
U postu koji je objavljen na stranici Putokazi za Afriku opisuje se jedna od bezbroj situacija u kojoj se jasno vidi koliko je veliki čovjek bio Halid Bešlić. Autorica je opisala na koji je način Halid pomogao organizaciju.
"Dugo sam razmišljala da li da ga nazovem. U ovom trenutku, u ovoj tišini, činilo mi se neprijatno, teško. Nismo se čuli mjesecima… osam, devet, možda i više. A možda i godinu. Više se ni ne sjećam. Ne da mi se ni kopati po Viberu.
Ali jedan trenutak pamtim kao da je jučer bio. Negdje 2018. ili 2019. Halid nas je prvi put nazvao, na preporuku jednog prijatelja. Tada smo bile u Rwandi, u misiji. Nikad neću zaboraviti njegove prve riječi:
„Jeste li gladne?“
Zamislite… kroz Putokaz je prošlo osam tisuća djece. Tisuće školovanih, tisuće odgojenih, generacije koje su našle svoj put. I nikada, baš nikada nitko nije pitao: „Jeste li gladne vas dvije dole?“ Samo on. Samo Halid.
I nije mu bilo važno ništa – nema veze je li jedna izgledala mršavo ili debelo, umorno ili snažno. Za njega je bilo važno da je čovjek sit, da ima, da nije gladan i da nije sam.
Sjećam se kako je rekao:
„Šta vas dvi dole u Africi radite? Šta hoćete? Koje ste vi partizanke?“
I mi smo se smijale, od srca, onako kako se rijetko smije. A taj smijeh bio je početak priče.
Poslije nas je pozvao u Sarajevo, na ručak. Sjećam se njegove pumpe, sjećam se tog dana kao da ga gledam. Cijeli dan se mučio da nam nabavi specijalnu njegovu pitu. Nije išlo, nervirao se, vrtio se, pokušavao. A nama je bilo dovoljno to što se trudio. Jer kad vidiš da se čovjek daje oko jedne obične pite – znaš da si mu važan. Da te je stavio u svoje srce.
Od tog dana Halid je ambasador Putokaza. Doveo je ljude, doveo kumove, dao nam snagu i podršku kakvu nismo mogli ni sanjati.
I onda sam mislila kako bi ga bilo lijepo iznenaditi… Plan je bio doći na koncert u Splitu, 13. rujna, koji je trebao održati, htjela sam mu u backstage donijeti pitu – onako, za šalu, za smijeh, za uspomenu na onaj dan u Sarajevu. Ali eto, život je takav… spriječilo nas.
I sad… kad zatvorim oči, postoji osoba za koju se svakog dana posebno molim. jedan jedini… Halid.
I kad ostaneš sam pred Bogom i sobom, kad se sve slike vrate, kad ti se uši napune tišinom, čuješ njegov glas, onaj prvi poziv, onu rečenicu koja para dušu:
„Jeste li gladne?“
I suze krenu. Jer znaš… da je rijetkost pronaći dragulj u ovome svijetu…" piše u objavi na zvaničnoj stranici organizacije koja pomaže siromašnima.
Halid Bešlić, jedan od najpoznatijih pjevača na Balkanu preminuo je danas u Sarajevu. Pored neprolaznih hitova Halid se među kolegama isticao kao veliki čovjek i humanitarac. Bio je voljen i poštovan u svim zemljama bivše Jugoslavije čemu najbolje svjedoče hiljade emotivnih poruka koje su mu posvećene nakon smrti.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare