Inflacija i male penzije uništavaju zdravlje, pa čak i skraćuju život penzionerima. Više od 150 hiljada njih živi sa 440 KM. To je daleko od dovoljnog za svakodnevni život. Da bi izdržali mjesec dana sa takvom penzijom i trenutnim cijenama, kažu, moraju biti majstori preživljavanja. Najavljuju proteste, ali nema datuma. Čekaju Vladu.

Kada za struju da 50 KM, za grijanje nešto malo više, kao i za lijekove, a tu su i računi za vodu i TV, Melihi Dedić ostane novca za hranu jedva za deset dana. Ima minimalnu penziju. Porast cijena učinio je njen život nemogućim.

”Danas 1,50 KM sutra 2 KM kaže…”

Tako je za mlijeko, skuplje je i brašno, ulje i sve ostale namirnice. Tri dana su do penzije, za svaki dan joj je ostala samo po jedna marka. Dakle, Meliha nema dovoljno ni za jedan hljeb dnevno.

”Ja dok platim ovo, moram i na kemoterapiju, ništa… imam tri-četiri marke… ne mogu da kupim osnovno”, kaže Meliha Dedić.

Humanitarne organizacije njen su spas jer nadležni ne pokazuju interes da iskontrolišu enorman rast cijena.

”Oni su mi to dali da jedem, eto… možete vidjeti”.

Ono što se također može vidjeti jesu nova lica u Narodnim kuhinjama i Restoranu Dobre volje. Došli su po svoj jedini dnevni obrok jer novca za njega nemaju. Dobar dio njih radio je 40 godina – sada su zbog iznosa penzije i inflacije socijalni slučajevi.

“Ima li puno i penzionera? Da… nažalost sa minimalnom penzijom, koji su i oboljeli i daju svoju penziju za lijekove. Za ostalo im ništa ne ostaje. Još moraš i režije platiti”, kaže Aida Koso, Restoran Dobre volje.

Sve više penzionera zbog toga moli Udruženje Pomozi.ba da im plati račune, da im nabave drva. U hladnim prostorijama, praznih frižidera čekaju 5. decembar da dobiju svoju nedovoljnu penziju.

”Sa našim minimalnim penzijama ljudi koji nam se javljaju kažu da ne mogu platiti ni režije, posebno oni koji moraju platiti i kiriju. Ne ostane im ništa za hranu, za lijekove koje moraju kupiti, a tek onda dolazi i ogrjev. Mnogi ne mogu sebi priuštiti kupovinu drva”, kaže Maja Arslanagić, PR udruženja Pomozi.ba.

Da bi to mogli penzioneri traže povećanje mirovina. Ukoliko Federalna Vlada ne pokaže senzibilitet – najavljuju proteste.

”Ako nema pomoći sa strane penzioner ne živi on preživljava… Produkt tog stanja je da je nama najveća smrtnost od postojanja saveza 7%. Od loše ishrane, odnosno nedovoljne ishrane i nemogućnosti kupovine lijekova”, ističe Redžo Mehić, Udruženje penzionera FBiH.

Umjesto da svoje penzionerske dane provode u miru, dobar dio penzionera sa minimalnom penzijom brine se šta će sutra jesti. Jedan dio njih po svoj obrok ide u Narodnu kuhinju ili u Restoran Dobre volje jer dobru volju ne dobijaju od nadležnih.