Stanje i uslovi života u kojima šest romskih porodica koje su 2021. godine izmještene sa područja Velike Aleje na Ilidži na područje Rakovice, u privremeno kontejnersko naselje, ne nude nikakvu perspektivu. Jedno jutro rečeno im je da moraju odmah otići. Niti im je selidba najavljena, niti su znali gdje idu. Priču donosi Amra Ahmetović.
Prošlo je samo par dana od početka nove školske godine. U kontejnerskom naselju Rakovica dočekala su nas bosa djeca koje čekaju povratak braće i sestara iz škole kako bi zamijenili obuću. Na peći je lonac vruće vode kako bi se prije odlaska u školu okupali.
“Ovdje nema kupatila, nema unutra ništa. Ugrijem u lonac vodu i tako kupam djecu da ne idu prljava u školu. Ja ne mogu djecu slati u školu da ide prljavi, moraju djeca biti čista da bi išla u školu. Djeca spavaju u kombiju, jer nemaju gdje spavati, vidjeli ste sami. Pola moje djece nema gdje spavati, evo spavaju ovdje u kombiju”, prepričavaju nam.
Nekoliko porodica koje su bile smještene u blizini Velike aleje na Ilidži još u augustu 2021. godine izmještene su u privremeno alternativno kontejnersko naselje u Rakovici. Naselje je puno djece. Većina ove djece ne ide i nikada nije ni išla u školu.
U martu prošle godine načelnik Ilidže Nermin Muzur opremio je kontejner, koji bi trebao poslužiti kao “mobilna učionica”. Međutim, vrata mobilne učionice su zaključana. Jednom ili dva puta mjesečno dođe neko iz Centra za Socijalni rad.
“Formiranje odvojenog mobilnog kontejnera koje će biti posvećeno samo za obrazovanje djece je klasična segregacija i dalje podstiče stereotipe i diskriminaciju, Zanimljivo je reći da javni službenici, službenici centra za socijalni rad smatraju da je najbolji način integracije romske djece u obrazovni sistem tako što će svake godine po jedno dijete da se uključuje u sistem kada se omogući da mogu biti čisti, da imaju adekvatnu odjeću za školu kako ne bi bili dodatno diskriminsani što je poražavajuće jer dodatno produžava mit o romskoj djeci i zatvara se jedan krug koji je jako teško izbjeći. Radi se o klasičnoj segregaciji kako od strane Općine Ilidža tako i od strane Centra za socijalni rad”, podcrtala je pravnica Emina Zahirović-Pintarić.
“Ne idem u školu, nemam odjeću, nemam gdje da se kupam”, ističe nam trinaestogodišnji Amar.
Na naše pitanje šta radi preko dana, odgovara sa – rovim po kantama.
Volio bi da bude mehaničar, a naš dodatni upit o tome da li priželjkuje da krene u školu, odgovara pozitivno i dodaje: “Ali da imam garderobu.”
Cijelu priču o naselju prepunom djece, a izoliranom od korisne infrastrukture – pogledajte u prilogu ispod.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!