Zdraviji vazduh mogli bi, konačno, da imaju građani Bosne i Hercegovine. Dom naroda Federalnog parlamenta usvojio je Prijedlog zakona o zaštiti vazduha. Iako je ovo važan korak ka rješavanju gorućeg problema koji vrtoglavo odnosi ljudske živote, njegova provodivost pod znakom je pitanja s obzirom na to da podzakonski akti posljednjeg, važećeg, zakona nisu doneseni dvije decenije.

Građani Federacije BiiH uskoro bi mogli da dišu punim plućima, nakon što su poslanici oba doma Federalnog parlamenta dali podršku Prijedlogu zakona o zaštiti vazduha. A, kako su se, do sada, borili, pitali smo i građane.

“Jedva, vjerujte. Još sam srčani bolesnik”.

“Ove godine nije bilo toliko zagađeno, izgleda da se poboljšava. Nadamo se da će biti bolje”.

Prvi korak je napravljen, ali put je dug. Ključno je, pojašnjavaju iz resornog ministarstva, smanjiti emisije sitnih lebdećih čestica putem investicija u energiju i transport, te uspostavljanje centara za kvalitet u najugroženijim kantonima. Akcenat će biti na radu nadležnih inspekcija.

“Do sada su se, uglavnom, inspekcije zaštite okoliša bavile pitanjem vazduha. Sada uvodimo i obaveze prema inspekcijama okoliša, ali i inspekcijama urbanizma i građenja i tržišnim inspekcijama, jer se po prvi put uvodi pitanje monitoringa kućnih ležišta”, rekla je ministrica okoliša i turizma FBiH Nasiha Pozder.

Budući da grijanje domaćinstava predstavlja najveći pojedinačni izvor zagađenja, drugo, neslavno mjesto rezervisano je za saobraćaj u gradovima. Ali, sve ovo će i da košta, zahvaljujući nadležnima koji su u protekle dvije decenije zatvarali oči pred problemom koji svakom petom čovjeku na svijetu oduzme život.

“Pogotovo se primjećuje kod mlađih generacija koje su duži vremenski period bili izloženi zagađenju, da ima uticaja na zdravlje i da dovodi do određenih mutacija i raznih bolesti koje prije nisu bile problem”, pojašnjava Adna Sijerčić Maksimović, doktor genetike i bioinženjeringa.

Upitnom kvalitetu vazduha svjedočimo i ljeti, ne samo u zimskom periodu. Šumski požari dodatno su podgrijali problem.

“Učinkovita primjena ovog zakona spasila bi 10 puta više života svake godine, u odnosu na broj ljudi koji pogine u saobraćajnim nesrećama”, ističe aktivist Udruženja ‘EKO Akcija’ Anes Podić.

Ako znamo da je posljednji zakon donesen 2003. godine, a da su posljednje izmjene izvršene 2010. godine, postaje jasno kolika je bila potreba za donošenjem ovog zakona koji bi uskoro trebalo da stupi na snagu“.

S druge strane, izazov je njegova provodivost. Inspekcije postoje samo na papiru. Njima upravljaju stranački kadrovi, pa su, samim tim, podložnije uticajima, kažu iz Eko akcije. O političkoj svijesti, da ne govorimo.

“Da bi ovaj zakon mogao da bude proveden predviđeno je donošenje preko 20 podzakonskih akata. Rok je godinu dana. Nažalost, naša iskustva sa Federalnim ministarstvom zaštite okoliša to zna trajati jako dugo. Pojedini podzakonski akti za zakone donesene 2003 godine nikada nisu doneseni”, dodaje Podić.

A kaznenih bodova nema. No, osim izostanka političke volje, ali i nerazvijene svijesti građana u BiH o važnosti zaštite okoline, ne ulaže se, gotovo, ništa. A, zdrava okolina zadatak je koji imamo i na evropskom putu. Poređenja radi, kada je Češka pristupala bloku, za rješavanje pitanja zdrave okoline izdvajala je milijardu evra godišnje. Novac koji se u BiH troši za ove namjene nije ni hiljaditi dio ovog iznosa, zaključuje naš sagovornik.