Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe, danas je na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu obilježena 19. godišnjica smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Cvijeće su položile brojne delegacije državnog, federalnog i nižih nivoa vlasti u BiH, predstavnici diplomatskog kora, boračkih udruženja, članovi Stranke demokratske akcije (SDA) i drugi.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović ovom prilikom izjavio je da „ime Alije Izetbegovića priziva neiscrpan broj tema, jer se radi o osebujnoj ličnosti i jednom od najznačajnijih ljudi u historiji ove zemlje. Zasigurno najznačajnijoj ličnosti, u novijoj bosanskohercegovačkoj historiji“.

Izetbegovića je, kako kaže, poznavao lično, bio je njegov saradnik i imao je priliku da izbliza „motri njegove postupke i njegov odnos prema ljudima“.

– Alija Izetbegović je bio predsjednik, mislilac, pisac, humanista, pravnik. Ipak, jedna riječ najbolje sažima utiske koje smo svi osjećali pred ličnošću rahmetli predsjednika. Alija Izetbegović je bio državnik. U pravom smislu te riječi – rekao je, između ostalog Džaferović.

– Političari sanjaju o vlasti. Državnici bdiju nad sudbinom države i naroda. Političari razmišljaju samo o idućim izborima. Državnici o idućim generacijama. Političarima je moć cilj. Državnicima je ona samo sredstvo. Alija Izetbegović je bio državnik. Jer je moć za njega bila sredstvo da se uradi nešto dobro. Jer je bdio nad sudbinom Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Jer je razmišljao o generacijama koje dolaze. Alija Izetbegović je bio državnik, jer je bio čovjek od misli, ali i akcije. Ima političara koji puno misle, ali ne djeluju. Ima i onih koji puno djeluju, ali bez mnogo misli. Alija Izetbegović je bio državnik, jer je i mislio i djelovao – izjavio je predsjedavajući Predsjedništva BiH.

FENA

FENA

FENA/Arhiv

FENA

FENA

FENA

FENA

FENA

FENA

FENA

FENA

Podsjetio je na činjenicu da je Izetbegović imao 65 godina kada je izabran za predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

– Zapamtio je podjelu Bosne i Hercegovine, kroz sporazum Cvetković-Maček. Preživio je Drugi svjetski rat, koji su Bošnjaci dočekali bez svoje države. Zapamtio je zločine nad Bošnjacima i pokušaje da nas se asimilira. Borio se na strani partizana, iako nije bio komunista, kao uostalom i mnogi drugi Bošnjaci. Istinski je vjerovao da Bosna i Hercegovina pripada svim svojim narodima. Zato se bunio, kada su nove vlasti iznevjerile formulu ZAVNOBiH-a, te su potisnule u stranu Bošnjake, koji su tad nosili ime po svojoj vjeri. Uvijek je isticao da ova zemlja pripada svim njenim narodima i ljudima. Isticao je da svi imaju pravo da je vole, čak i kad je nisu voljeli. Znao je da su Bošnjaci, zbog svoje historijske sudbine, pupčanom vrpcom vezani za sudbinu Bosne i Hercegovine. Ali nikada, ponavljam – nikada nije uskraćivao Srbima i Hrvatima pravo da Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom. Borio se da nikome ne bude tijesno u ovoj zemlji i u svojoj koži – istakao je.

Alija Izetbegović je, kako dodaje Džaferović, do kraja bio uvjereni demokrata, uvjeren da različiti narodi mogu i trebaju živjeti zajedno, borio se za to da se različita mišljenja sučeljavaju u javnosti. „Govorio je da pravo jačeg nije pravo, nego činjenica. Govorio je da je istinsko pravo nastalo kako bi se zaštitili slabiji. Govorio je da je sloboda mišljenja prvenstveno sloboda da se misli drugačije“.

– A onda se desio paradoks. On koji se borio za suživot, optužen je da radi suprotno. On koji se borio za slobodu misli, optužen je da radi suprotno. Dvaput je osuđivan, zbog riječi i misli. Prvi put kao mlad, a drugi put kao zreo čovjek. Oba puta je sačuvao dostojanstvo, znajući da postoje vremena kad slobodnom čovjeku ne preostaje ništa drugo, nego da bude zatvorenik – podsjeća Džaferović, dodajući da kada je došao na vlast, nije bilo revanšizma o čemu su svjedočili i neki njegovi isljednici.

– Znao je da je motiv njegovih progonitelja bio da podijele narod i zato nije htio slijediti njihov put. On je slijedio drugi put. Njegova misao, koja se formirala prvenstveno na Kur'anu Časnom, a zatim i na najvišim dostignućima zapadne filozofije, oplemenjena narodnom mudrošću i iskustvom, bila je svjetlo i uputa bošnjačkom narodu, kojeg je čekao najburniji period u modernoj historiji – rekao je Džaferović.

Kroz cijeli period agresije, a naročito na samom početku i kraju, kako je istakao, Izetbegović je nosio najveće breme odgovornosti, „ali je uvijek bio na razini zadatka“. Također je istakao da su njegove odluke prošle test historije.

Nasilno rušenje Jugoslavije, kako kaže, nije bila volja Alije Izetbegovića, već drugih.

– Stavši na čelo zemlje koja je napadnuta izvana i iznutra, donio je najbolju odluku – Bosna i Hercegovina je krenula putem nezavisnosti. Konačni cilj agresora bio je da se ova odluka poništi. Alija Izetbegović nikada nije pristao na to. Od Karingtonovog i Kutiljerovog, preko Vens-Ovenovog i Oven-Stoltenbergovog plana, pa sve do Dejtonskog sporazuma, nikada nije pristao na to da se poništi nezavisnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine. Dejtonski mir nije smatrao pravednim, ali ga je smatrao pravednijim od nastavka rata. U svijetu kakav jeste, uz odnose moći kakvi jesu, bolji mir se nije mogao postići. Naš problem nije bio što smo prihvatili američku mirovnu inicijativu, već što se ona nije desila ranije i što nije bila pravednija. Uz nametnuti embargo, cinizam svijeta i dvostruku agresiju susjeda, mi nismo imali dovoljno snage za potpunu pobjedu. Ali nismo ni izgubili. Dobili smo šansu da pobjeđujemo u miru, što smo i činili kroz jačanje i izgradnju državnih institucija – poručio je Džaferović.

Strategija antidržavnih snaga, kako kaže, „nakon što su nevoljko prihvatile Dejtonski mir bila je da zamore nas i svijet. Ali zamarali su sebe. Prvo, zato što smo mi, uz podršku naših prijatelja, bili jači. Drugo zato što uništavanje Bosne i Hercegovine nije u interesu nijednog naroda“.

– Ne bježeći da kaže teške istine, rahmetli predsjednik je jednom prilikom kazao da bošnjački narod u ovom trenutku najviše želi Bosnu i Hercegovinu. Ali je dodao da nju ne treba zamišljati bez srpskog i hrvatskog naroda. Jednako kao ni bez drugih naroda, koji stoljećima žive ovdje. Drugom prilikom rahmetli predsjednik je rekao da je rješenje za sve naše probleme cjelovita i demokratska Bosna i Hercegovina. „Cjelovita“ – znači da smanjimo etničke podjele, a “demokratska” – da razvijemo podjelu mišljenja unutar svakog od naroda, umjesto između njih – rekao je predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Podsjetio je na riječi bivšeg češkog državnika Vaclava Havela koji je, upitan šta misli o političkim gledištima Alije Izetbegovića, kazao da skoro ne vidi razliku između svojih i Izetbegovićevih gledišta, dodajući da se u razgovorima s njime uvjerio da bosanska strana želi demokratiju, građanski suživot različitih naroda i vjera, što je kamen temeljac moderne civilizacije.

– Skoro identičnu ocjenu o rahmetli predsjedniku, čuo sam i od brojnih drugih državnika na svim stranama svijeta. Alija Izetbegović, njegova misao, kao i sudbina Bosne i Hercegovine, bili su jedno od rijetkih pitanja oko kojih su se slagali i Zapad i Istok, a to – nije mala stvar – zaključio je Džaferović.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad