Mađarski premijer Viktor Orban želi da odgodi pristupne pregovore Ukrajine i ubrza one balkanskih kandidata. Međutim, kako se navodi u analizi njemačkog političkog magazina Internationale Politik, Zapravo, ovaj pristup bi mogao usporiti proširenje EU općenito, koje je tek nedavno oživljeno i koje Mađarska inače snažno podržava.
Kako za Internationale Politik navode Milan Nič, viši saradnik u Centru za red i upravljanje u istočnoj Evropi, Rusiji i centralnoj Aziji u Njemačkom savjetu za spoljne odnose (DGAP), te Frauke Seebass, projekt menadžer za Zapadni Balkan u DGAP-u, za sada se ne vidi kompromis u vezi sastanka Evropskog vijeća od 14. do 15. decembra.
Mađarski premijer Viktor Orban želi blokirati početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji s Ukrajinom, a kako navodi ovaj magazin, to se odnosi i na Moldaviju, te osuđuje preporuku Evropske komisije kao “nespremnu i neblagovremenu”. Uz finansijsku i vojnu pomoć Ukrajini, za ovu odluku potrebno je jednoglasno odobrenje svih 27 zemalja članica EU. Diplomate naporno rade kako bi izbjegle zastoj. Kako navode autori, neuspjeh bi potkopao jedinstvo EU u podršci Ukrajini, koja je nekada bila čvrsta nakon početka ruske invazije u februaru 2022., ali sada izgleda krhka.
Proširenje ponovo na dnevnom redu
Navode da je EU oživjela svoju politiku proširenja koja je do početka ruske agresija ne Ukrajinu bila “klinički mrtva”, te da se u Berlinu i Parizu na to gleda kao na dio strateškog prilagođavanja novom neprijateljskom okruženju u Evropi. Kako je to rekla njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, “ne možemo više sebi priuštiti sive zone u Evropi“.
“Sa revizionističkom Rusijom u istočnom susjedstvu EU, “sive zone” postaju zone sukoba – i potencijalne ratne zone, kao što tragično pokazuje primjer Nagorno-Karabaha, gdje je azerbejdžanska vojska ove jeseni prisilila desetine hiljada Jermena na bijeg”, pišu autori.
Navode da je za Njemačku i druge zemlje proširenje sada pitanje evropske i nacionalne sigurnosti. Oživljavanje instrumenta proširenja EU stoga je usko povezano s Ukrajinom, Moldavijom, a potencijalno i Gruzijom.
“Iako mu nedostaje slična bezbjednosna dimenzija, to je i strateška prilika da se otključa proces za Zapadni Balkan nakon godina stagnacije, te da mu se otvori put naprijed. Nasuprot tome, ako su aspiracije Ukrajine i Moldavije sada blokirane, to bi vjerovatno pojačalo stagnaciju u zemljama kandidatima Zapadnog Balkana, odnosno Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji”, smatraju autori.
Iako je Mađarska trenutno jedina država članica koja otvoreno dovodi u pitanje početak pregovora o članstvu s Ukrajinom, u pozadini je mnogo nesuglasica o brzom pristupu EU. Da stvari budu komplikovanije, Evropska komisija je predložila pristup u dva koraka: prvo, političku odluku Evropskog vijeća o otvaranju pristupnih pregovora ovog decembra, nakon čega slijedi više tehnički korak usaglašavanja pregovaračkog okvira sa Ukrajinom i Moldavijom na sljedećem samitu EU u martu 2024. godine. Do tada će izvijestiti Vijeće o usklađenosti Kijeva sa posljednjim preostalim pitanjima u oblastima korupcije, lobiranja i jezika nacionalnih manjina.
Kako navode autori u analizi, podjela političkih i operativnih aspekata iste odluke bila je “rizična strategija od početka”.
“To je Kijevu i Kišinjevu dalo dragocjenih nekoliko dodatnih mjeseci da se prilagode, ali je također otvorilo vrata nekim državama članicama EU da sačekaju do marta – i tako podstaklo Orbanov oštar pristup. Međutim, pomjeranjem odluke o otvaranju pregovora o pristupanju EU s Ukrajinom i Moldavijom na mart, ovo bi se moglo dovesti u vezu s predizbornom kampanjom za Evropski parlament i suočiti se s domaćim nesuglasicama u nekoliko država članica”, navodi se.
Među 27 država članica EU postoje očigledne razlike u pogledu regionalnog fokusa. Neke koji su blisko povezane sa Zapadnim Balkanom zabrinuti su zbog toga što EU zanemaruje region.
Kako je austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg rekao za Financial Times, EU ne bi trebala gledati na Zapadni Balkan “kroz lupu” a na Ukrajinu kroz “ružičaste naočale”.
“Ova fraza ima za cilj da opravda kontroverzni potez Austrije da koristi podršku Ukrajini kao polugu kada se zalaže za isti tretman za Bosnu i Hercegovinu, uprkos znatno lošijoj evidenciji ispunjavanja uslova koje je postavio Brisel”, navodi se u analizi.
Nič i Seebass smatraju da je, s jedne strane, Beč uspio fokusirati više pažnje na napore Sarajeva, ali da je to s druge strane išlo na ruku Orbanu tako što je “podrilo politički konsenzus o Ukrajini i stvorilo nove podjele”.
“Na primjer, Nizozemska želi staviti veto na pristupne pregovore s BiH, zadržavajući svoju pozitivnu odluku u vezi Ukrajine i Moldavije čak i pod lupom novog, euroskeptičnijeg parlamenta u kojem desničarska populistička stranka Geerta Wildersa ima najviše predstavnika”, pišu oni.
“Mač sa dvije oštrice za Zapadni Balkan”
“Do sada su ambicije Ukrajine prema EU bile mač sa dvije oštrice za Zapadni Balkan. Iako je rat potaknuo njihove dugoročne ciljeve za članstvo u EU, on je također skrenuo pažnju na kandidature Kijeva i Kišinjeva, dalje od njih. Povrh duboke frustracije beskrajnim maratonom pristupanja EU, novo raspoloženje u balkanskim prijestolnicama je osjećaj da ih Brisel nepravedno tretira. Nakon godina frustracije, članstvo u EU se više ne smatra vjerodostojnom ponudom u većini balkanskih prijestolnica, što dovodi do malo političke volje za uvođenje reformi vezanih za članstvo. Ovo je u velikoj suprotnosti s stanjem u Ukrajini i Moldaviji, gdje proširenje EU još uvijek ima snažnu transformativnu moć”, pišu Nič i Seebass.
“Stoga ne čudi što je “Paket proširenja 2023.” Evropske komisije pokazao veoma ograničen napredak u šest zemalja zapadnog Balkana: dok je Albanija napredovala i mogla bi se pridružiti Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji u grupi zemalja koje prednjače, ove druge su u suštini stagnirale dok preostale tri zemlje trebaju da riješe fundamentalne političke probleme, uz alarmantno pogoršanje demokratije u bivšoj vodećoj Srbiji. Beograd takođee drži kao taoca napredak Kosova”, navode.
Smatraju da je sveobuhvatna reforma metodologije pristupanja stoga ključna za oživljavanje procesa, posebno za one aspirante na vrhu reda, te da je to također u interesu istočnoevropskih kandidata općenito, “osim ako ne žele zaglaviti u kasnijim fazama proširenja i završiti u limbu”.
Predloženo je nekoliko modela “etapnog pristupanja” i postupne integracije, posebno na jedinstveno tržište EU, ali ih Evropska komisija do sada nije tretirala.
Novi plan proširenja
Prvi korak u ovom pravcu je predloženi plan novog rasta (NGP) za Zapadni Balkan, osmišljen da ponudi finansijske podsticaje i ubrzanu integraciju u dijelove jedinstvenog tržišta radi ispunjavanja odgovarajućih kriterijuma za članstvo. Iako se stručnjaci uglavnom slažu da ovo može promijeniti situaciju, oni naglašavaju nekoliko praznina u implementaciji koje treba brzo popuniti.
Autori upozoravaju da su, s obzirom na vremenski okvir ovog plana u okviru trenutnog budžeta EU, koji ističe 2027. godine, ne ostaje mnogo vremena. Svaka vlada će biti pozvana da predstavi pojedinačne planove reformi, a praćenje je predviđeno u šestomjesečnim periodima, kao i isplate. Isplata će se vršiti u okviru istog okvira uslovljavanja kao i paket NextGenerationEU za države članice i pod nadzorom komisije. Drugi preduslov je pozitivan pristup regionalnoj saradnji kroz ažuriranje Sporazuma o zajedničkom regionalnom tržištu.
“Ako neka zemlja ne ispuni svoje standarde, sredstva se mogu preraspodijeliti drugima, što bi moglo zapaliti pokrenuti takmičenje među malim balkanskim kandidatima. Konkretna mjerila su još uvijek nejasna, a izvori novca zavise od toga da li će lideri EU postići dogovor na decembarskom samitu o reviziji budžeta EU”, objašnjavaju oni.
Navode da bi, ako bi dala zeleno svjetlo, Evropska komisija već početkom 2024. godine mogla početi raditi na mapi puta i okvirnom vremenskom okviru sa svim balkanskim zemljama. Na taj način bi se implementacija mogla nastaviti uprkos junskim izborima za Evropski parlament i naknadnom formiranju novih institucija EU, što bi moglo stvoriti određeni regionalni zamah za proširenje. Međutim, jednoglasnost između 27 članica EU biće potrebna za nadogradnju Sporazuma o stabilnosti i pridruživanju sa svakom zemljom Zapadnog Balkana kako bi se uskladili sa novim planovima reformi.
“Ovo je potencijalna prepreka, posebno za Srbiju, čija je proruska vanjska politika neprihvatljiva za Varšavu i niz drugih prestonica EU. Žestok pristup Beogradu mogao bi da bude deo njihovog sopstvenog jačanja pritiska u odnosu na Budimpeštu, kao odgovor na blokiranje kandidature Kijeva za pristupanje”, pišu Nič i Seebass.
Proširenje i reforma EU
Konačno, tekuća diskusija o unutrašnjoj reformi EU radi prilagođavanja proširenju stvara dodatne podjele među državama članicama. Stavovi se razlikuju, a dok neki smatraju da su promjene ugovora neizbježne, drugi se zalažu za “diferenciranu integraciju” u okviru postojećih odredbi ugovora, a neki smatraju da su potrebna samo manja prilagođavanja. Dok predstavnici država članica tvrde da ova debata naglašava hitnost ubrzanog pristupanja, mnogi na Zapadnom Balkanu strahuju da će to dodatno odugovlačiti proces.
“Biće potrebna i politička volja i mobilizacija balkanskih lidera i vlada. Određene nade polažu u novu vlast u Crnoj Gori, kao i u Albaniji. Ostaje delikatno pitanje kako se nositi sa sve više autokratskom Srbijom, najvećom zemljom u regionu, koja pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem teži da djeluje, u tandemu sa Viktorom Orbanom, kao regionalni remetilac i odbija da se uskladi sa sankcijama EU protiv Rusije”, navode autori.
Diplomatske aktivnosti Njemačke
Autori također spominju ulogu Njemačke, pozdravljajući angažman te zemlje u regionu u okviru “Berlinskog procesa”, koji se u protekle dvije godine “etablirao kao dodatni stub ekonomske integracije i oživio perspektive članstva u EU”.
“Svoju 10. godišnjicu (Berlinski proces) proslaviti na velikom samitu u Berlinu krajem 2024., za što će njemačka vlada morati pronaći pragmatične načine za saradnju s Orbanovom Mađarskom kao predsjedavajućom EU”, pišu oni.
Navode da je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke postalo mnogo aktivnije po pitanjima politike proširenja i reformi EU nego što je bilo ranije, te da je državna sekretarka Anna Lührmann bila veoma aktivna na unutrašnjoj reformi, dok je Manuel Sarrazin bio ključan u održavanju Berlinskog procesa na pravom putu.
Međutim, ističu da ovaj pristup nije uvijek dijelio ured njemački Kancelar.
“Olaf Scholz kaže prave stvari o proširenju EU i Zapadnom Balkanu, ali bi trebao učiniti više da to ostane visoko na listi prioriteta EU. Test za njemačkog Kancelara mogao bi doći vrlo brzo, posebno ako ne bude u stanju uvjeriti mađarskog premijera da prestane sa svojim opstrukcijama oko Ukrajine”, navode autori.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!