Bosna i Hercegovina komad je nedovršenog posla za Europsku uniju u njenom bliskom susjedstvu, što ju je učinilo pogodnom metom za rusko uplitanje i oportunizam. Dok je Moskvi lakše baciti svoju težinu na zemlje poput Moldavije, Armenije i Gruzije, BiH se ističe kao jedno od bojnih polja na kojima se Rusija i Zapad bore za utjecaj, upozorava autor teksta pod naslovom “Između EU i Moskve: Kako Rusija iskorištava podjele u Bosni”. Dok se zapadne organizacije bore da povrate kredibilitet i integriraju Bosnu kao punopravnu članicu, naglašava, lokalni akteri iskorištavaju neizvjesnost za vlastitu političku korist. U čemu je rješenje? Autor vjeruje da je jedini lijek za zemlju poput BiH u integraciji cijele regije - uključujući Srbiju, u Europsku uniju.

Autor Dimitar Bechev stručnjak je u polju EU integracija, s fokusom na Zapadni Balkan i Istočnu Europu. U tekstu navodi kako je BiH područje “luka nestabilnosti”, koji presijeca istočnu i jugoistočnu Europu i čiji izazovi sada postaju sve akutniji u svjetlu ruske invazije Ukrajine u punom obimu, ali gdje je neophodna pažnja politike na visokoj razini da riješi te izazove odsutna.

Upozorava kako Moskva “iz dana u dan opstruira politiku Zapada kroz dugogodišnji savez s vodstvom Republike Srpske”, dok ista ta RS se opire pritisku EU i SAD-a da se pridržava odredbi Dejtonskog sporazuma koji je okončao rat 1995. godine.

“RS je izgradila savez aktera istomišljenika koji uključuje ne samo Rusiju, već i čelnike Srbije i Mađarske. U ovoj konstelaciji, ruski predsjednik Vladimir Putin vjerovatno nije tako značajan kao Aleksandar Vučić ili Viktor Orbán, koji mijenjaju igru i zapravo su materijalno podržali čelnika RS Milorada Dodika. U isto vrijeme, destruktivna agenda Kremlja se isplati Moskvi jer je integracija BiH u NATO i EU bila spora, a politika Zapada neučinkovita. Dok je Moskva odugovlačila s pružanjem podrške paravojnim i ekstremnim nacionalističkim grupama u regiji, ona se – barem do sada – klonila koraka koji bi mogli okrenuti BiH natrag prema ponovnom izbijanju nasilja među zajednicama velikih razmjera”, pojašnjava Bechev.

Podsjeća i na tok događaja od marta prošle godine kada su lideri EU odlučili dati zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa BiH, a ubrzo nakon toga Rusija je udvostručila veze s RS i uslijedile su učestale posjete Moskvi. Dodik se 6. juna još jednom sastao s Putinom, a predsjednika Narodne skupštine RS u martu je srdačno dočekao i ruski parlament.

“Dodik je od Moskve tražio financiranje, kao i političku podršku u svom sukobu s OHR-om i centralnim državnim institucijama vođen secesionističkim težnjama RS. Rusija je 11. juna otvorila diplomatski ured u Banjoj Luci, glavnom gradu srpskog entiteta. Medijska kuća RT pod kontrolom ruske vlade mogla bi slijediti primjer”, napominje autor.

Bechev dalje pojašnjava kako naizgled srdačan odnos Dodika i Putina ukazuje na utjecaj Rusije, ali i na “neke od paradoksa i kontradiktornosti koje karakteriziraju politiku Moskve”.

“Uprkos svojoj glasnoj retorici, Kremlj nije ulio značajna financijska sredstva u RS. Umjesto toga, ona je jeftino miješala bosanski lonac najbolje što može, propagandom, svakojakim političkim vatrometom i podrškom radikalnim srpskim nacionalističkim skupinama. Zapravo, drugi akteri kao što je mađarski Orbán učinili su više za Dodika u smislu blokiranja sankcija EU ili dovođenja investicija. Međutim, naširoko objavljene akcije Rusije u podršci secesionizmu RS imaju koristi u vidu odvlačenja pažnje Sjedinjenih Država i njihovih europskih saveznika od hitnijih stvari poput rata u Ukrajini i držeći ih izvan ravnoteže”, smatra autor.

Sve u svemu, zaključak je, Rusija je u stanju djelovati kao “kvar” u politici BiH i opstruirati njezino zaustavljeno kretanje prema integraciji u NATO i EU. Povoljni uvjeti u regiji dopuštaju Kremlju da igra ogromnu ulogu u balkanskoj politici na ekonomičnoj osnovi. Ni EU ni Sjedinjene Države nisu pokazale mnogo sposobnosti da generiraju vrstu utjecaja koja bi bila potrebna da se Moskva natjera da svoju igru ​​na Balkanu igra drugačije, dodaje.

Veza s Rusijom

Uplitanje Rusije u BiH seže decenijama unazad, mnogo prije izbijanja rata u Ukrajini ili čak Putinova dolaska na vlast, pojašnjava Bechev i vraća se nazad u rane 1990-te, podsjećajući na neke detalje iz tog perioda:

“Postsovjetska Rusija je igrala aktivnu ulogu u jugoslavenskim ratovima, a posebno u sukobu u BiH 1992-95. Dok je administracija Borisa Jeljcina tražila delikatnu ravnotežu između podrške bh. Srbima i suradnje sa Zapadom kroz Vijeće sigurnosti UN-a, ruski nacionalisti borili su se u redovima vojske RS. Jedna takva figura bio je Igor Girkin, poznat pod imenom Strelkov (Strijelac), rani vođa takozvanog “Ruskog proljeća” u ukrajinskoj regiji Donbas 2014.”.

Iako je rat u BiH istaknuo oslabljen status Rusije u europskoj i globalnoj politici i novouspostavljeni primat SAD-a, Moskva je postigla određene dobitke. To je uključivalo uspostavu Kontaktgrupe sastavljene od Sjedinjenih Država, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Italije: format koji je u skladu s ruskom vizijom sporazuma velikih sila koje upravljaju sigurnosnim poslovima u Europi. Dejonsko rješenje rezultiralo je raspoređivanjem ruskog mirovnog kontingenta, proširenog 1999. na Kosovo, i mjestom u Vijeću za provedbu mira (PIC) koje nadzire OHR, pojašnjava.

A onda tokom 200-ih interes Rusije za BiH je smanjem Putinovom odlukom da povuče mirovne snage iz operacije tadašnjih Stabilizacijskih snaga (SFOR) pod vodstvom NATO-a 2003.

“U međuvremenu, pritisak OHR-a na jačanje centralnih državnih institucija kako bi se konsolidirao mir i pripremio BiH za članstvo u NATO-u, a posebno u EU-u uzela maha. Naime, RS i FBiH su uspjele uspostaviti zajedničke oružane snage i poreznu upravu, ključne atribute funkcionalne državnosti. Rusija je uglavnom ostala samo promatrač, a njezina se prisutnost najjače osjetila u ekonomiji, zahvaljujući monopolu u opskrbi prirodnim plinom i privatizaciji rafinerije nafte u gradu Brodu u RS-u 2007. godine”, ističe Bechev.

Kako se odnos između Rusije i Zapada zaoštravao 2010-ih, posebno nakon aneksije Krima, Moskva je krenula s politikom potkopavanja EU i NATO-a na Zapadnom Balkanu, još jednom poprištu odmjeravanja snaga, naglašava se u tekstu, i dodaje kako je ključna stvar za rusku strategiju “bilo i još uvijek jest iskorištavanje pritužbi koje datiraju iz vremena raspada Jugoslavije”. Tako je Rusija 2015. godine blokirala nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se obilježava dvadeseta godišnjica genocida u Srebrenici.

Autor tvrdi kako je RS bila ključni element ruske politike koja je pokrivala cijelu “srbosferu” u bivšoj Jugoslaviji (ili “Srpski Svet”-  koncept inspiriran konceptom “ruskog svijeta” ili Ruskii Mir). Od 2011. godine Dodik je zapadnim nadzornicima dejtonskog mirovnog okvira počeo prijetiti referendumom o neovisnosti srpskog entiteta. U septembru 2016. pobijedio je na plebiscitu da se 9. januara — datum kada su bh. Srbi osnovali svoju “državu” u BiH još 1992. — proglasi “Danom RS”. Ovaj potez, koji je Ustavni sud BiH odbacio kao kršenje osnovnih zakona, bio je proba za glasanje o otcjepljenju.

Dodik za TASS: Održat ćemo referendum o nezavisnosti RS od BiH

Dok su Sjedinjene Države i EU osudile referendum, Rusija ga je u potpunosti podržala, podsjeća Bechev. Dodik se sastao s Putinom uoči izbora. Iako Dodik nije poduzeo sljedeći korak glasanja o otcjepljenju, Moskva mu je čuvala leđa, vjerovatno u većoj mjeri nego Beograd.

Političke veze

A invazija na Ukrajinu ponovno je ogolila bliske veze između vodstva bh. Srba i Rusije, smatra autor.

Za razliku od lidera Bošnjaka i Hrvata, Dodik je tvrdio da BiH treba ostati neutralna u ratu. Međutim, kako su borbe napredovale, odlučio se za otvorenu podršku Putinovoj “specijalnoj vojnoj operaciji”. Posjećujući Moskvu u septembru 2022., ustvrdio je da Rusija brani svoje sunarodnike. Dodik je obećao i da se BiH neće pridružiti zapadnim sankcijama. Dana 9. januara 2023. (Dan RS-a) dodijelio je Putinu najviše odličje tog entiteta za “njegovu patriotsku brigu i ljubav prema Republici Srpskoj”, a potez je izazvao oštre kritike i iz EU i Sjedinjenih Država.

“Dodikovo ponašanje nadilazi ponašanje Srbije, koja je na sličan način odbila prekinuti političke i ekonomske veze s Moskvom, ali se ipak klonila provokativnih akcija vis-à-vis Zapada“, zaključuje autor.

“Orden Putinu nema veze sa Ukrajinom, uručiću ga i predsjednicima SAD, Njemačke”

Sve češći Dodikov kontakt s ruskim vodstvom donio je tri glavne prednosti: prvo, to što je Putin u Banjoj Luci daje Dodiku prednost nad opozicijom; drugo, Rusija je stala na Dodikovu stranu u sukobu s OHR-om; i treće, Dodik se nada da Rusija može pružiti financijsku podršku srpskom entitetu.

Što se tiče treće stavke, autor pojašnjava kako su analitičari i civilno društvo u Banjoj Luci uvjereni da su česti sastanci lidera bh. Srba s Putinom uglavnom bili o tom pitanju. Ipak, novac iz Moskve nije stigao. Za usporedbu, RS je dobila 140 miliona eura od Mađarske nakon privatnog posjeta premijera Viktora Orbána 2021. U aprilu 2024. mađarski je premijer otišao u službeni posjet Banjoj Luci i obećao dodatnih 100 miliona eura zajma Vladi RS-a. Što je još važnije, Orbán je blokirao EU da stavi Dodika i njegove suradnike pod slične zabrane i zamrzavanja imovine onima koje su nametnule Sjedinjene Države i UK.

Bechev također smatra da su se i Dodikovi “povijesno neugodni odnosi sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem poboljšali”. Naime, ističe, glasači iz RS sudjelovali su na kontroverznim lokalnim izborima u Beogradu prošlog decembra, a iste večeri Dodik je izašao na pozornicu s Vučićem kako bi proslavili pobjedu srpske vladajuće stranke na parlamentarnim i općinskim izborima. Vučić je uzvratio gestom slanja sada bivše premijerke i aktualne predsjednice Parlamenta Ane Brnabić na skup Srpska te zove u Banju Luku 18. aprila 2024.

“Ukratko, dok se Rusija pokušava predstaviti kao glavni vanjski pokrovitelj RS, u stvarnosti je potonja diverzificirala svoje međunarodne saveze dovodeći zemlje članice EU-a i Srbiju. U isto vrijeme, veza s Putinom i podrška koju Dodik dobiva u svom sukobu s OHR-om i Zapadom ključni su za održavanje njegove vodeće pozicije u politici bh. Srba. Budući da je balkanski političar po izboru Kremlja, dodatno ga osnažuje da preuzme mjesto potencijalnog vođe svih Srba na Balkanu. To uključuje one u Crnoj Gori i na sjevernom Kosovu, kao i radikalne nacionaliste u samoj Srbiji koji su kritični prema Vučićevoj uključenosti u dijalog s Prištinom koji podupire EU s ciljem konačnog rješenja spora“, smatra autor.

Sigurnosna domena

Remetilački utjecaj Rusije u BiH i šire na Zapadnom Balkanu najizraženiji je u domeni sigurnosti, upozorava autor, i tu naglašava ulogu medija odnosno propagande.

“Mediji povezani ili podržani od strane vlade u Banjoj Luci i Beogradu, TV stanice i tabloidi rutinski hvale službenu politiku suradnje s Moskvom, kao i drugim nezapadnim silama poput Kine. Često slave ruske pobjede u Ukrajini, dok je izvještavanje o Sjedinjenim Državama uglavnom negativno. EU se obično predstavlja u neutralnim terminima. Slika koja se pojavljuje je regija na rubu novog sukoba, s Rusijom koja podržava prava prava Srba u Bosni, Kosovu, Crnoj Gori i drugdje. Ta atmosfera nacionalističkog žara omogućuje Dodiku i drugim nacionalističkim političarima u BiH i šire ne samo da pridobiju domaću podršku, već i da manipuliraju vanjskim percepcijama u svoju korist“, naglašava.

Kako ruska propaganda utiče na izbore širom Europe: Dezinformacije, lažne vijesti i ‘otimanje’ protesta

Također, tekst podsjeća i na podršku Rusije remilitarizaciji RS, kroz podršku obuke policijskih snaga, što je potaklo strahove da će RS izgraditi vlastite oružane snage, paralelno s Oružanim snagama BiH.

“U isto vrijeme, BiH je poduzela korake ka integraciji u NATO. Pozvana je da se pridruži NATO-ovom Akcijskom planu za članstvo (MAP) još 2010., ali je tek 2019. zemlja predstavila plan reformi koji pokriva sigurnosni sektor. Napredak je bio moguć samo zato što je Dodik tiho odustao od svog protivljenja. Podrška ulasku u NATO trenutno iznosi 50 posto, uz još 13 posto za bližu suradnju bez članstva”, dodaje autor.

A invazija Ukrajine u februaru 2022. vratila je pitanje sigurnosti u središte pažnje, pa je tako ruski ambasador u martu te godine upozorio protiv ulaska BiH u NATO, nakon čega je EU udvostručila mirovne snage u zemlji, a Misija EUFOR-a dobila pojačanje od brojnih zemalja, nedavno od Francuske, koja je poslala dodatnih 250 vojnika. Kontingent trenutno broji oko 1.600 vojnika, ali ga podržavaju snage NATO-a stacionirane izvan BiH. To bi trebalo biti dovoljna mjera odvraćanja od bilo kakvog izravnog izazova statusu quo, smatra Bechev.

“Uprkos Dodikovom snažnom retoričkom protivljenju, BiH se formalno pridružila sankcijama EU protiv Rusije. To je učinjeno u junu 2022. odlukom Misije BiH pri EU u Briselu, a ne formalnom odlukom Vlade. Kao rezultat toga, sankcije ostaju uglavnom neprovedene, ali s obzirom na udaljenost BiH od Rusije i ograničene trgovinske odnose, EU je odlučila pogledati na drugu stranu. Poštivanje režima sankcija bio je argument za promicanje BiH u status kandidata za članstvo u EU u decembru 2022. i davanje zelenog svjetla pregovorima članstvu 2024. U isto vrijeme, Ministarstvo vanjskih poslova suočeno je s kritikama zbog prihvaćanja ruskih diplomata protjeranih iz drugih europskih zemalja“, zaključuje se.

Jedini pozitivan scenarij:  integracija cijele regije u EU – uključujući i Srbiju

Bechev vjeruje kako se BiH nalazi čvrsto u zapadnoj sferi utjecaja, ali Rusija je napravila sebi mjesto u politici zemlje.

“Bez angažiranja značajnih resursa, Moskva maksimalno iskorištava svoje veze s vodstvom bh. Srba i, u mnogo manjoj mjeri, s vodstvom bh. Hrvata. Slabost države i ukorijenjene podjele u zemlji omeli su napore EU i SAD-a da izgrade funkcionalne institucije i integriraju BiH u zapadne klubove. Nefunkcionalnost zauzvrat predstavlja plodno tlo za strano uplitanje, ne samo od strane Rusije, već i od strane drugih vanjskih aktera, poput susjeda BiH. Glavni cilj Moskve je zamrznuti status quo i osigurati da Bosna ostane u neizvjesnosti. Da bi to postigla, ne mora učiniti mnogo više od potpirivanja napetosti snažnom retorikom. Iako je Rusija bila manje nego velikodušna u pružanju financijske pomoći RS i nije čak ni ispunila obećanje o osnivanju podružnice RT-a, čini se da je dobila bitku za srca i umove bh. Srba. Dodik je kapitalizirao te emocionalne veze kako bi zadržao vlast u Banjoj Luci i suočio se s izazivačima koji razotkrivaju korupciju na visokoj razini. Njegova veza s Putinom postala je jednako važna za njegov brend kao i stalne prepirke s OHR-om i zapadnim silama“, ističe autor.

A prema njegovom mišljenju, čini se da EU i Sjedinjene Države nemaju učinkovitu strategiju za smanjenje ruskog utjecaja.

“Jačanje sigurnosne prisutnosti putem EUFOR-a nije spriječilo Dodika da se upusti u politiku visokog rizika. Otvaranje pregovora o članstvu u EU, koliko god dobrodošao korak, neće biti lijek za rješavanje unutarnjih napetosti i smanjenje utjecaja Rusije. Gotovo stalna ustavna kriza koja zahvata BiH pružit će Moskvi dovoljno prilika za uplitanje. Jedini pozitivan scenarij za zemlju poput BiH je ako integracija regije u cjelini u EU—uključujući Srbiju—uzme zamah. Uprkos poticaju koji je dao rat u Ukrajini, šanse za takav razvoj događaja ostaju ograničene“, dodaje.