Kada su se kamere gasile, Džeko je ostajao čovjek: Priče iz Roditeljske kuće koje govore više od 73 gola

Džeko je godinama dolazio u Roditeljsku kuću, razgovarao s djecom, donosio im poklone i pomagao njihovim porodicama. O toj strani dugogodišnjeg kapitena Zmajeva, daleko od stadiona i reflektora, za Novi dan govorio je Fikret Kubat iz Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka.

Kubat je, govoreći o emocijama tokom Džekinog oproštaja, kazao da je cijela nacija emotivno proživjela njegov posljednji nastup.

"Svi smo sinoć, cijela nacija, nekako emotivno proživjeli. Osim onog fudbalskog dijela, zaista je Edin neko ko pomjera granice, ko nas uči tim univerzalnim vrijednostima. Meni je sinoć sve to prošlo kroz glavu iz više uglova", kazao je Kubat.

Poznavajući Džekin humanitarni rad, njegov oproštaj posmatrao je i iz drugačije perspektive.

"Znam koliko se zalaže za afirmativne, dobre, humane stvari za ovo društvo i mislim da nam je sinoć svima održao lekciju o dobroti, o tim univerzalnim vrijednostima koje je svaki čovjek, svaki Bosanac i Hercegovac mogao da nauči", rekao je.

Iako se Džeko oprostio od reprezentacije, Kubat smatra da njegova priča nije završena.

"Ja nekako gledam da je on tu s nama, da ostaje i dalje s nama, s našom djecom, s Fudbalskim savezom. Jeste rastanak od reprezentacije, međutim, ja njega i dalje vidim tu. Taj njegov pozitivan duh koji je ostavio u reprezentaciji i način na koji ostavlja reprezentaciju zaista su impresivni", kazao je.

"Edin je bio pravi ambasador koji je otvarao mnoga vrata"

Brojni Džekini susreti s djecom koja se liječe od raka odvijali su se daleko od očiju javnosti. Kubat kaže da je Udruženje uvijek imalo otvorena vrata kada je riječ o Džeki.

"Profesionalni fudbaleri jako su zauzeti, imaju velike obaveze i kada dođu u Bosnu i Hercegovinu sigurno svaki trenutak koriste za svoju porodicu i obaveze koje imaju u domovini. Teško je doći do fudbalera, ali s Edinom smo uvijek imali put, direktno ili kroz komunikaciju s Ligatom i Amrom. Mi smo iz Udruženja uvijek imali otvorena vrata da razgovaramo, iznosimo svoje probleme i vrlo često svoje zahtjeve", rekao je Kubat.

Džeku opisuje kao pravog ambasadora koji je Udruženju otvarao vrata koja drugi možda nisu mogli otvoriti.

Za Kubata je upravo takva vrsta podrške jedna od najvažnijih stvari koju je tokom 20 godina rada doživio.

"Nije samo novac. Neko vam može dati novac, uplatiti ga Udruženju i više ga niti čujete niti vidite. Drugo je kada imate osobu koja je tu istinski, iz srca, koja razumije vašu priču, koja razumije kroz šta prolaze ova djeca, ali i ljudi koji rade s ovom djecom", objasnio je.

Podsjetio je i na djevojčicu koja je bila uz Džeku tokom njegovog oproštaja.

"Vidjeli ste sinoć djevojčicu koja se kretala uz Edina i koliko joj je pažnje posvetio. To bodri i nas koji radimo s djecom, s oboljelima i osobama s posebnim potrebama, da znamo da se taj posao vrednuje i da ga neko cijeni. Edin je upravo bio to", kazao je Kubat.

Posjeta koju ne zaboravlja: Džeko se "ušunjao" na odjel

Prisjećajući se Džekinih posjeta Roditeljskoj kući, Kubat je govorio o dvije djevojčice koje su u vrijeme jedne od njegovih posjeta bile na bolničkom liječenju. Danas su, kako kaže, obje dobro i odrasle su djevojke.

Prisjetio se i fotografije s mladicama Udruženja na kojoj je nedostajao jedan mladić koji je izgubio bitku s bolešću.

"Svi smo bili jako potreseni i shvatili koliko svi moramo svaki trenutak koristiti za dobrotu. To je za naše dobro. Koliko god je Edin nama pomogao, i mi smo Edinu pomogli jer smo mu dali pravu priliku da na pravom mjestu bude i da zna prave vrijednosti", rekao je.

Posebno pamti jednu Džekinu posjetu djeci na hematoonkološkom odjelu Pedijatrije.

Jedan dječak koji je ležao na odjelu čuo je da Džeko dolazi, ali nije znao da će ga kapiten Zmajeva lično posjetiti.

"Onda je Edin stavio neku kapu na glavu. Morali smo voditi računa da na njoj nema nekih amblema i logotipa jer je tada igrao za klub i imao svoje sponzore. Polako se ušunjao na odjel i posjetio djecu. To je bila vriska, nešto prelijepo – radost djece, njihovih roditelja i medicinskog osoblja", prisjetio se Kubat.

Sve je, kaže, Džeko uradio spontano, bez posebnih protokola i osiguranja.

"To je nekako veličina. Mene to zaista puno ispunjava i daje mi snagu da idem dalje sa svojim timom s kojim radim ovako težak posao", rekao je.

Džeko je prvi pomogao projektu Roditeljske kuće

Džekina podrška nije se završavala na posjetama djeci. Kubat je podsjetio i na projekt "Prijatelji Roditeljske kuće", pokrenut u vrijeme kada se Roditeljska kuća u Sarajevu nalazila u teškoj situaciji.

Ideja je bila da svaki od deset apartmana bude ponuđen kompanijama, javnim ličnostima i sportistima koji bi finansirali jedan apartman. Prvi apartman nosio je naziv "Start".

Kada je projekt pokrenut, Džeko je zajedno s jednom bosanskohercegovačkom kompanijom došao u Roditeljsku kuću i upravo su oni prvi izdvojili sredstva.

"Sjećam se poziva koji je došao. Tada je to bilo, mislim, oko 30.000 maraka. Nisam mislio spominjati iznose jer je takvih primjera bilo jako puno, ali to je bio prvi projekt, kada se Roditeljska kuća nalazila u jako teškoj situaciji", kazao je Kubat.

Nakon toga počele su se uključivati i druge kompanije i ljudi.

"Danas imamo deset apartmana i svih deset ima svoje sponzore i pokrovitelje. Ali, evo, Edin je nekako otvorio ta vrata i ugradio sebe u to trajno dobro. To je vrlo važno", rekao je.

Podrška djeci nije prestajala ni izvan BiH

Kubat je otkrio i da su Džeko i njegova supruga Amra bili podrška djeci i roditeljima kada su odlazili na liječenje u Italiju i Tursku.

Udruženje je s njima bilo u komunikaciji, posebno dok je Džeko igrao u tim zemljama.

"Zaista su bili podrška toj djeci i roditeljima prilikom operacija i transplantacija. To mnogo znači. Kada se nađete u jednom Milanu i možete se osloniti na to da vam Amra dođe u bolnicu, da vam Edin pošalje poruku, da profesori koji operišu djevojku iz Sarajeva znaju za njih i žele se fotografisati s Edinom i Amrom – to nema cijene", kazao je Kubat.

Poručio je da se dobrota i plemenitost koju je Džeko pokazivao moraju nastaviti širiti.

"Ovo je sinoć bila lekcija za svakog čovjeka u Bosni i Hercegovini. Lekcija i za Šveđane, lekcija i za cijelu fudbalsku naciju. Veliko je ovo što se desilo", rekao je.

Više od 30.000 ljudi doniralo kosu

Govoreći o humanosti građana, Kubat se osvrnuo i na projekt "Moja kosa, tvoja kosa", koji je pokrenut zajedno s Lejlom Kusturicom i ekipom, a kojem se priključila i Amra Džeko.

Od početaka projekta do danas kosu je doniralo više od 30.000 ljudi.

"Zamislite, 30.000. To je armija, armija koja sada stoji iza Edina. Govorim samo o ljudima koji su vezani za Srce, za djecu, i koji su donirali kosu", rekao je.

Kubat kaže da prijateljska i sestrinska udruženja iz drugih evropskih zemalja teško mogu vjerovati kada čuju koliki je broj ljudi u BiH donirao kosu.

"Kada se ugase reflektori, ipak treba biti čovjek"

Govoreći o društvu i sistemu, Kubat je poručio da sistem čine svi ljudi.

"Svi mi činimo sistem. Ovaj sistem je takav kakvi smo možda svi mi. Vjerujem da svi ljudi koji sutra glasaju žele dobro ovoj zemlji, žele bolje", rekao je.

Osvrnuo se i na prisustvo političara na Džekinom oproštaju.

"Sinoć je bilo jako puno političara koji su bili tu i gledali. Mislim da su mogli i oni mnogo toga da nauče – da kada se ugase reflektori, kada se ugase kamere, ipak treba biti čovjek. Treba ostati ono što su nas naši roditelji učili, naše nene, naše bake. To su prave vrijednosti", poručio je.

Istakao je i da treba vjerovati u novu generaciju reprezentativaca Bosne i Hercegovine, koje smatra najboljim ambasadorima zemlje širom svijeta.

"Hvala mu što nam je vratio osmijehe na lica"

Na kraju razgovora Kubat je o Džeki govorio i iz lične perspektive – kao otac djeteta koje je prošlo borbu s bolešću.

"Moj sin se liječio sa tri i po godine. Danas ima 22 godine. Bio je sinoć na utakmici i drago mi je da je u Edinu vidio ono što je vidio moj sin i, vjerujem, sva druga djeca", rekao je.

Džeki je poželio da ostane ono što jeste.

"Da bude čovjek na prvom mjestu. Hvala mu, zaista, od Fikreta Kubata, od svih roditelja, što nas je usrećio, što nam je vratio osmijehe na lica. Ponosni smo na njega, na Amru, na njegovu djecu. Imamo još jako puno projekata koje treba realizovati, družit ćemo se s Edinom i ova priča se nastavlja", zaključio je Kubat.

Udruženje Srce za djecu oboljelu od raka nastavlja svoje aktivnosti, a humanitarni broj 17010 ostaje aktivan. Pozivom se doniraju dvije konvertibilne marke.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad