Šta građani očekuju?
Istraživanja predstavljena u UN-u: Građani BiH dijele ključne prioritete, saradnja zapinje na političkom nivou

Mir, jednaka prava, nezavisno pravosuđe i odgovorne institucije zajednički su prioriteti građana Bosne i Hercegovine, iako među njima postoje značajne razlike o uređenju države. Istraživanja predstavljena u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku pokazuju i da saradnja među zajednicama postoji u brojnim oblastima, ali da često nailazi na prepreke kada njen nastavak zahtijeva politički dogovor.
O tim nalazima razgovaralo se na okruglom stolu posvećenom ulozi građana u izgradnji mira i političkom napretku. Događaj su organizirale stalne misije BiH i Luksemburga te Delegacija EU pri UN-u, u saradnji s Vijećem za razmjenu između SAD-a i BiH.
Šta građani očekuju od institucija?
Josip Glaurdić s Univerziteta u Luksemburgu predstavio je rezultate projekta CONSENT BiH, zasnovanog na intervjuima, fokus grupama i reprezentativnom istraživanju na uzorku od 2.009 građana.
Objasnio je da građani ustavna pitanja uglavnom ne posmatraju apstraktno, nego kroz konkretne posljedice: mogu li vlasti donositi odluke, mogu li političari biti pozvani na odgovornost i štite li ustavne garancije ljude ili omogućavaju političke opstrukcije.
„Ljudi očekuju puno od javnih institucija, ali su osjećali da osobno imaju vrlo malo utjecaja na to kako te institucije rade“, rekao je Glaurdić.
Prema predstavljenim nalazima, mir i stabilnost na vrhu su očekivanja građana od ustava, a slijede jednaka prava, sprečavanje korupcije, politička odgovornost i ekonomsko blagostanje. Nezavisnost sudstva izdvojila se kao vodeći prioritet među konkretnim institucionalnim pitanjima u svim grupama.
Ni unutar nacionalnih zajednica nema jedinstvenog stava
Ipak, značajne razlike postoje kada je riječ o teritorijalnoj organizaciji, kolektivnom predstavljanju, secesiji, suverenitetu i međunarodnom nadzoru. Glaurdić je naglasio da ni unutar pojedinačnih nacionalnih zajednica stavovi nisu jedinstveni.
„Ne trebamo pretpostaviti da političke elite u potpunosti predstavljaju sve razlike unutar svoje zajednice“, poručio je.
Upozorio je i da zajednički prioriteti predstavljaju polazište za razgovor, ali da saglasnost o pojedinačnim pitanjima ne znači nužno dogovor o cjelokupnom ustavnom uređenju.
Vojska i privreda pokazuju kako saradnja funkcionira
Catherine Panter-Brick s Univerziteta Yale predstavila je istraživanje provedeno s partnerskim organizacijama o tome kako saradnja funkcionira u Oružanim snagama BiH, privredi, akademskoj zajednici, civilnom društvu i dijaspori.
Izdvojila je dva ključna uslova: da učesnici imaju razlog oslanjati se jedni na druge te da imaju potrebna ovlaštenja i institucionalnu podršku za zajedničko djelovanje.
U Oružanim snagama, objasnila je, pripadnici različitih zajednica rade unutar jedinstvenog lanca komandovanja, uz jasne zadatke i zajednička pravila. U privredi saradnju podstiču poslovni interesi, pa kompanije iz Sarajeva i Banje Luke zajednički nastupaju i formiraju konzorcije kada im je to potrebno za određeni projekat.
David Simon s Yalea naveo je primjere saradnje kroz univerzitetsku nastavu, istraživanja i mentorstvo. Međutim, sagovornici iz akademske zajednice ukazivali su na nedostatak podrške uprava i teškoće u predstavljanju rezultata istraživanja javnosti.
Upozorio je da saradnja može oslabiti kada se promijeni politička podrška ili izostanu finansiranje i prenošenje znanja. Kao otvoreno pitanje izdvojio je očuvanje saradnje u Oružanim snagama tokom smjene generacija i odlaska iskusnijih pripadnika u penziju.
Poziv na novi društveni ugovor
Posebna savjetnica UN-a za odgovornost za zaštitu Mô Bleeker istakla je da građani različitog porijekla svakodnevno sarađuju radi ostvarivanja konkretnih ciljeva, uprkos političkim podjelama i institucionalnim blokadama.
„Kada je potreban politički dogovor na najvišem nivou, ove inicijative vrlo često propadnu“, kazala je.
Predložila je da civilno društvo i vlasti razgovaraju o novom društvenom ugovoru, zasnovanom na zajedničkim potrebama, odgovornosti i zaštiti stanovništva. Naglasila je važnost tranzicijske pravde i zajedničkog razumijevanja činjenica, bez obzira na to ko su žrtve, a ko počinitelji.
Pomoćnica generalnog sekretara UN-a Elizabeth Spehar upozorila je da se mir ne smije uzimati zdravo za gotovo.
„Ne može biti inkluzivnog niti trajnog mira bez učešća žena“, poručila je, naglašavajući i potrebu očuvanja prostora za civilno društvo i uključivanja mladih u odlučivanje.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare