Oni koji su preživjeli genocid na razne načine pokušavaju održati sjećanje na ubijene. Zurijeta Alić koja živi u Tinji kod Srebrenika, pokrenula je projekat ispisivanja imena ubijenih na maramama koje će biti dostavljene Memorijalnom centru u Potočarima.

Zurijeta Alić, rodom je iz Brezovice, a udala se u Voljavicu. U Srebrenici joj su se dogodile najgore stvari, ubijeni su joj muž, otac, brojni članovi familije. Prisjeća se dana kada je zadnji put vidjela oca i muža, boreći se zločincima koji su joj pokušavali uzeti djecu.

“Samo sam tražila da mi vrate dijete što su uzeli. Nisu nam dali ni vode, hrane nismo ni imali. Na dvoje djece su bili samo šorcevi i majice. Sve sam se nadala da će pustiti mog oca, da će pustiti mog muž”, započela je priču Zurijeta Alić.

Djecu je uspjela spasiti, oca i muža nije, kao ni nenu koju je vidjela kako leži u kanalu. U znak sjećanja na sve ubijene, Zurijeta je odlučila pokrenuti akciju kupovine i štampanja imena na maramama koja će donirati Memorijalnom centru.

“Ovo je moj otac. Radio je za holandski bataljon i koji je radio sve vrijeme. Prošao je svašta. Odvojili su ga od dvije moje sestre koje su bile tu u Potočarima”, prisjetila se sa suzama u očima.

Cilj je prikupiti i odštampati što više imena ubijenih u genocidu u Srebrenici. Za dva mjeseca, prikupljeno je i odštampano 350 imena.

U tome pomaže i Sabina kojoj su ubijeni svi muški članovi uže i šire porodice.

“Nažalost, mnoge porodice više ne postoje. Zatrte su. Jedna od takvih je i moja porodica gdje je 13 mojih najbližih ubijeno u genocidu. To su očevi koji su danas trebali biti djedovi. Nažalost, ubijeni su veoma mladi. Mnogi moji ekshumirani iz masovnih grobnica, nemaju kompletna tijela. Dvojica mojih daidža su ukopana bez glave, sa samo tri kosti”, kazala nam je Sabina Hodžić-Mehmedović.

I mnogi su tako ukopani, a čija su imena ispisana na ovim platnima. Imena na bijelim maramama su osobe koje su ubijene prije nego su postale punoljetne.

“Ove marame su simbol nevinosti. Da dokažemo, na jedan način, da hladni potočarski nišani nisu samo kamen. To su naša braća, naši očevi, naša cijela porodica. Ova ideja je lijepa, nije svakidašnja. Ove marame su simbol jedne čežnje”, dodala je Hodžić-Mehmedović.

Zurijeta nastavlja sakupljati imena koja joj dostave porodice kao i sredstva koja pokriju troškove izrade marame.

“Odlučila sam da ponudim ko hoće, ko neće, neću ga moliti i prisiljavati. Ja sam prva od sebe dala za sve maloljetnike. Uzela sam 150 marama”, istakla je.

Zurijeta poziva i sve one koji žele da sami odštampaju maramu s imenima žrtava i predaju u Memorijalni centar u Potočarima gdje će biti određen način njihove prezentacije. Uz poruku da “koliko god puta ispisali imena ubijenih, nikada neće biti dovoljno”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad