Ratni izvještač Peter Maass proveo je veći dio rata u Bosni i Hercegovini izvještavajući za The Washington Post. Cjelovitu priču o ratu u našoj zemlji sastavio je još prije skoro tri decenije kako kaže u nastojanju da "razglednice" koje su nastale kao njegovi tekstovi pretvori u definitivni zapis onog što se desilo. Povodom izlaska drugog izdanja knjige Maass je boravio u Sarajevu i ponovo govorio za N1 ne samo o ratu BiH, nego i o političkom populizmu, negiranju genocida i ratnih zločina, potrebi borbe protiv istih, ali i opasnostima koje vrebaju u današnjem političkom svijetu.

“Samo danas idem po Sarajevu, mislim, vidim toliko ljudi, toliko mladih ljudi, i registrujem u mislima da ti ljudi nisu rođeni kada je bio rat, a odrasli su u Bosni i oni čuo sam određene priče, ali lako je ne ulaziti u dubinu o nečemu što se dogodilo prije tebe. Znam mnogo o Vijetnamu, Vijetnamskom ratu, kada sam imao 21 godinu ili kada sam imao 25 ​​godina. Ne, to se dogodilo prije nego što sam bio svjestan ovih stvari. I tako, jedna od lekcija koju sam naučio tokom vremena je da morate stalno govoriti iste stvari. Morate stalno objašnjavati šta se dogodilo jer dolaze nove generacije koje stvari nisu iskusile iz prve ruke ili koje nisu naučile o njima iz druge ruke. I tako na neki način, znate, posao koji sam imao kao ratni dopisnik koji je izvještavao o ratu u Bosni, osjećam da sada shvaćam da se nikada neće završiti. I valjda tako i treba da bude, da ove priče koje sam prvi put napisao prije 30-ak godina, valjda treba da ih pričam, drugi novinari moraju da ih pričaju jer ima ljudi koji ih ranije nisu čuli i tu su ljudi koji sumnjaju u njih. I zato morate imati neku vrstu stvarnih svjedoka, stvarnih ljudi koji su tamo rekli, ah, ovo se zaista dogodilo. I tako smatram da je tamo, znate, sada na neki način važnije ispričati i proširiti, jer, znate, kada je ova knjiga prvobitno izašla, bilo je mnogo više ljudi okolo koji su bili veoma upoznati sa onim što se dogodilo tokom rata. I na neki način, bilo je manje neslaganja oko onoga što se dogodilo tokom rata ovdje. A sada je sve više ljudi koji nemaju to znanje iz prve ruke ili vezu, i mnogo je više debata, nažalost, od ljudi koji poriču ono što se dogodilo. Tako da je to na neki način važnije za ovakve knjige. I ima mnogo ovakvih knjiga o ratu, da izađu i da ih ljudi čitaju i iz njih uče”, kaže Maass.

Maass ističe da čak i onda kada ne želite da se bavite borbom protiv narativa negiranja to ipak morate učiniti jer ako ne uradite to onda ste sigurno gubitnik na kraju.

“Mislili smo, u redu, desilo se. Pokazali smo šta se desilo. Bilo je suđenja za ratne zločine. Gotovo je. Odlučeno je, ali nikad nije gotovo. Mislim, uvek će biti poricanja. Vidite, još uvijek ima ljudi koji se svađaju oko genocida nad Jermenima, u redu? U Americi nije pitanje genocida, ali i dalje ima ljudi koji se svađaju oko toga, da li je dobro što je Amerika vodila rat u Vijetnamu ili nije? Ova pitanja kojima se sada bavimo, poricanje koji postoji, mislim, mislim da ne treba da budemo šokirani time. Trenutno postoji poricanje u mnogim aspektima u većini sukoba u Americi. Ima dosta poricanja političke realnosti, onoga što je dobro i ispravno za zemlju, šta znači demokratija. I to je neverovatno razočaravajuće. Kao da ne želite da se nosite sa poricanjem stvarnosti. Vi ne želite da se bavite poricanjem onoga što je ispravno, ali mi moramo. I to nije nešto što je specifično samo za Bosnu. I mislim da je moje iznenađenje, a možda i naše iznenađenje, da kao, o, moj Bože, postoje ovi ljudi koji poriču te stvari koje, znate, za koje imamo ogromnu količinu konkretnih dokaza. To je razočaravajuće. I ne želim da se ponovo borim u ovom ratu. Ne želiš? Niko od nas ne želi, ali moramo. I to je na neki način prirodno. Ne treba da se čudimo. I uvijek će biti ovakve borbe, ali ako je ne nastavimo, definitivno ćemo je izgubiti”, kaže Maass.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad