Da li je prosječnost ok? Kolika je cijena natprosječnosti i trebamo li je nametati svima? Jutros je u Novom danu govorila profesorica Nataša Jokić-Begić koja će nas odmaći od klasičnih "moranja“ i vrati u svijet gdje je i prosječnost ok.

Na samom početku razgovora kazala je kako je sasvim uredu biti prosječan.

“Biti prosječan znači biti skladan. Kada se dijete rodi, najbolje da se rodi prosječne težine i dužine. Kada se dijete razvija hoćemo da govori kada se u prosjeku počne govoriti. No, onda se očekuje da djeca budu u školama vrhunska. To je strašan pritisak na djecu, na čitavu zajednicu. Mi imamo danas toliko puno nesretnih mladih ljudi, ali i starijih. Nesretni jer teže nekom kriteriju koji je umjetno zadan. I stalno se upoređujemo. Izbrisala bih riječ izvrsnost”, kazala je.

Potom je dodala:

“Svugdje se potencira izvrsnost, to je razumljivo sa pozicije zajednice. Toliko insistiranje izvrsnosti dovodi do toga da pojedinci pate, a onda i zajednica. 21. stoljeće je stresno samo po sebi. Biti prosječan značiti biti dobar i skladan”.

No, kako kaže najviše svi težimo ravnoteži ili balansu.

“Ravnoteža ili balans to je ono čemu težimo, da sve bude uravnoteženo. Bitan je psihički mir. Zadovoljimo se ovim sada uspjehom. To je zabranjeno u korporacijama govoriti, jer uvijek se mora ići korak naprijed. Ali iz života znamo da to nije beskonačno. To je balon. On može puknuti i to na mladim ljudima. Pogoršanje mentalnog stanja je enormno. Naučite da suđe može ostati neoprano, pričajte svojoj djeci da je i neuspjeh sastavni dio života. Da nam i nelagodna emocija treba i ne treba bježati od njih. Današnji život nije lagodan. Budi zadovoljan sobom”, kazala je.

Međutim, profesorica Jokić-Begić kaže da bi se najviše trebalo ulagati u obrazovni sistem.

“Ja bih u obrazovni sistem najviše ulagala. On bi mogao biti korektiv. Moramo se osvjestiti da je ovo došlo do svoje granice. Kada govorimo o ženama. One kroz cijelo odrastanje, oi kroz školu učila je da je bitno to. Učila da je 5.0 imperativ. Tako se školovala i tako kreće u svoj život. I onda na kraju vide se iscrpljene žene. Često brakove upoređujemo sa društvenim mrežama i onda imamo iscrpljene žene, koje su zaista izvrsne. A o sebi stalno misle loše. Kada bi život bio škola, onda bi morali imati obavezne predmete. Ali ne moraš iz svakog predmeta imati pet”, zaključila je.