Dok su građani još u nevjerici nakon tragedije u sarajevskom naselju Širokače, novi zločin otkriven je prethodne noći. Tri osobe su uhapšene za ubistvo, saučesništvo i neprijavljivanje krivičnog djela, nakon što je u stanu u Kolodvorskoj ulici, u sarajevskoj opštini Novo Sarajevo, pronađeno tijelo žene. Koliko su građani sigurni u svom gradu? Struka upozorava: nasilje je poprimilo pandemijske razmjere čiji je cilj razaranje porodice.

Ni 48 sati nije prošlo od tragedije u sarajevskom naselju Širokače, da bi javnost ponovno šokirala vijest o novom svirepom ubistvu u glavnom bh. gradu. Žrtva je 38-godišnja žena, koja je ubijena prije nekoliko dana, a čije je tijelo pronađeno sinoć. Za njeno ubistvo sumnjiče se njen suprug i svekrva, dok se još jedan muškarac smatra pomagačem. Lišeni su slobode. Detalji zločina pomjeraju granice. Sve je otkriveno nakon što je osumnjičena žena zatražila pomoć policije zbog straha da njen sin ima namjeru da naudi sebi.

Mersiha Novalić, glasnogovornica MUP-a KS;

“Potom je policijskim službenicima saopštila da se u stanu, u Kolodvorskoj ulici, u zaključanom stanu, nalazi njena snaha, koja je, kako je ona saopštila policiji, prethodno izvršila samoubistvo. Policijski službenici su u unutrašnjosti stana pronašli beživotno tijelo žene s vidljivim tragovima nasilja”.

Dok naslovi crne hronike ponovo obiluju portalima, nasilje postaje svakodnevna pojava, ne samo u Sarajevu već i na području cijele države.

Eskalacija nasilja u glavnom gradu BiH inspirisala je korisnike društvenih mreža da iznesu svoja iskustva i strahove. Šta danas misle i koliko su sigurni, pitali smo ih i mi.

“Ovdje boravim tri mjeseca, a na zapadu sam devet. Volim ovdje doći, ali sigurnost je mnogo bolja tamo. Ovdje je dosta nesigurno. Dešava se, čitamo, previše toga, više nego na zapadu. Ja se ne plašim, ali žao mi je zbog omladine, budućih generacija. Moja djeca dođu ovdje samo kao turisti i bježe nazad.”

“Ima tu svašta. U svakom žitu kukolja ima. Mora se očistiti, kukolj da ne ostane”.

“Nigdje i ne ide, tu sam s djecom na Alipašinu. (Upravo zbog djece, nije vas strah?) Pa, nije.”

“Sigurnosna situacija u Sarajevu je siva. Mislim da policija radi svoj posao, ali smatram da je zakon taj koji je problem jer ne tretira prevenciju”.

Da je više od priče o posljedicama, potrebno staviti fokus na prevenciju, stava je i sociolog, Vladimir Vasić. Posebno, kaže, zabrinjava to što nasilje u bh. društvu poprima pandemijske razmjere.

“Svih vrsta zločina imamo. Ali, ono što zanemarujemo je da je to na udaru porodice. Porodica se rastura na najgori mogući način. Svi ovi zločini dešavaju se u krugu porodice i svi izvršioci su članovi porodice, najbliže osobe”.

Zbog čega je, kaže, neophodno ići u pravcu ponovnog afirmisanja porodice u najpozitivnijem smislu. Alat za nasilje, podsjeća Vasić, ogleda se i u količini zaostalog oružja nakon proteklog rata, koje treba oduzimati. Od presudnog je značaja i vraćanje važnosti mentalnog zdravlja u fokus javnosti, budući da je posezanje za stručnom pomoći pojedinima i dalje „ispod časti“.

Vahida Đedović, psihoterapeut:

“Ima i onog narcizma: šta ona tu meni ima da govori, ja ću sam/a da riješim svoje probleme. Ko će meni šta tu pomagati, odnosno, šta ja kome ima da pričam o svojim problemima?”

Ključ je u sistemskim promjenama. Od prevencije, preko pooštravanja policijskih kontrola, do zakonskih izmjena. Bezbjednosna situacija bi bila bolja i kada bi policija imala adekvatniju i bolju opremu na šta su nedavno i apelovali iz sindikata, gdje je, između ostalog, navedeno da im nedostaje oko 700 policajaca. Za početak, od danas raspolažu sa 76 novih službenih motornih vozila koja će, navode nadležni, doprinijeti većoj bezbjednosti policijskih službenika. Time će, valjda, adekvatnije biti zaštićeni i građani.