije opasan, no proces iskopavanja kojim se dolazi do krajnje rude za industriju je, kažu stručnjaci, najveći zagađivač ekoloških sistema. Upravo je ključno pitanje koje kompanije bi se bavile takvim poslom i s kakvom tehnologijom.

Aktivisti u BiH već su aktivni. Traže garancije od eventualnih kompanija, ozbiljna istraživanja da iskopavanje litija neće naštetiti životnoj sredini. Jesu li se uzalud bunili i mještani Lopara, jer svjetska sila poput Njemačke, neće lako odustati od onoga što je njihov interes. Lokalne zajednice, posebno u Republici Srpskoj strahuju, jer kažu vlasti na entitetskom nivou za njih nemaju sluha.

Milan Kasapović, poslanik u NSRS:

“Mi iz SDS smo tvrdili na Narodnoj skupštini da je prijedlog zakona o geolokškim istraživanjima štetan zbog ukidanja odredbe koja se odnosi na davanje saglasnosti lokalnih zajednica prilikom dobijanja koncesija, odnosno prilikom dobijanja dozvole za geološka istraživanja, upravo potvrđuje njegovu veliku štetnosti jer lokalne zajednice su u potpunosti isključene iz procesa odlučivanja.”

Rado Savić, načelnik Lopara:

“Ne mogu se oteti utisku da su te najave istraživanja i u budućnosti rudarenja od Prijedora pa duž cijele RS pokušaj da se na taj način nadomjesti ono što je prethodnih godina opljačkano i devastirano u RS od strane vlasti.”

U Federaciji se pak ovim problemom pretjerano ne zamaraju. Nikakvih ozbiljnih najava o eventualnim iskopavanjima litija nema, no da se treba poštovati stav lokalne zajednice, univerzalna je poruka.

Zlatko Miletić, delegat u Domu naroda BiH:

“Ako lokalna zajednica misli da će to narušiti njihovo zdravlje, život u konačnici, ja mislim da to ne treba raditi, svi ti predsjednici zemalja koji dolaze ovdje i vrše pritisak na to, imaju taj litij u svojim zemljama pa neka kopaju tamo.”

Ipak, iskopavanje litija na nekoliko lokacija, među kojima i Majevica, ne može proći bez dozvole države. Posljednji primjer toga je Vareš, te dodjela zemljišta Adriatic
Metalsu za iskopavanje zlata, koju je Ustavni sud oborio. Bez državnog zakona o imovini, niko istom ne može svojevoljno raspolagati, upozorava ekspert za ova pitanja Muharem Cero.

Muharem Cero, ekspert za pitanja državne imovine:

“Vareški model bi bio apliciran na Majevicu, što znači da bi došlo do prenamjene državnog zemljišta u zemljište za rudarenje bez državnog Pravobranilaštva. Sam sebi postavljam pitanje da li se radilo o previdu ili o neprincipijelnom kompromisu, ukoliko je ovo drugo, on bi poželjno mogao za RS i za Dodika imati otvorena vrata za cijelu priču.”

A priču bi upravo mogao zatvoriti, ili u slučaju dodjele zemljišta stranim kompanijama otvoriti OHR, u čijim ladicama se već izvijesno vrijeme čuva potencijalni zakon o državnoj imovini. Cero napominje, slučajno ili ne, upravo je i visoki predstavnik, Christian Schmidt Nijemac.