U postkonfliktnim društvima sa crnim statistikama oružja u gotovo svakom domu postoji opravdan rizik za eskalaciju nasilja djece i mladih koja su okružena kultom nasilja. Dok se polemiše o povećanju sigurnosti škola kroz metal detektore i veći broj zaštitara pedagozi i psiholozi poručuju. U prevenciji je ključ, a ne u represiji. Inače, nakon jutrošnjeg napada u Beogradu, pojačano je prisustvo policije u blizini škola u Bosni i Hercegovini.

U blizini dvije sarajevske škole u žardinjeri odloženi novi plastični pištolji i bombe. Da li je i neko dijete nakon tragične vijesti iz susjedstva odustalo od igranja kauboja i indijanaca u školskim klupama, ne zna se, ali se zna da odrasli uz šok i nevjericu prihvate da sva djeca ne mogu biti dobro, ukoliko ni oni nisu dobro, kao ni društvo u kojem žive.

“Jako je važno da znamo ono što vidimo na prvi pogled kako neko dijete funkcioniše i kako se dijete možda osjeća nije isto. Djeca koja su povučena, šutljiva, koja se na neki način izoluju trebaju uvijek imati pažnju i nastavnika i stručnog osoblja koji će se zanimati kako se ta djeca osjećaju i razgovarati s njima i da se otvore tabu teme”, kazala je Đana Lončarica, porodična sistemska psihotaraputkinja i dječija integrativna psihotarapeutkinja.

U prevenciji nasilja fokus je na roditeljima s kojima teraputi paralelno moraju raditi jer podrška djeci i mladima podrazumijeva podršku kompletnoj porodici. Roditelji najčešće negiraju psihičke probleme djece, ističu pedagozi, ali je izuzetno važno koju im poruku šalju svakodnevno.

“Mi djecu našu učimo da je sve protiv njih da je svaki pogled urota neka protiv njih. Ako su dobili neku lošu ocjenu da ih nastavnik ili nastavnica ne vole. Da ih ne voli drug ako ih je slučajno okrznuo u prolazu i slično. Živimo u takvom jednom negativističkom okruženju, a djeca su recipijenti koji to najlakše primaju jer nisu razvili svoju rezilijentnost, svoju otpornost”, kazale je Elvira Velić-Muftić, pedagog u Osnovnoj školi “Safvet-beg Bašagić”.

Iako nije popularna kao IQ, socijalna i emocionalna inteligencija, inteligencija otpornosti je u današnjem društvu najbitnija u prevenciji eskalacije nasilja. Jer dijete koje ima otpornost na frustracije ili izazove onoga što se od njega očekuje, ono će uspješno obaviti svaki zadatak.

Prevencija tragedija koje nastaju kao posljedica gomilanja frustracija koje eksplodiraju nasiljem je u saradnji porodice i školskog osoblja.

“To više nije partnerstvo, to mora da bude uska veza saradnje između ove dvije strane koje su ustvari bit nastavnog procesa. Učenici, nastavnici, roditelji su tri faktora odgojno-obrazovnog procesa. Roditelji treba razbiti te mitove da škola želi na neki način iskritikovati ili želi nešto loše prema njihovom djetetu. Naprotiv škola stvarno ima najbolje namjere i stručnjaci u školama zaista imaju najbolje namjere”, kazala je Samela Alagić, viša saradnica za dobrobit djece Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja.

Dok je u školama potreban individualni pristup svakom djetetu kojim se ne možemo pohvaliti, u domovima pomaže razgovor sa djecom, posvećenost njima i njihovim osjećajima, bilo da su žrtve ili nasilnici, kao i prihvatanje činjenice da je mentalno zdravlje važno koliko i svako drugo.

Psiholozi i pedagozi, ali i kompletno društvo moraju više da vode računa o osjećajima djece. A roditelji da vrate povjerenje u institucije obrazovanja, kao i u one koji se bave emocijama i ponašanjima njihove djece.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad