Ispovijesti ogorčenih radnika Nove Željezare Zenica za N1: Hoće li otac paraolimpijca Ismaila Zulfića sutra imati posao?

Hanas Isaković je samo četiri godine do penzije, neizvjesnost odavno nije bila veća. Radi na centralnom održavanju, a uposlenik  je ove firme od 1989. godine.

"Ova firma je radila prije rata, preživjela je rat. Mi smo se vratili u ovu firmu, obnovili proizvodnju i došli smo do te situacije da zaista mi, naše porodice smo juče zaista doživjeli jedno razočarenje, ogorčenje svih nas radnika. Svi kad smo se vratili kući bilo je pitanje naših porodica, šta dalje, kuda poslije 15. maja, jer tako je prema navodima naših predstavnika. Mi ne tražimo nikakvu milostinju, nikakve benefite, mi samo tražimo da se uvedu carine na čelik onim zemljama koje su nama uvele. Mi toliko proizvodimo da su nama velike kvote, od 1. januara nam je zaista teška situacija, jer su nam uveli carine. Ja imam još četiri godine do penzije, sinoć sam došao kući, razočarao sam se, i ja i moja supruga i kćerka, sina imam koji je otišao iz ove zemlje u Sloveniju kao inžinjer željezničkog saobraćaja, i oni se busaju kako ćemo zaustaviti da nam omladina ne ide, a vidite šta se dešava. 36 godina radiš ovdje i dođeš 15.6. da nemaš plate a ovdje imaju ljudi koji školuju svoju djecu, ova firma je dosta odškolovala dosta doktora, Bog sami zna koliko je odavde otišlo penzionera u penziju", poručio je ogorčeno Isaković.

Jedan od onih koji od posla u Željezari izdržava svoju porodicu je i Ismet Zulfić, a od svoje plate je otvorio put za uspjehe svoga sina, bosanskohercegovačkog paraolimpijca Ismaila Zulfića. Danas i sam u strahu da li će Ismailu koji je u usponu moći pružiti dovoljno da nastavi svoj zvjezdani put.

"Ja sam neke četiri godine ovdje, strah naravno postoji, svi smo mi porodični ljudi, svi mi imamo po još dva, tri člana porodice, ja imam suprugu i troje djece. Jedan od njih, sin mi je stopostotni invalid, paraolimpijac, ja njega vozim u Sarajevo svaki drugi dan i sva vrsta prihoda mi je odavde, ova firma mi daje podršku bilo šta da se desi ne ide nikome u korist. Ljudi su izašli na proteste, htjeli su da podrže to, nadali se pozitivnom ishodu, međutim nisu dobili ono što su očekivali."

Irhad Ćatić izražava žaljenje i zbog izostanka podrške lokalnih vlasti i medija, i on kaže da nakon jučerašnje odluke Vijeća ministara i sam razmišlja, šta i kako dalje? Čvrsto vjeruje u budućnost Željezare, ako politika otvori put.

Ramiz Mujčinović, šef ovog pogona, koji je odgovoran za dobrobit stotina radnika koji prolaze kroz njegove smjene kaže, naravno da su svi zabrinuti.

"Jučer smo otišli na jedno mirno okupljanje u nadi da ćemo ispratiti sjednicu s aplauzom, međutim nismo naišli na pozitivan ishod. Ne znamo kako dalje i nismo očekivali da će nam pasivna vlast servirati jednu takvu odluku, bez ikakvog sluha za budućnost ovih ljudi. Ovakva odluka će imati nesagledive posljedice jer nije u pitanju samo Nova željezara. Ovo je jedan složen biznis, koji podrazumijeva strategijsko planiranje i usred složene geopolitičke situacije mi moramo nabavljati sirovine na vrijeme. U ovom trenutku ne vidimo svjetlo na kraju tunela", poručuje zabrinuto Mujčinović.

U čeličani, jednom od opasnijih pogona dočekala nas je današnja smjena radnika. Jednako zabrinuti, a njihov šef Azemin Sarajlić napominje prije svega koliko je posao koji rade zahtjevan.

"Što se tiče dodatnog opterećenja a to je očuvanje radnih mjesta, odnosno naše egzistencije, svi smo opterećeni od direktora do menadžera pa do zaposlenika. Dodatni pritisak je taj što nismo sigurni koliko dugo ćemo izdržati sa proizvodnjom čelika bez ovih zaštitnih mjera. Na čeličani ima oko tristo zaposlenika, svi su porodični ljudi, tri, četiri osobe još izdržavaju i naravno da su zabrinuti kako poslije", naveo je.

Mirza Kovač kaže kako radnici ne traže mnogo, samo zaštitne mjere "ako se od naših plata izdvaja za državu, i za autoputeve, za cestogradnju, stanogradnju, mi samo tražimo da nam neko odgovori zašto se naš čelik ne može koristiti za izgradnju autoputeva, naših tunela, gradova i cesta. To će donijeti zaštitne mjere, da mi možemo prodati svoj proizvod na našem tržištu".

No pitanja je više nego odgovora, jer oni koji su glasali protiv zaštite domaće proizvodnje i danas šute. Za to vrijeme hilajde tona čelika spremnog za prodaju stoji u dvorištima Željezare, i niko ga ne kupuje, dok se troši jeftiniji kineski i turski uvozni proizvod. 

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad