Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja obilježen je jučer širom BiH. Prema riječima stručnjaka, ovo je problem o kojem se i dalje dovoljno ne govori, a nastavno osoblje i roditelji nisu dovoljno educirani, posebno kada se uzme u obzir online nasilje i ono nasilje koje ne spada u domen fizičkog. Svoju ispovijest s nama podijelio je i Nedim Sladić.

“Današnja djeca sistemski uznemiravaju i napadaju vršnjake. više funkcionišu u online svijetu. Društvo neprepoznavanjem pojave vršnjačkog nasilja doprinosi tome i daje opravdanja riječima ‘sve jeto dječija igra’, a uvredljivim nadimcima se ne pridaje pažnja, ismijavanju itd. Sve vrste nasilja u djetinjstvu ostavljaju trajne posljedice na razvoj osobe u vidu teškoća u međuljudskim odnosima, komunikaciji, iaziva depresiju itd”, kazala je Mirela Šuman, autorica knjige “Agresivnost i vršnjačko nasilje kod učenika u osnovnim školama”.

Upozorila je da se nasilje hrani šutnjom svih onih koji ga provode, ne sprečavaju i onih koji vide i šute o tome.

Profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Edo Muratbegović kazao je kako je online sfera jedina oblast života u kojoj su učenici edukovaniji od nastavnika u smislu digitalnog svijeta, te da nasilje u tom svijetu ima različite forme. Istakao je kako u Kantonu Sarajevo postoji 19 ponašanja koja se smatraju neprihvatljivim i reguliše kroz dva podzakonska akta u kojima se precizno navodi ko, kada i na koji način prepoznaje nasilje, koga obavještava i ko iskazuje podršku onome ko iskazuje to neprihvatljivo ponašanje, ali i žrtvi.

“U KS je i u okviru pandemije i online nasatve registrovano 500 djece u stanju rizika i izrađeno je 200 individualnih planova brige za tu djecu. Omjer je 1:3, odnosno registrujemo tri žrtve na jednog učenika koji iskazuje neprihvatljivo ponašanje. Imamo razvijene mehanizme, ali treba raditi na sovjetšavanju nastavnika i njihovoj obuci te razgovoru s djecom. Djeca moraju shvatiti da internet podrazumijeva bonton ponašanjai da neke poruke koje ostavljaju, tipa snimak nasilja ili neka neumjesna anketa mogu dovesti do tragičnih posljedica po vršnjake. Također, svaka škola treba iamti psihologa kao temelj”, kazao je Muratbegović.

Nedim Sladić, poznati meteorolog Face TV-a, bio je žrtva vršnjačkog nasilja nekoliko godina. U razgovoru za N1 kazao je kako se sve dešavalo u periodu između 2066. i 2009. godine i to u završnim razredima osnovne škole.

“To su periodi koji su za mene najteži i danas vučem teške uspomene koje sam manje-više uspio preći zahvaljujući stvarima koje sam postigao u životu. Ali, zbog onoga što nisam uspio zaliječiti ostale su posljedice i to se najviše odvija u komunikaciji s ljudima. I dalje imam strah kada komuniciram i imam manjak samopouzdanja, pogotovo kada sklapam prijateljstva jer ljudi su vas povrijedili u prošlosti i taj trend se nastavio, ali kroz stvari koje vas manje dotiču nego u prošlosti”, rekao je Sladić u Novom danu.

Istakao je kako je pretrpio verbalno i fizičko nasilje, od uvredljivih riječi do nasrtaja i udaraca.

“Pronalazili su različite riječi – kako sam kreten, idiot, jadnik, debil, majmun, uobičajene nažalost riječi koje se i danas koriste. Tu je bilo svakodnevno udaranje, šamaranje itd. Razredna mi je odredila da sjedim u klupi s djetetom koje me maltretiralo mjesecima i godinama i ništa nije poduzimala osim što se problem vukao od odjeljenske do odjeljenske nastave. Situacija se pogoršavala iz dana u dan. Kad god bi moji roditelji došli kod razredne jednostavno bi im rekli ‘možda je najbolje da vaše dijete prebacite u drugu školu ili razred’. Za svaki način koji se desio, spuštala mi je vladanje jer se nisam ponašao u skladu s ostatkom razreda. Moja razredna je to nijemo posmatrala, nije poduzimala ništa. To se nastavilo i kada sam progovorio, a učenici koji su bili kod nje nakon mene su imali isti problem jer ona nije reagovala. Dešavalo se da ako pređete tri četvrtine dijela stola koji je on rekao da je njegov, dobijam šamar nasred časa itd”, rekao je Sladić.

Kazao je kako su njegovi roditelji odmah uočili promjenu u ponašanju jer se uvijek vraćao kući uplakan, a vremenom se počeo zatvarati u sobu i nije htio izlaziti iz kuće. Nasilje je trpio u i van škole.

“Primijetili su mi i modrice. Sreća što sam se posvetio knjizi i učenju i to je bio jedan od najboljih načina da sve prestane. U 8. razredu osvojio sam školsko takmičenje iz geografije i kako su tekle pripreme za opštinsko, mi smo bili izdvojeni iz razreda na duži period. To je bilo moje liječilište. Osvjetlao sam obraz školi i sebi zadavao ciljeve zbog kojih sam se osjećao bolje. Moj uspjeh je bio razlog da se neke stvari srede. Progovorio sam o ovome da bih nekome pomogao i dao podršku, da znaju da nisu sami i da prijave svaki oblik vršnjačkog nasilja. Šutnjom postajemo akteri istog”, kazao je Sladić.