Šta je zajedničko Libanonu i Bosni i Hercegovini dok se i jedna i druga zemlja, svaka na svoj način, bore da ostvare održivi mir unutar svojih granica?

Ovo kompleksno pitanje prodire u dva različita društveno-politička konteksta, na Balkanu i Bliskom Istoku, i raspravljeno je u eseju Iskustva gradnje mira (2023-2024). Okruženja ovih zemalja zapravo čine i najveću razliku njihovih aktuelnih izazova i perspektiva.

“Za nekoga tko dolazi iz BiH, zemlje s još uvijek vidljivim ožiljcima rata iz devedesetih, libanonski društveno-politički kontekst činio se prikladnim za primjenu određenih rješenja iz Bosne i Hercegovine. Nisam mogao ni zamisliti da bosanskohercegovački mir može poslužiti kao inspiracija za razmišljanje o promjenama u Libanonu, promjenama koje su prijeko potrebne ovoj zemlji”, piše u uvodu o dojmovima tokom svog boravka u Libanonu, novinar Nikola Vučić.

On bilježi kako uz iznimku nekoliko uspješnih komparativnih studija koje tretiraju ove dvije zemlje, mnoge su redukcionistički pristupale bosanskohercegovačkoj i libanonskoj unutarnjoj dinamici i njihovim povijesnim slojevima, što je pojednostavljivalo složene procese i izazove kroz koje su te zemlje i društva prolazili, posebno u razdobljima koja su uslijedila nakon sukoba krajem prošlog stoljeća.

Libanonski rat je uključivao niz regionalnih i međunarodnih aktera i ticao se pitanja koja su dominirala regionalnom politikom Bliskog istoka u drugoj polovici 20. stoljeća, uključujući palestinsko-izraelski sukob, hladni rat, arapski nacionalizam i politički islam. Libanonski građanski rat bio je jedan od najrazornijih sukoba 20. stoljeća – navodi se u tekstu.

“Uz veliki broj žrtava, uništena je i većina libanonske infrastrukture, kao i reputacija Libanona kao primjera suživota na arapskom Bliskom istoku”, navodi se.

Mirovni sporazumi u ovim zemljama – Daytonski i Taifski – okončali su ratove, ali u slučaju Libanona nezadovoljstvo često eskalira s obzirom na činjenicu da je zemlja institucionalno paralizirana i sigurnosno nestabilna, a nacionalna valuta dotakla je najniže grane.

Područje oko Baalbeka, u libanonskoj dolini Bekaa, poznato je političko uporište Hezbolaha, koji podupire Iran. Strahuje se da bi Libanon mogao biti uvučen u rat, a međunarodna zajednica ulogu i moć u toj zemlji ne potcjenjuje.

Bosna je, za razliku od Libanona, evropska zemlja i njen europski integracijski put je unutarnji konsenzus. S druge strane, Libanon je bliskoistočna zemlja s poviješću i geopolitičkim interesima koji se međusobno sučeljavaju, što dodatno usložnjava njegovu unutarnju potragu za mirom. Libanon je mjesto gdje utjecaj ostvaruju i zapadni centri moći s jedne strane i, primjerice, Iran s druge strane – zemlja koja u sadašnjim okolnostima ne dolazi do konsenzusa sa Zapadom.

Esej, objavljen na stranicama Mreže za izgradnju mira, kao dio projektnog rada autora na temi Iskustva (iz)gradnje mira i alternativna rješenja koji podržava CPCD u okviru inicijative Smart Balkans, ispituje potencijal za primjenu bh. iskustva u gradnji mira, posebno se fokusirajući na potrebne reforme za rješavanje izazova upravljanja.

Članak objavljen na Mreži za izgradnju mira, 2024.

Uspoređujući sukobe u objema zemljama, članak ističe zajedničke točke u njihovim borbama s politikom identiteta i postkonfliktnom obnovom. Osim toga, autor raspravlja o ulozi međunarodne intervencije, posebice visokog predstavnika u Bosni, te postavlja pitanje može li Libanon imati koristi od sličnog mehanizma.