Film bosanskohercegovačke rediteljice Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida?" ušao je u uži krug za nominacija za Oscara. Među 15 je filmova za najbolji film van engleskog govornog područja za ovu najprestižniju nagradu američke filmske industrije, a Emir Hadžihafizbegović, Boris Ler i Ermin Bravo, glumci se nadaju da će ovaj film ući i u najuži izbor od pet filmova koji će se takmičiti za Oscara u aprilu ove godine. Gosti N1 televizije su govorili o svojim iskustvima za vrijeme snimanja filma, o tišini koja je vladala na filmskom setu zbog toga što je tema bliska svima njima, i odgovornosti koju oni kao glumci nose.
Emir Hadžihafizbegović je čestitao svim kolegama na ozbiljnom doprinosu, te Jasmili Žbanić, režiserki filma, na hrabrosti da radi ovu temu.
“Kada vas pozove sjajna redateljka da budete dio sjajnog projekta, i kada nakon godinu i pol nakon snimanja dođu ovako sjajne vijesti – to je dobar osjećaj da ste dio jednog umjetničkog projekta. Taj projekat nije slučajno ušao među 15 filmova koji se takmiče za Oscara”, rekao je.
Istakao je kako je priprema najvažnija za film, a na scenariju za Quo vadis, Aida? se radilo dugo vremena, kao i na izboru glumaca, sakupljanju statista i cijelom tehničkom opsluženju.
“To je dobitna kombinacija koja se snimala u Mostaru i Stocu, a epilog je u top 15 za Oscara”, dodao je Hadžihafizbegović.
“Znali smo do samog početka da radimo veliku temu, da se bavimo teškom temom koja će biti značajna za sve nas u Bosni i Hercegovini. Znali smo da će imati odjek u svijetu. Optimista sam, ovo je novi korak za film, sljedeća stepenica je da ga vidi što više ljudi. To je najbitnije”, rekao je za N1 Boris Ler.
VEZANE VIJESTI
I on želi da film uđe među pet za nominaciju, što je veliki korak i kako je rekao – treba imati strpljenja.
Zbog pijateta prema žrtvama i preživjelim žrtvama genocida – svi su snosili veliku odgovornost, istakao je Ermin Bravo.
“Bio je težak u smislu odgovornosti, pripreme koju je svako uložio. Zbog pijateta prema žrtvama i preživjelima smo imali dodatnu odgovornost koju možda inače nemamo. Kada vas vodi takva autorica i redateljica – sigurni ste da ste u dobrim rukama. S te strane je bilo zahtjevno, ali mogu reći sigurno u svačije ime – važno nam je bilo biti dio ovakvog projekta, i svako ko igra i najmanju ulogu u filmu ima veliku odgovornost”, rekao je.
Grobna tišina na setu
Profesionalci su odgovorni i kada snimaju komedije ili teške filmove, rekao je Hadžihafizbegović. Ono što je bilo tipično za set filma Quo vadis, Aida? je grobna tišina koja je vladala među blizu 1.000 ljudi na setu.
“Kada je na setu blizu 1.000 ljudi, a onako vlada potpuna grobna tišina. Ta aura tišine, tišine koja ima glas, je meni bila indikacija da radimo nešto značajno. Ja sam dobio ulogu ratnog zločinca, s obzirom na moj background koji je vezan za Srebrenicu, da sam neke članove porodice izgubio u genocidu, nisam imao dilemu da prihvatim ulogu. Mislim da je ovakve filmove dobro raditi sa vremenskom distancom, i mislim da će neke druge teme poput opsade Sarajeva doći u sferu interesovanja reditelja. Dobro je da se ovakvi filmovi rade sa distance, poslije 25, 30 godina. Ovo je samo rakurs gledanja na genocid u Srebrenici”, izjavio je Hadžihafizbegović.
On je čestitao i nizozemskim glumcima koji su igrali sa njima, rekao je da su ostvarili bitne uloge i uradili sjajan posao.
“Igranje u ovom filmu je jedan od najznačajnijih poslova. Sada možemo reći da je otišao u evropsku kinematografsku historiju”, kazao je gost N1.
“Svi kolektivni poslovi moraju imati dobru atmosferu. Ako nema atmosfere – to se na platnu vidi. Ja podvlačim tišinu na setu od nekih 800, 900 ljudi. To će mi ostati u sjećanju”, kazao je.
Boris Ler je rekao da je zbog svega navedenog film bilo jako teško snimati.
“Mislili smo na sve što se dešavalo, i snimanje je bilo posebno za razliku od drugih projekata. Bavimo se temom koja je bitna. Sve je bilo izazovno za raditi”, naveo je.
Ermin Bravo ima dugu historiju saradnje sa Jasmilom Žbanić, te mu izbor teme nije iznenađenje.
“Jasmila ima jednu vrstu hrabrosti, kao žena, rediteljica, izabrala je ovako tešku temu kojoj se niko nije usudio da priđe. Još je važnije da je film dobar. Najpoznatiji kritičari jako lijepo pričaju o njemu. Ovo nije samo naša bolna rana. Mi iz kulture i umjetnosti obično donosimo neke lijepe i pozitivne vijesti. Nadam se da će nominacija pomoći da film vidi što više ljudi”, kazao je Bravo.
Film se ne prikazuje u entitetu Republika Srpska
Kada se film bude prikazivao u kinima u Republici Srpskoj i Srbiji – znat ćemo da je neka vrsta političkog nepristajanja na genocid iza nas – poručio je Emir Hadžihafizbegović.
“Ko ne priznaje genocid – spreman je počiniti ga ponovo. Politizacija je neminovna. Teško je odvojiti genocid u Srebrenici od političkih štembilja iz Beograda. Naredbe nisu pale s neba, neko je potpisao memorandume, udarao pečate na iznajmljivanje bagera koji su prenosili tijela od grobnice do grobnice. To je i politički genocid”, rekao je Hadžihafizbegović.
Glumac je istakao da su Gaga Antonijević i Jelena Trivan (Film Dara iz Jasenovca) čestitali i poželjeli uspjeh filmu Quo Vadis, Aida?. Također, podijelio je utiske sa prvog zatvorenog prikazivanja filma iz Meeting Pointa, koje se desilo prije pola godine.
“Poslije filma smo izašli, uznemirujuće je bilo kao da smo teleportirani iz Srebrenice u Meeting point. Tog dana smo čitali kako se četnici postrojavaju u Višegradu, načelnik Srebrenice govori da je Ratko Mladić heroj, veličaju se ratni zločinci u RS. Ta vrsta življenja Srebrenice je i danas uzemirujuća”, kazao je.
“Zamislite da je u Njemačkoj, kada se pojavila Schindlerova lista, bio narativ kao i 1941. Dolaze generacije, neki drugi koji će imati senzibilnost na genocid u Srebrenici. Ako postoji veća ruka pružena, a to je Cvijet majke Munire na prsima Aleksandra Vučića – ne znam kakva se snažnija poruka može poslati da idemo dalje. Genocidi nikada nisu bili pripisivani narodima, nego politikama. Milioni ljudi žive u Srbiji kojima je krivo zbog genocia, ali neprihvatanje genocida je mogućnost ponavljanja istog”, pojasnio je Hadžihafizbegović.
I dalje nedostaje pažnje bh filmu od vladajućih struktura
Quo vadis, Aida? je prošao težak put dok je snimljen, a u BiH se snima jedan ili nijedan film godišnje – rekao je Boris Ler.
“Imamo puno talentovanih glumaca, redatelja, scenarista, pisaca – ali jednostavno ljudi koji raspoređuju novac su gluhi na sve što nudimo. To je žalosno. Opet potežemo tu priču, ali to jeste tako. Prije pandemije smo imali težak put da film bude snimljen. Pogotovo sada kada je sve zamrznuto. I prije korone je bilo teško, a kamo li sada”, ponasnio je Ler.
“Mi smo tu da igramo. Kada ima filmova da ih napravimo – reditelji nas zovu. Ovo su lijepe i pozitivne vijesti. Rijetko smo u kojoj sferi relevantni u svijetu kao što smo sa filmom. To bi trebao biti ozbiljan brend, jer imamo dobru školu i autore”, rekao je Bravo, koji se nada da će doći nova struktura ljudi koji će se postarati da film u BiH bude ozbiljnije organizovan.
“Molim Federalni parlament da nakon šest godina stavi na dnevni red Zakon o kinematografiji, koji smo pripremili i dali. A vi provjerite ko to koči. Taj zakon rješava sve probleme. Kosovo izdvaja tri miliona eura, Hrvatska 10, Srbija osam za film. BiH 1.800.000. Kinematografija koja je osvijila sve A festivale, imamo Oscara, Zlatnu pal,mu, Zlatnog lava, Cottbus, Karolove Vare – sve – a nemamo filmsku kameru”, zaključio je Hadžihafizebgović.
Filmom su oduševljeni brojni građani BiH, ali i regije i svijeta, koji su posebno na Twiteru čestitali ekipi filma “Quo vadis, Aida?”. Sredinom marta bit će poznate i zvanične niminacije za Oscara, nakon što lista od 15 naslova bude svedena na samo pet država i filmova.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare