Genocid u Srebrenici je faktička činjenica koju su priznale Ujedinjene nacije. I ta činjenica obavezuje sve nas i cijelu budućnost, da se uklone i otklone sve posljedice koje su nastale na genocidu u Srebrenici 1995. godine, poručio je u nedjelju Enver Halilović, profesor emeritus i bivši rektor Univerziteta u Tuzli.

Na redovnoj sesiji Kruga 99 o temi: “Refleksije Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici”, poručeno je da je donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koja je u četvrtak usvojena u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija neosporno ogromna vanjskopolitička pobjeda Bosne i Hercegovine u sadašnjim izrazito teškim geopolitičkim okolnostima i sve izraženijim konfliktima u svijetu, uključujući i one ratne.

Za Rezoluciju su glasale 84 zemlje, 18 je bilo protiv, 68 suzdržano. Većina zemalja članica UN-a odlučila je da se 11. juli svake godine obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

“Prva stvar koju treba naglasiti jeste da je to uistinu novi historijski događaj koji otvara perspektive Bosne i Hercegovine ili perspektive za novu Bosnu i Hercegovinu. Ovo je važan događaj koji se svrstava u grupu onih događaja kao što je referendum Bosne i Hercegovine za nezavisnost, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, formiranje Armije BiH. I to je osnovna poruka Rezolucije”, rekao je Halilović.

Podsjetio je da su međunarodni sudovi u Hagu faktički završili svoj posao.

“I bilo je normalno da se nakon toga što su međunarodni sudovi učinili, da jedan definitni rezime na Ujedinjenim nacijama. Odgovor je dobijen. Genocid u Srebrenici je faktička činjenica koju su priznale Ujedinjene nacije. I ta činjenica obavezuje sve nas i cijelu budućnost, da se uklone i otklone sve posljedice koje su nastale na genocidu u Srebrenici 1995. godine”, naglasio je Halilović.

Mišljenja je da genocid u Srebrenici i njegovo negiranje ima za posljedicu nekoliko činjenica.

Prema njegovim riječima, negatori genocida u Srebrenici produžavaju trajanje genocida u Srebrenici, sprečavaju provedbu poslijeratne pravde i pomirenja i proizvode strah od mogućnosti ponavljanja genocida.

“Sprečava se, odnosno zatvara se mogućnost pomirenja među etničkim grupama, zajednicama. Tu je i činjenica da ako se i danas, nakon 30 godina, ne prihvata genocid onda to znači, da se može pretpostaviti, da se takva pojava može historijski ponoviti na ovom prostoru, odnosno ovom narodu”, rekao je Halilović.

Lavić: Epohalni događaj za BiH

Profesor Senadin Lavić sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu poručio je da je usvajanje Rezolucije epohalni događaj za Bosnu i Hercegovinu koji potvrđuje kontinuitet ili pokušaj da se bitne odluke zasnivaju na pravnim ili pravno utvrđenim činjenicama.

“Bili smo svjesni i bili smo svjedoci jednog zakuhtalog velikosrbijanskog ponovnog povratka ‘90-ih godina u našu javnost, na društvenu scenu koju danas živimo. U trenutku kada su nam prijetili secesijom, otcjepljenjem, komadanjem Bosne i Hercegovine, pojavila se ova Rezolucija koja je ustvari ponovo otvorila oči svima nama ovdje i upozorila nas da je Sud u Hagu 2007. godine donio presudu koja je osnova ove Rezolucije. Ta presuda bi nama, uz ovu Rezoluciju, trebala da bude smijer ili miljokaz sljedećeg djelovanja, odnosno način na koji Bosna i Hercegovina treba da radi”, pojasnio je Lavić.

Istakao je da se Rezolucija pojavila u bitnom “historijskom trenutku kada su velikosrbijanske snage ponovo počele divljati i prijetiti novim katastrofama”.

“Bitno je da je Rezolucija donesena na osnovu pravnih činjenica. Ona samo ponavlja ono što je doneseno 2007. godine presudom u Hagu, a što je negirano od strane Srbije. Mi se danas pravdamo Srbiji što je Rezolucija donesena. Današnja Srbija nastavlja vrlo pokvareno projekt koji je započeo Slobodan Milošević ‘90-ih godina”, naglasio je Lavić.

Smatra da Rezolucija iskazuje odlučnost da se u buduće širom svijeta 11. juli obilježava kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

“I to je jedan ljudski, civilizacijski čin kojim se još jednom čovječanstvo obavezuje i zaklinje da više neće biti genocida i zločina. Ova Rezolucija, koliko ja vidim, će poslužiti velikosrbijanskom fašizmu i nacizmu da još više gurne Srbiju u mračnu rupu povijesti”, dodao je Lavić.

Bašić: Rezolucija politički i moralni stav UN-a

Hazim Bašić sa Mašinskog fakulteta u Sarajevu podsjetio je da su Ujedinjene nacije 1995. godine ostavile svoju “zaštićenu zonu” Srebrenica na nemilost sljedbenicima velikodržavne politike Slobodana Miloševića.

“Minimalno što se moglo učiniti kako bi se ispravila ova nepravda je da se genocid u i oko Srebrenice globalno obilježava svake godine i da se sjećanje na genocid uvede u obrazovne programe. Time bi se, između ostalog, trebalo zaustavili negiranje genocida, kao i pokušaji prekrajanja historije. Kada već nisu uspjeli da spase žrtve, Rezolucija daje osnovu da se sačuva istina o njima”, kazao je Bašić.

Smatra da je primarni cilj donošenja Rezolucije UN-a kultura sjećanja kroz institucionalnu memorijalizaciju i njeno provođenje na svjetskom nivou.

“Time bi tragično iskustvo Srebrenice opominjalo i djelovalo kao moralna savjest čovječanstva. Usvajanje rezolucije je civilizacijski opravdan i očekivan potez. Stav pojedinaca, institucija ili država prema Rezoluciji predstavlja zapravo stav prema civilizacijskim vrijednostima. A te vrijednosti su, prije svega, sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici, osuda veličanja ratnih zločina, preveniranje budućih genocida i u konačnici očuvanje mira”, istakao je Bašić.

Mišljenja je da je negiranje genocida i revizionizam.

“Iako sama rezolucija nije stavila kolektivnu odgovornost narodu, političari u Srbiji i RS-u su nastojali upravo narod iskoristiti kao štit za pravdanje vlastitih političkih stavova. Rezolucijom se, zapravo, indirektno označava i karakter politike koja je vođena u Srbiji devedestih godina, a koja ne prestaje ni danas”, istakao je Bašić.

Kako je kazao, Srbija se cijelo poslijeratno vrijeme postavljala kao vlasnik istine.

“Svakodnevno, svjedočimo da iza bezočnog negiranja genocida i drugih ratnih zločina stoje institucije Srbije kao i bh. entiteta RS, što jasno ukazuje da se radi o sistematskom planu s ciljem izmjene sudski utvrđene istine. Takvi pokušaji usvajanjem ove Rezolucije bi trebali prestati. Rezolucija kao dokument predstavlja prije svega politički, ali i moralni stav UN-a. Značajna je za porodice žrtava kojima su pravda i poštovanje jedini vid utjehe. Rezolucijom UN-a dodatno se afirmiraju presude internacionacionalnih i domaćih sudova i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice kroz svoje obrazovne sisteme i razvijanjem odgovarajućih programa”, dodao je Bašić.